Pariz i Krk

Pariz i Krk

Autor Danijel Popović, dizajner, dimenzije 35,50 x 42,60 mm, naklada 300 000, datum izdanja 21. studenoga 2003.

Slavko Kopač (Vinkovci 1913-Pariz 1995) od prvih je slikarskih pokušaja tijekom gimnazijskih dana pa sve do kraja života bio neraskidivo vezan uz slavonski zavičaj. Studira na zagrebačkoj Akademiji u klasi Vladimira Becića, a već 1938. ima samostalnu izložbu u Salonu Ullrich. Usavršava se u Parizu, a od 1948. i živi u njemu. Sprijateljuje se s velikim francuskim slikarem Jeanom Dubuffetom, što bitno određuje njegovo stvaralaštvo.

Osebujnim poetskim crtežom, na granici nadrealnog i uz delikatnu uporabu palete, stvara kolaže koji nemaju za cilj izobličiti ili uništiti opće prihvaćene pojmove ljepote, nego je preispitati i preobraziti u nov doživljaj na zadovoljstvo promatrača. Slika Cvjećarica II (1973) upravo je takvo djelo.

Oton Gliha (Črnomelj 1914-Zagreb 1999) studirao je na zagrebačkoj Akademiji kod Maksimilijana Vanke, Omera Mujadžića, Marina Tartaglie i Ljube Babića, a usavršavao se u Parizu, Beču i Münchenu. Oženivši se kolegicom sa studija, slikaricom Milom Kumbatović, Gliha posvaja njezin zavičajni otok Krk, njemu hodočasti i u njegovu pejzažu izbrazdanu gromačama nalazi poticaje za svoj slikarski izraz.

Tako nastaju Gromače, uljanom bojom ili grafičkom tehnikom uhvaćene pačetvorine, trokuti, krugovi i svekoliki drugi oblici što tvore fantastičan kovitlac ritma linija i ploha. Slika Gromače 5-71 (1971) ide u red Glihinih ponajboljih radova, u kojima on ispituje dubine prostora slike, djelovanje svjetla na prozračnost atmosfere i kolorističkih akcenata na plastičnost oblika.

Pont des arts (1908), slika pariške vedute Josipa Račića (Zagreb, 1885-Pariz, 1908), međašna je slika hrvatskog modernog slikarstva, uzrok i povod pariškoj orijentaciji cijele svite slikara prve polovice 20. stoljeća i jedinstveno svjedočanstvo poroda hrvatske slikarske moderne. Uzdizana do mita, ta je slika potaknula mnogobrojne likovne kritičare da ispišu stotine stranica o njezinu golemu utjecaju na svekoliko hrvatsko slikarstvo i, po mišljenju mnogih, demonskom značenju za sudbinu autora.

Pored vrhunski savladana métiera, stjecanja zrelog slikarskog rukopisa i usvajanja realističkog pristupa, očito je da su minhenska akademija te tonsko slikarstvo našega minhenskog kruga dali Račiću preteški pečat, kojega se nije mogao osloboditi.

Marke su tiskane u arčićima od šest maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC).

Sandra Cekol