Iznimni uspjesi mladih interpreta

Iznimni uspjesi mladih interpreta

Najvitalniju je i najrazrađeniju interpretaciju ostvarila sopranistica Valentina Fijačko pokazavši u ariji Fiordiligi iz opere Cosi fan tutte da tumačenju predloška pristupa jasno osmišljenom kreativnom koncepcijom. Posebno otkriće bila je sopranistica Lana Kos, koja je u koloraturnoj ariji Kraljice noći iz Čarobne frule — oduševila prirodnošću neizmjernih glasovnih potencijala

Koncertna ponuda posljednjih desetak dana uz trodnevni simpozij i dvije komorne večeri u povodu proslave stote obljetnice rođenja našeg istaknutog skladatelja, pijanista i opernog korepetitora Božidara Kunca (1903-1964) donijela je mnoštvo zanimljivih izlaganja glazbenog virtuoziteta i majstorstva. Drugi dio studenog osobito su obilježila tri programa, što svaki na svoj način predstavljaju vrhunske domaće i međunarodne domete na pojedinim područjima glazbe — pjevačkom, gitarističkom i violinističkom.

Neistraženi dijelovi glazbene literature

No, prije toga takoreći slučajna niza večeri paradnoga karaktera svakako je od posebne važnosti bio koncert u redovitoj sezoni Zagrebačke filharmonije. Ne samo da se uz orkestar u njegovu ciklusu Bijela oktava 14. studenog ove godine predstavilo dvoje mladih umjetnika, nego se i sadržaj njihova nastupa bitno razlikovao od uobičajenih klasičnih evergreena filharmonijinih rasporeda. Premda su možda u nekim drugim glazbenim sredinama simfonijske suite Oluja i Lemminkäinen Jeana Sibeliusa, te ciklus pjesama uz orkestar Les illuminations Benjamina Brittena dio stalnog repertoara, kod nas su to još neistraženi kutovi svjetske programske literature.

I na tim su se, za našu stalnu publiku posve novim, naslovima literature predstavili naša sopranistica Martina Zadro i izraelski dirigent Ilan Volkov, te su oboje iznenadili iznimnim glazbeničkim kvalitetama. Mladi maestro, čiju biografiju već rese nastupi s najpoznatijim svjetskim orkestrima, među kojima su ni manje ni više nego Njujorška, Londonska ili Izraelska filharmonija, sabranom i promišljenom interpretacijom kroz široke dirigentske geste otkriva istinski talent kojega će tek sazrijevanje oplemeniti. Blistavim glasom s obnovljenim odlikama oduševila je mlada vokalistica koja uz operne uspjehe sve više osvaja i svjetske koncertne pozornice. Postignutu tehničku perfekciju, povećan volumen i zaobljenu boju baršunasta soprana upotpunila je profinjenim nijansiranjima izraza i atmosfera u luku od deset kolorističkih minijatura na stihove Arthura Rimbauda. Njezin trijumf u koncertnom muziciranju možemo usporediti s trijumfom njezine kolegice Dubravke Šeparović-Mušović u ulozi Amneris u obnovi Verdijeve Aide na podiju zagrebačkoga HNK, te se nadamo da će dvije pjevačice iznimnih pjevačkih kvaliteta na radost svih nas zasluženo dobiti sve više prilika za nastupe.

Gitaristički oktet

Drugi ovogodišnji program ciklusa Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb učinio je stanoviti pomak od uobičajenih klasičnih rasporeda. Naime, veze s gitarističkom glazbenom scenom koje je organizator uspostavio putem višegodišnjega komornog ciklusa Guitarra Viva u HGZ-u omogućile su da Svjetski gitarski ansambl svoju jesensku europsku turneju završi u Zagrebu. Neki od članova sastava koji u nestalnu broju djeluje već više od dva desetljeća i posvećuje se interpretaciji najrazličitijih glazbenih žanrova i stilova već su poznati zagrebačkoj publici. Uz hrvatskoga gitarista Zorana Dukića, koji živi i djeluje u Kanadi, u Zagrebu su već samostalno koncertirali talijanski gitaristi Anielo Desiderio i Peppino d’Agostino, te Amerikanac David Tanenbaum koji su se ujedno u osmeročlanom ansamblu istaknuli kao najenergičniji interpreti programa što je svojim tematskim i zvukovnim sadržajem iskakao iz okvira koncerata klasične glazbe.

