Dvije knjige o Zagrebu

Darja Radović Mahečić, Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba, Horetzky, Zagreb, 2003.

Ivo Maroević, Antologija zagrebačke arhitekture, Art studio Azinović, Zagreb, 2003.

Unatrag manje od godinu dana grad Zagreb dobio je nekoliko knjiga. Uz Zagreb — modernost i grad urednika Feđe Vukića (izdao AGM) s petnaest znanstvenih studija i eseja koji prate fenomen modernosti u Zagrebu iz brojnih teorijskih gledišta te Zagrebu u središtu Snješke Knežević (izdao Barbat), koja nam daje izbor iz opsežnih studija i članaka u više od dvadeset godina bavljenja gradom još su dvije knjige upotpunile Zagrebov literarno-kulturološki opus: Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba Darje Radović Mahečić i Antologija zagrebačke arhitekture Ive Maroevića.

Izgradnja socijalne arhitekture

Darja Radović Mahečić autorica je dugo rađene i još dulje iščekivane knjige. Izgradnja socijalne arhitekture u međuratnom Zagrebu jedno je od najbitnijih urbanističkih razdoblja u cjelokupnoj zagrebačkoj povijesti, jer je smisao za socijalno stanovanje tadašnjih gradskih vlasti uvelike pridonosio njihovoj realizaciji kroz široku lepezu načina arhitektonskih rješenja. Knjiga Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba prvi put tako snažno afirmira veliki zagrebački arhitektonski korpus, koji u sebi nedvojbeno sadrži dio socijalne i kulturne povijesti. Slika Zagreba kao socijalno osviještene sredine između dva rata najbolje se odražava u izgradnji radničkih stambenih naselja u raznim dijelovima grada, od Ciglane u Klaićevoj ili Željezničke kolonije na Borongaju pa do Cvjetnog naselja, Plinarskog naselja u Radničkoj ili Činovničkog naselja Arko na Peščenici.

Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina s brojnim fotografijama, crtežima i nacrtima, planovima i natječajnim projektima. Uz uvod, koji se naslanja na prethodna razdoblja, preko stanja u međuratnom Zagrebu do dosega gradske stanogradnje u dvadesetima te novih urbanih propozicija i kristalizacije moderne arhitekture u tridesetima, Darja Radović Mahečić kroz vrlo nas čitak tekst minuciozno dovodi u vrijeme iznimnih urbanističko-arhitektonskih rješenja s kojima nimalo ne kaskamo za Europom. Uz tipologizaciju socijalne stanogradnje, autorica nam u teorijskom radu s nemalom dozom povijesti i sjajnom katalogizacijom primjera pokazuje kako i naizgled neatraktivan materijal tzv. šutljive arhitekture, koja je danas itekako ugrožena, mjestimice neprepoznatljiva ili je više nema, vrvi sjajnim arhitektonskim ostvarenjima poput Schönova stambenog bloka JAZU na Trgu žrtava fašizma, Ehrlichova Malog Vatikana između Vlaške i Martićeve, Neidhardtova Sjemeništa na Šalati, Steinmannova poštanskog bloka u Petrovoj, Strižićeva naselja Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci ili Antolićeva Cvjetnog naselja. Podsjećanjem na razdoblje zagrebačkoga humanoga urbanizma između dva rata, a ususret raznim POS-ovima, ovom kapitalnom studijom o stanovanju Darja Radović Mahečić nas na neki način upozorava, jer su ondašnji problemi vrlo slične naravi današnjim. Ondašnja su rješenja iznimna, a današnja?

Esejistički opis objekata

S druge strane, Ivo Maroević nam nakon Kronike zagrebačke arhitekture (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002) donosi i Antologiju. Knjiga je Maroevićev subjektivan izbor pedeset zagrebačkih arhitektonskih primjera. Iako je od ideje do realizacije knjige prošlo dosta vremena, Maroević s emocijama, ali i znanstveno utemeljeno proučava materijal koji u većini slučajeva obilježuje prijelomne trenutke u razvoju arhitekture grada Zagreba. U velikom formatu i na gotovo 230 stranica Maroević izbire djela koja su važna za zagrebačku arhitekturu tijekom cijele zagrebačke povijesti, od kule Lotrščak pa do zgrade Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Povijesna i arhitektonska panorama grada Zagreba uobličena je pomnim opisima i komentarima, esejima i raznovrsnom ilustrativnom građom. Autor je pritom pazio da ne prijeđe tri kartice teksta po objektu i da jednog arhitekta predstavljaju najviše dva djela, poput Planićevih Okrugle vile na Prekrižju i Napretkove zadruge u Gajevoj ulici ili Kovačićevih Crkve sv. Blaža i Burze.

Uz svaki esejistički opisan objekt Maroević dodaje i zanimljiva zapažanja o okolišu u kojem se objekt nalazi i mjestu koje mu pripada. Subjektivna je to i emotivna ocjena zagrebačke arhitekture tijekom povijesti sa sjajnom slikovnom građom, fotografijama Zvonimira Petranovića. Nadalje, uz svako pojedino djelo prikupljena je bibliografija te kronologija. Knjiga Antologija zagrebačke arhitekture sa svojih se pedeset primjera namjerno zaustavlja na Savi, ne osvrćući se na arhitektonska ostvarenja s one strane rijeke. U knjizi se među pedeset arhitektonskih ostvarenja nalaze i Kamenita vrata, Sv. Katarina, Moderna galerija, Hrvatski učiteljski dom, Sveučilište i HNK, Lisinski i Oktogon, svi dobro poznati zagrebački punktovi na Gornjem ili Donjem gradu. Antologija nije pisana za uski i stručni krug ljudi, nego se jednostavnim i pristupačnim jezikom približava širokoj publici. Na predstavljanju knjige, kao ideja, javila se mogućnost da se Maroevićevo djelo priredi kao multimedijalno izdanje na više jezika, jer ono zaista ima potencijala u predstavljanju zagrebačke kulturne, društvene i arhitektonske povijesti, koja nas približava europskoj više no što i sami mislimo.

Marko Kružić