Neslomljivost duha

Dr. Marko Veselica, Moja hrvatska sudbina, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2001.

Vrlo brzi profesionalni uspon Marka Veselice (rođen 1936. u Glavicama kod Sinja) — 1959. diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, 1960. postaje sveučilišni asistent na katedri političke ekonomije, 1962. magistrira, a 1967. doktorira na Ekonomskom fakultetu i postaje sveučilišni docent, 1968. izabran u Predsjedništvo vijeća saveza sindikata Hrvatske, a godinu potom postaje zastupnik grada Zagreba u Saveznoj skupštini u Beogradu, 1970. postaje član upravnog i izvršnog odbora te predsjednik gospodarske komisije Matice hrvatske — prekinut je nakon sloma hrvatskoga proljeća kada je kao prvooptuženi za čitavo hrvatsko proljeće označen kao šef kontrarevolucije osuđen na sedmogodišnju zatvorsku kaznu i četiri godine izgona iz javnosti. Nakon izlaska iz zatvora dr. Marko Veselica nastavio je političko djelovanje i nakon opširnog i utemeljenog intervjua zapadnonjemačkom časopisu »Der Spiegel« u kolovozu 1980, početkom 1981. ponovno uhićen i osuđen na čak jedanaest godina zatvora.

Tijekom boravka u zatvoru Veselica je, unatoč zabrani i nadzoru, vodio zatvorski dnevnik čije sačuvane dijelove predstavlja u ovoj knjizi, koja je podnaslovljena Uznički dnevnik i razmišljanja o temeljnim problemima hrvatskog naroda i hrvatske države u hrvatskom Sibiru.

Veselica u knjizi tek mjestimice izravno piše o paklu jugoslavenskih zatvora, no zato bilježi svoja razmišljanja o svemu što se zbiva u njemu samu i iznosi lucidna zapažanja o osobama oko sebe, zatvorskom osoblju i ostalim zatvorenicima, među kojima je bilo teških kriminalaca te drugih političkih zatvorenika (ganutljivi opisi susreta s Vladom Gotovcem i impresije o Franji Tuđmanu).

Dokumentarna vrijednost

Veselica se tijekom boravka u zatvoru nije prepustio apatiji, nego je svoje mučeništvo prihvatio kao sudbinski dar i posvetio se intenzivnom i stvaralačkom istraživanju te kaljenju svoje ličnosti. Kako će sam reći: »Do istinske i trajne sreće čovjekove može se doći samo ako smo u stanju izmjeriti dubinu i stravu tuđe nesreće.«

Moja hrvatska sudbina iznosi osobnu dramu pojedinca čiji se duh unatoč pokušajima nije slomio, dijelom zahvaljujući i zapisima (pisanim ponekad i na toaletnom papiru i iz zatvora iznošenim počesto uz dosta rizika posrednika). Veselica je stvorio strategiju duhovnoga preživljavanja, pri čemu su mu zapisi bili način da racionalizira i objasni samom sebi što mu se i zašto dogodilo. Prvi boravak u zatvoru predstavljao je Veselici šok koji je u njemu izazvao duboku reakciju, što je vidljivo iz okrenutosti općeljudskim pitanjima i problemima. Našavši se ponovno u već viđenom zatvorskom sustavu tijekom izdržavanja druge zatvorske kazne Veselica se lakše nosio sa sudbinom, što je vidljivo iz okrenutosti prema dnevnim zbivanjima. Više od polovice sadržaja knjige čini dnevnik iz KPD Lepoglava u Lepoglavi koji je vođen od početka siječnja do kraja srpnja 1983.

Moja hrvatska sudbina ima iznimnu dokumentarnu vrijednost, no nije knjiga koja se čita s lakoćom, jer je, kako to naglašava recenzent dr. Mladen Ančić, riječ o tekstu nastalu iz teške muke, tekstu koji je zapravo, i to doslovno, uspio svoga autora održati u granicama normalnoga stanja.

Sandra Cekol