Premda su prvom točkom programa, blijedom i neprimjerenom izvedbom obrađenog Bachova Šestog brandenburškog koncerta za osam klasičnih gitara, glazbenici to željeli opovrgnuti, postigli su upravo suprotno — publika je jedva dočekala izvedbu suvremenih djela na programu izvorno pisanih za šaroliku kombinaciju različitih vrsta gitara i pripadajućih zvukovlja. Najveće su oduševljenje izazvale majstorske izvedbe triju djela posvećenih upravo Svjetskom gitarističkom ansamblu iz pera Gyana Rileya (jedan od gitarista), Lea Brouwera i Ferdinanda Förscha, koji se priključio izvedbi sa setom udaraljki futurističkih obrisa što ih je sam konstruirao. Iako stilskom otvorenošću i instrumentarijem daje prostora novim glazbenim svjetovima, ansambl u zajedničkoj svirci otkriva virtuozne majstorije svakoga pojedinog gitarista, koji se u rezultatu ne udaljuju mnogo od višestoljetnih zapadnoeuropskih klasičnih zasada.

Umjetnost kolorature

Drugi od spomenutih koncerata paradne naravi bio je u subotu, 22. studenog, u HNK u Varaždinu, posvećen mladim pjevačima. Varaždinskim komornim orkestrom u programu sastavljenu od niza opernih uvertira i arija dirigirao je isto tako mlađahni maestro Ivan Repušić. Na dan koncerta svoj je nastup zbog bolesti otkazala mezzosopranistica Renata Pokupić, koja je ove jeseni imala velik uspjeh u pariškom Theatru du Chatelet sudjelujući pod vodstvom slavnoga Sir Johna Eliota Gardinera u prvoj integralnoj izvedbi Berliozovih Trojanaca u Francuskoj. U prvom dijelu programa u cijelosti posvećenu ulomcima iz Mozartovih opera najvitalniju je i najrazrađeniju interpretaciju ostvarila sopranistica Valentina Fijačko pokazavši u ariji Fiordiligi iz opere Cosi fan tutte da tumačenju predloška pristupa jasno osmišljenom kreativnom koncepcijom. Posebno otkriće bila je sopranistica Lana Kos, koja je u jednom od najzahtjevnijih opernih ulomaka — koloraturnoj ariji Kraljice noći iz Čarobne frule — oduševila prirodnošću neizmjernih glasovnih potencijala. Ta je devetnaestogodišnja umjetnica tek upisala studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lidije Horvat-Dunjko, a već se probija na inozemnim podijima: ovoga je listopada uz glasovitog basa Paatu Burchuladzea nastupila u Kraljevskoj operi u Liegeu, a u siječnju iduće godine očekuje je angažman u Straussovoj opereti Barun Ciganin u Ravensburgu. S obzirom na to da je u nedavnu uprizorenju Mozartova Figarova pira u Sarajevskoj operi pjevao ulogu Grofa Almavive, bariton Tomislav Bekić korektno je, ali ukočeno, crtao lik vrckava Figara u njegovoj ariji iz posljednjeg čina Mozartove opere. Mnogo je preciznije puls osluškivao u duetu Papagene i Papagena uz Valentinu Fijačko uskladivši svoj bariton njezinom zvonkom sopranu. Mocartovskoj se pulsaciji nažalost opirao tenor Tvrtko Stipić, ustrajavajući na zadržanim tonovima na račun stilske razrađenosti ukrasa.

