Laptop-gerila

Laptop-gerila

Matmos, Civil War, CD, Matador/ Dallas Records

Glazbena se povijest ponavlja! Ali na hard-disku. Tako bi se u najkraćem mogao prepričati najnoviji album američkog elektronskog dvojca Matmos. Dvojca koji u današnjem moru politički kratkovidnih i nezrelih pop-izvođača nudi svježu, inteligentnu, provokativnu i zabavnu viziju Amerike, ali i kurentnog buševsko-blerovskog prijateljstva. I doista, Civil War uzbudljivi je glazbeni uradak ikonoklastičnih autora s originalnim i neponovljivim pogledom uprtim u bogato nasljeđe anglo-američke vojne, folklorne i domoljubne glazbe od 16. stoljeća naovamo. Pogled je to profiltriran kroz najnovije softverske programe, digitalnu kompresiju zvučnih fajlova te obilnu i sarkastičnu primjenu brojnih tehnologija obrade zvuka kao što su sampliranje, digitalno sekvencioniranje te uporaba zastarjelih modularnih sintesajzera. Matmos svoj jedinstveni pristup slaže anarhičnim i razigranim resekvencioniranjem koje kao da je ispalo iz infantilnih videoigrica Nintendo ili razularene tehnologije doktora Frankensteina. Ili po riječima samih autora M. C. Schmidta i Drewa Daniela: »Civil War nadaje pogled kojim glazba 2003. vidi zvuk devedesetih godina prošloga stoljeća, profiltiran zvukom šezdesetih, koji je opet provučen kroz zvuk šezdesetih godina 19. stoljeća, a ovaj kroz zvuk devedesetih godina 16. stoljeća.« Pa se vi sad snađite. Sve u svemu glazba na albumu Civil War nadrealističko je i zabavno putovanje poviješću i sadašnjošću anglo-američkih glazbenih stilova poduzeto na kućnom laptopu i potpomognuto sudjelovanjem dvadesetak vrsnih instrumentalista sa široke umjetničke i eksperimentalne američke te europske glazbene scene. I nije pretjerano već sada reći da će ovaj CD u povijesti moderne elektronske glazbe ostati zapamćen kao jedan od intrigantnijih s početka 21. stoljeća. Evo i zašto.

Zvuk unutarnjeg neslaganja

U političkom i estetskom smislu album Civil War potiče brojna pitanja. Već samim naslovom Matmos gađaju ravno u glavu. Današnja je Amerika, sugeriraju članovi skupine, poprište građanskoga neslaganja i pravi postmoderni locus unutarnje konfliktnosti. I to takav koji istodobno nasmijava infantilnošću i plaši terorom. Glavnina zvučne građe u tom je smislu ludičko-eksplozivni citat glazbenih stilova iz dvaju razdoblja građanskih ratova — onog Amerike 19. stoljeća i Engleske 16. stoljeća. Što u daljoj razradi znači da Matmos na podlozi klasičnih američkih koračnica i engleskih domoljubnih budnica kroje potentan i provokativno stimulirajući zvučni koktel koji ekscentričnim digitalnim efektima te abruptnim noise ispadima stalno provocira na razmišljanje o smislu folklornog, ideološkog i glazbenog nasljeđa. U jednom trenutku zvuk gajdi praćen je plesnim marševim korakom u veseloj rustikalnoj idili da bi već sljedećega trenutka Matmos izbacili erupciju digitalnih kvarova te žestokih elektronskih distorzija i početni trijumfalizam domoljubne narcisoidnosti na lukav način preobrazili u parodično obezglavljeno galopiranje. Neslaganje s trenutnom političkom klimom u Americi Matmos izražavaju na lukavo konceptualni način, a da se pritom ne moraju izlagati linču javnosti. Postupak Matmosa samo je jedan u nizu prikrivenih programatskih djelovanja na anglo-američkoj glazbenoj ljevici, koji u slučaju, primjerice, R. E. M. ima formulu: withdrawal in disgust is not the same as apathy, a u slučaju kanadskih Godspped You! Black Emperor zadobiva formu šifriranih elegijskih rock simfonija. Političko neslaganje je, kako svjedoče spomenuti primjeri, danas pametno ugrađeno u formu. Do totalne nevidljivosti i stopljenosti s potrošačkim proizvodom. Što je jednog američkog glazbenog novinara nagnalo da zabrinuto ustvrdi: »Danas su koncepti u progresivnim djelima toliko dobro zakamuflirani da ti je ponekad potrebno prilično dobro kopati ne bi li došao do njih.«

