Jedinstvenost jezika

Jedinstvenost jezika

Odjel za književnost Matice hrvatske novu radnu godinu nastavio je s lani započetim ciklusom predavanja Kako čitati hrvatsku književnost (i zašto), a prvo predavanje 12. studenoga održao je Pavao Pavličić s temom Sjever i jug u hrvatskoj književnosti, dok je za sljedeće predavanje iz ciklusa najavljena tema hrvatske književnosti u očima filmaša.

U uvodnom dijelu izlaganja Pavličić je podsjetio kako se Hrvatska, iako mala zemlja, proteže dvjema kulturnim sferama, mediteranskom i srednjoeuropskom, međusobno znatno različitim, s različitim stilovima življenja, što je oduvijek imalo utjecaja na organizaciju ljudi, a time i na književnost, pa, kako je istaknuo, dok južnjaci definiraju, sjevernjaci opisuju.

U našim književnim krugovima smatrano je kako hrvatski narodni preporod u tom pogledu donosi prevrat, pa tako imamo katedre za stariju i noviju književnost, čija je granica upravo to razdoblje. Ali, kako je istaknuo Pavličić, najvažniji rezultat toga vremena ipak je samo premještanje centra književnosti s obale na kontinent, iz jedne sfere u drugu, dok su razlike sjevera i juga i dalje ostale, a moglo bi se reći da su prevladane tek oko 1900, kada Mediteranci dolaze na sjever studirati i kada hrvatski jezik na neki način postaje jedinstven. Ipak, razlike u stilu života se nastavljaju, kao i razlike u književnosti. Prozu dvadesetoga stoljeća tako i dalje pišu uglavnom Dalmatinici, pa je ona obilježena podrijetlom svojih autora, ne toliko tematski koliko načinom percipiranja, jer dok u djelima pisaca sjevernjaka prevladava materijalana zbilja, opisi prirode, u južnjaka je to psihologizacija likova, međuljudski odnosi, odnosno socijalni moment. Te razlike najviše dolaze do izražaja u prozi, ali su vidljive i u drami i poeziji. Razlike juga i sjevera prisutne su i danas, istaknuo je na kraju Pavličić, jer južnjaci su po kulturi i nasljeđu platonistički orijentirani, a sjevernjaci aristotelovski, ali u svemu tome normalno je da ima i iznimaka. Ipak razlike treba njegovati jer one su naše bogatstvo, priključak na tradiciju koji će nas voditi i putovima Mediterana i putovima sjevera.

Antonija Vranić