Objektivno o Rawlsu

»Politička misao«, gl. ur. Nenad Zakošek, br. 1, god. 40, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2003.

Glavna tema novoga broja »Političke misli« u potpunosti je posvećena djelu nedavno preminula političkoga filozofa Johna Rawlsa. Sedam tekstova štampanih u broju zapravo su autorizirana izlaganja sa skupa John Rawls: liberalizam, pravednost i vrijednosni pluralizam, održana u proljeće ove godine na Fakultetu političkih znanosti. Glavno je pitanje Rawlsove političke filozofije ideja o mogućnosti političkoga jedinstva i stabilnosti demokratskoga političkog poretka u uvjetima konfliktnoga i potrebnoga društvenog pluralizma: upravo se time bavi liberalizam utemeljen na koncepciji pravednosti. Sedam priloga donosi sedam sadržajno različitih, no po pristupu sličnih izlaganja. Davor Rodin Rawlsa pokušava čitati u usporedbi s Kantovim pravnim spisima, Vladimir Vujčić analizira njegov koncept političke edukacije, a Zvonko Posavec postavlja pitanje formiranja političkoga jedinstva u modernom pluralnom društvu. Zoran Kurelić na zanimljiv način postavlja pitanje o tome pretpostavlja li Rawlsova koncepcija preklapajućega konsenzusa svojevrsnu individualnu shizofreniju, odnosno krije li se u koncepciji osobe nešto shizofreno jer je nemoguće da netko »privatno snažno vjeruje u neku moralnu doktrinu, a javno prihvaća načela političkog liberalizma«. Komparativno čitanje Rawlsa i Maxa Webera tema je priloga Tončija Kursara, a Enes Kulenović model tzv. preklapajućeg konsenzusa komparativno suprotstavlja nekim stanovištima Katoličke crkve.

Deontološki liberalizam

Vjerojatno najzanimljiviji tekst u ovom tematu izlaganje je Hrvoja Cvijanovića, koji govori o Rawlsovoj liberalnoj utopiji. Težište je teksta kritika Rawlsova deontološkog liberalizma; autor pokušava njegov liberalni projekt prikazati i prokazati kao utopijski i u praksi neostvariv, opravdano naglašavajući kako njegova koncepcija liberalizma počiva na bezgraničnoj vjeri u um te je stoga u stanovitom smislu riječ o obliku teologije. Cvijanović Rawlsovu filozofsku arhitektoniku smatra impresivnom, no niječe joj inovativnost. Kritički nagon skriva se u jednostavnoj tezi da »pravo nikad ne može imati prioritet nad dobrom« te upravo time pogađa u samu srž problema cjelokupna Rawlsova opusa. Cvijanovićev tekst jedini je deklarativno kritičan prema Rawlsovu projektu političkog liberalizma i uspješno postavlja pitanje o dvojbenosti svih onih argumentacija koje se pozivaju na Rawlsa uvjereni u to da njegov (još) kultni status počiva na čvrstim temeljima. Od ostalih priloga u ovom broju tu su još nekoliko studija i rasprava te pet osvrta i prikaza o novim knjigama. Vrijedi pročitati prilog Branka Mihaljevića koji govori o modelu profesionalizacije oružanih snaga. U njemu se postavlja trenutno vrlo aktualno pitanje treba li Hrvatsku vojsku potpuno profesionalizirati ili i dalje popunjavati novačenjem ročnika. Oba su stajališta sa snažnim argumentima: prvo tvrdi da je profesionalizacija bitna za civilni i demokratski nadzor nad oružanim snagama, a drugo smatra da je profesionalna vojska opasna jer je politizirana i interese ostvaruje na političkoj razini. Pitanje je danas još u otvorenoj raspravi, no kako se Hrvatska postupno bude uključivala u europske integracije, to će pitanje biti vrlo važno i trebat će ga brzo riješiti. Ovaj broj mogao bi ponajprije biti zanimljiv onima koje zanima Rawlsovo djelo, ali i onima koji Rawlsa opravdano smatraju (što je danas sve češći slučaj) precijenjenim autorom.

Tonči Valentić