Bijeg iz akademskog okvira

No bilo kako bilo. I u estetskom smislu Matmos intrigiraju nekonvencionalnim zahvatima u glazbenom materijalu. Tako ludički obrću neke najnovije trendove u popularnoj, ali i akademskoj glazbi. U doba kada čak i alternativni country-bendovi počinju se koristiti elektronskim instrumentima i kompjutorskom tehnologijom, Schmidt i Daniel u svojim elektronskim kompozicijama prisvajaju instrumente iz prijašnjih glazbenih epoha te prividno zastarjelih stilova (gajde, flaute i klarinet kombiniraju s digitalnim efektima... a na podlozi elektronskih ritmova citiraju country i domoljubne koračnice...). S druge strane zadiru i u hermetični akademizam razbijajući ga popističnim ikonoklazmom, pristupačnom i pitkom plesnom ironijom te citatima vulgarnih stilova. I možda više nego u samu pop tradiciju možda bismo Matmos mogli uvrstiti baš u taj akademski okvir, točnije u pravac musique concrete. Taj pravac ozbiljne elektronske glazbe obilježuje precizna tehnološka obrada zvukova snimljenih iz prirode uz dalju obradu uz pomoć magnetofonske i ostale tehnologije ne bi li se iz nemuzikalnih izvora polučio glazbeni potencijal. Nekada su musique concrete stvarali samo odabrani skladatelji koji su imali pristup sveučilišnim modulatorima zvuka, a danas to jednostavno rade svi i zovu to sampliranjem. I može se reći da je sam žanr danas implodirao u pop-sempladeliju. A ako je netko pravi razvojni vrhunac u tome trendu, onda su to zasigurno Matmos. Uzmimo za primjer njihov prethodni studijski album A Chance To Cut. Na njemu su se igrali semplovima koje su snimili u kalifornijskoj klinici za estetsku kirurgiju. Pa su zvukove liposukcije, disanje pacijenata pod anestezijom, zvrndanje spravica za rezanje tkiva i sl. posložili u impresivne zvučne kolaže kombinirajući ih sa zvukovima elektronskih house-ritmova i semplovima klasičnih instrumenata poput klarineta. Neki su glazbeni kritičari spomenuti album Matmosa proglasili pravim malim remek-djelom suvremene musique concrete. I to ne bez temelja. Jer glazba Matmosa nije samo obični tehnološki proces ili neobavezno i razigrano zezanje sa spravicama, nego uvijek i uvjerljivo emocionalno dočaravanje zadane teme. U slučaju estetske kirurgije Matmos su živopisno u sam zvuk preslikali i sva ona nadanja, strahove i taštinu koji prate emotivni svijet pacijanata na estetskim operacijama.

Patriotizam na pokvarenom verglu

A ni svijet albuma Civil War nije ništa manje bogat emocijama. Dapače, on ocrtava cijelu lepezu kontradiktornih osjećaja koji idu rame uz rame s današnjim trenutkom unutarnje konfliktnosti u američkom društvu. Tako kompozicija For The Trees evocira lijena poslijepodneva na američkom jugu sve dok računalo ne prekine idilu i prebaci nas u burni svijet umreženih hard diskova i frenetična razmjenjivanja e-mailova. Komad Regicide pak počinje u fenomenalnom renesansnom stilu s rustikalnim temama, flautama i madrigalskim pjevanjem da bi se završio u smiješnoj kakofoniji i spletu petparačkih vojnih ritmova. Udio računala na albumu Civil War uglavnom se i ne osjeća. Vješta stapanja glazbenih epoha djeluju toliko organski i uvjerljivo da uopće nemate osjećaj da ste u samo nekoliko minuta prešli iz 16. u 19. pa zatim u 21. stoljeće. Doživljaj je toliko luckast i zabavan da podsjeća na filmske pustolovine Michaela J. Foxa u Povratku u budućnost, koji uz pomoć vremeplova skače iz svijeta Divljega zapada u svijet suvremene urbane džungle. A tu je i genijalna parodija na poznati američki domoljubni klasik Johna Philipa Souse The Stars And Stripes Forever, što zvuči kao suludi duet videoigrice Nintendo i elektronskog alarmnog uređaja. Ukoliko i vi svoja politička neslaganja želite pokazati razvijajući zastavu slobode, učinite to na inteligentan, neobavezan i prepreden način. Učinite to uz zvuke albuma Civil War. Jer jamčimo vam — ludi će provod pratiti i vaš herojski hod prema istini. Na kraju krajeva, ima li išta smješnijeg od zvuka zastarjela domoljublja koji se vrti na suludo pokvarenu verglu? Ili zadivljujuće zabavnom laptopu poput Matmosova.

Predrag Madžarević