Grad po mjeri svakoga Čovjeka

Grad po mjeri svakoga Čovjeka

U povodu Europske godine osoba s invaliditetom u Leuvenu, važnom kulturnom i sveučilišnom centru u središnjoj Belgiji, održana je od 6. do 8. studenog konferencija pod naslovom U traganju za više pokretljivosti i senzitivnosti u gradu

Trodnevno događanje, koje su zajednički organizirali Sveučilište i Grad Leuven, sastojalo se od međunarodnoga kolokvija s predavanjima i interaktivnim radionicama posvećenim osobama s oštećenim vidom i njihovu odnosu prema povijesnim europskim gradovima, zatim javnog foruma pod naslovom Leuven, pristupačan grad? na kojem je uz sudjelovanje stručnjaka, korisnika i lokalne uprave razmatran plan razvoja Leuvena kao pristupačna grada te taktilne šetnje gradom Čuti i osjetiti Leuven kao posebna iskustva doživljaja grada kroz percepciju osoba s vizualnim oštećenjima.

Na skupu što je okupio stručnjake raznih profila — znanstvenike, dizajnere, konzultante, arhitekte kao i korisnike/eksperte (s poremećajima vida i kretanja) sa raznih strana svijeta — od Brazila i Indije do Sjedinjenih Država i europskih zemalja, sudjelovao sam s Krešimirom Roginom, svojim poslovnim partnerom, na poziv antropologa Patricka Devliegera, profesora na Leuvenskom sveučilištu i glavnog organizatora konferencije.

Fizička i senzorska privlačnost

Internacionalni kolokvij istraživao je suvremeno sučeljavanje vizualnih poremećaja i povijesnih europskih gradova s naglaskom na uporabi ponajprije audio-taktilnih osjetila, potisnutih i zanemarenih u današnjoj sveopćoj dominaciji vizualnog, kao paradigme novih spoznaja i drugačijih pristupa u dizajnu, korištenju i modifikaciji gradova i javnih ambijenata. Na kolokviju i radionicama, na kojima su osim znanstvenika, dizajnera/praktičara i korisnika sudjelovali i predstavnici lokalnih vlasti i organizacija u službi građana sa zadaćom implementacije njihovih potreba, provedeno je interdisciplinarno preispitivanje (ne)mogućnosti osoba s (vizualnim) poremećajima te promišljanje fizičke i senzorske pristupačnosti povijesnih središta kroz alternativne perspektive i rješenja u svrhu poboljšanja kvalitete života, rada, osjećanja i kretanja u gradu ne samo za takozvane normalne, već za sve građane.

U izlaganjima sudionici konferencije rasvijetlili su temu iz različitih aspekata naglasivši kako problem osoba s posebnim potrebama nije samo medicinskoga nego ponajprije socio-kulturnog karaktera, a osim fizičke podjednako je važna informacijska i multisenzorijska dostupnost i iskustvo gradskoga prostora. Patrick Devlieger u uvodnom predavanju o međuodnosu osoba s poremećajem vida i urbaniteta ustvrdio je kako gradski prostor, formiran povijesnom dominacijom politike i ekonomije, kao demokratični dijalog različitosti treba biti oblikovan i putem utjecaja i mogućnosti slijepih osoba. Za uključivost raznih pristupa u dizajnu urbanog okoliša zalaže se i profesor arhitekture Hubert Froyen koji je u svom izlaganju o nevidljivoj utopiji naglasio kako, od čovjeka stvorena, druga priroda najčešće znači diskriminaciju i isključivanje hendikepiranih, podrazumjevajući pod tim pojmom osobe koje se nađu u okolišu u kojem ne funkcioniraju optimalno. Suradnja arhitekata-dizajnera i osoba s posebnim potrebama vodi novoj oblikovnoj paradigmi. Dizajn za posebne potrebe (mikrodizajn), zasnovan na različitosti hendikepiranih, mijenja se u dizajn za sve (makrodizajn), koji ih tretira kao normalne, odnosno shvaća sve ljude jednakim. Univerzalni dizajn za sve pretpostavlja pristupačnost gradskoga prostora izdifrencirane množine mogućnosti, od integralnih rješenja za sve, preko fleksibilnih adaptabilnih rješenja i varijanti koje pružaju izbor, do kategoričkih rješenja, specifičnih za posebne potrebe i istodobno neutralnih za ostale.

Iskustva svih osjeta

Gerlinde Bellefroid govorila je o poteškoćama slijepih i slabovidnih osoba pri kretanju gradom zbog vladavine vizualnog, Jan Engelen i Gerrit Van den Breede prezentirali su pozitivne aspekte tehnološke civilizacije za osobe s poremećajima vida demonstrirajući kako bi se navigacijski sustav GSP mogao uporabiti za njihovu orjentaciju u gradu, a Julia Ionides predstavila je rješenja multisenzorijskog dizajna, s naglaskom na zvuku, u procesu doživljaja povijesnih spomenika. Marta Dischinger ustvrdila je kako su za potpunost prostornoga doživljaja važni i nevizualni aspekti koji slijepima omogućuju otkrivanje i razumijevanje gradskoga prostora, Seema Malik je, slijedom teze o arhitekturi kao iskustvu svih osjeta, prezentirala svoja istraživanja na koji način slijepe i slabovidne osobe doživljavaju arhitekturu, a Karin De Coster govorila je o estetskom razumijevanju slijepih individua »umjetničkim diranjem i promišljanjem«. Osobito su zanimljiva bila izlaganja stručnjaka, osoba s posebnim potrebama. Tako su Vandana Chaudry i Meenu Mhambani svjedočile iz vlastitog iskustva kako se osobe iz različitih skupina invaliditeta — slabovidna i osoba u invalidskim kolicima, mogu međusobno pomagati, a slijepi je predavač Paul Sullivan zajedno s Johnom Wakefieldom prezentirao eksperiment s arhitektonskom edukacijom slijepih na Bristolskom sveučilištu.

Mi smo bili pozvani na ovaj specijalizirani skup zahvaljujući našim teoretskim promišljanjima prijelaza iz vizualne civilizacije u audio-taktilnu kulturu u projektu Staklene kuće za slijepog čovjeka iz 1990, što smo poslije transponirali u instalaciju drukčije osjećajnosti na Venecijanskom bijenalu 2000. s temom Manje estetike, više etike. Nastup u Belgiji iskoristili smo i za prezentaciju najnovijega koncepta Arhitektura u digitalno doba, o čemu će više riječi biti drugom prigodom.

Puni smisao konferencija je dobila održavanjem završnoga javnog foruma u gradskoj vijećnici na kojem se u žustroj raspravi između stručnjaka, političara i korisnika raspravljalo o načinu pretvaranja povijesnoga Leuvena u pristupačan grad. Tom prigodom pročitan je tekst sa zaključcima i preporukama sudionika konferencija u pet točaka u kojima se naglašava dostupnost fizičkih i socijalnih struktura svim osobama kao i pristupačnost informacija i komunikacija na osnovi medijsko-osjetilne raznolikosti novih tehnologija u suglasju s humanističkim i ekološkim principima. No da bi ambijenti obitavanja i urbani okoliš uistinu postali pristupačniji i multisenzorijski, a gradovi oblikovani po mjeri svakog čovjeka, nije nužno ukloniti samo fizičke, nego ponajprije mentalne barijere.

Vinko Penezić