U drugom dijelu programa ponovno je najdojmljivije trenutke ostvarila Valentina Fijačko, otkrivši u interpretaciji balkanta svoje nove adute — elipsasto nijansiranje dinamike s inzistiranjem na kontrastima. Tim je postupcima ona u ariji Laurete O mio babbino caro iz Puccinijeve jednočinke Giani Schicchi i Molitvi Desdemone iz Verdijeva Otella iz blaženstava tišine stvarala erupcije tonova te postizala iznimnu zaobljenost fraze. Za razliku od prvoga dijela programa, Tvrtko Stipić se u ariji Duce iz drugog čina Verdijeva Rigoletta našao na »svom terenu« i dao maha svojoj mekoj tenorskoj pjevnosti. Ponovno se u jednoj od najzahtjevnijih arija — ariji Violette iz prvog čina Verdijeve Traviate — i ovaj put našla Lana Kos uz veće nesigurnosti koje su se otkrivale u umjetnom zatamnjenju prirodnosti boje i povremenim padom intonacije. Najslabija točka večeri bila je arija Figara iz Rossinijeva Seviljskog brijača Largo al factotum, čijoj žustroj brbljivosti i melodijskoj virtuoznosti bariton Tomislav Bekić u ovoj fazi umjetničkog razvoja još nije dorastao. Šteta što nije više pozornosti obratio pomnijem izboru arija u kojima bi istaknuo svoje nepobitne interpretativne kvalitete. Varaždinski komorni orkestar, premda nenaviknut na operne partiture pod Repušićevim je vodstvom spretno pratio interpretacije pojedinih solista, iako bi u budućnosti mladi maestro trebao malo više poraditi na jasnoći dirigentskih pokreta.

Velike obljetnice

Posljednji od tri specifična prošlotjedna koncertna programa na kojem su se izlagala sviračka umijeća iste skupine glazbenika proslavio je trostruku obljetnicu vezanu uz Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav Huml: 30. obljetnicu Memorijala Vaclava Humla i natjecanja »Vaclav Huml«, 70. obljetnicu života njegova predsjednika Zlatka Stahuljaka i 25. obljetnice članstva natjecanja u Svjetskoj federaciji međunarodnih glazbenih natjecanja (FMCIM). Koncert održan u nedjelju, 23. studenog u HGZ-u uveličalo je prisustvo predsjednike FMCIM-a Marianne Granvig koju je publici predstavio naš istaknuti violinist Tonko Ninić. Koncert je svečanim povodom okupio četvero dosadašnjih pobjednika natjecanja Vaclav Huml koji su i danas aktivni violinisti na svjetskoj glazbenoj sceni. Iznenađuje činjenica da je za tako iznimnu prigodu odabran ansambl sastavljen od učenika i studenata Zagrebački omladinski komorni orkestar koji je pod palicom svojega šefa dirigenta Zlatana Srzića znatno ograničio interpretativne zamahe virtuoza. Veza tog neprofesionalnog ansambla duge tradicije djelovanja s obljetničarem Zlatkom Stahuljakom iz njegovih najranijih glazbeničkih dana nije dovoljan argument da se koncert Humlovih laureata svede na razinu studentske produkcije. Jednako je i program s obzirom na sastav i sviračku spremu orkestra morao biti sveden na komorne koncerte razdoblja baroka i klasike.

Sviračke su se kvalitete pojedinih solista unatoč tome u datom okviru dovoljno isticale. Pobjednica posljednjeg natjecanja održanog 2001. godine, Ukrajinka Anna Savytska, osobito je blagim plemenitim tonom bojala solističku dionicu Bachova Koncerta u a-molu. Znatno svjetlijim se zvukom u iznimnoj virtuoznosti iskazao Talijan Giovanni Angeleri, pobjednik natjecanja 1997, koji je u suzdržanoj savršenosti Četvrtog koncerta Ivana Jarnovića zanemario zanimljivost interpretacije. Najstarija je sudionica koncerta bila Poljakinja Barbara Gorzynska, koja je 1977. kao devetnaestogodišnjakinja pobijedila na Humlu. Usprkos neadekvatnim tempima, koje je nametala ograničena mogućnost orkestra, u krajnjoj ekspresivnosti melodije Bachova Koncerta u E-duru ostvarila je najuzbudljiviju interpretaciju večeri. Pobjednik Humlova natjecanja 1989, Jan Talich, kao violinist i dirigent jedan je od nositelja današnjeg glazbenog života u Češkoj. Zajedno sa Zagrepčaninom Aleksandrom Miloševim, nekadašnjim studentom Zlatka Stahuljaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a današnjim solo violistom Slovenske filharmonije, on vrlo usklađeno, uigrano i stilski prilagođeno lepršavu tonu, izveo Mozartovu Koncertantnu simfoniju.

Preostaje nam nada da je obljetnički koncert Međunarodnoga violinističkog natjecanja Vaclav Huml bio tek prva prilika za ponovni susret zagrebačke publike s njegovim pobjednicima.

Jana Haluza Lučić