Corpo morto

Svijet je corpo morto.1 Ako nije sada, bit će sutra ili prekosutra. Ljudi su corpo morto, na čekanju. I Mate Kirigin je corpo morto jer nema to što mu treba. Njegov je brod prilično neugledan plastičnjak, ali vrlo dobro usidren. Ni za najveće bure, grmljavine, nevere, nije se pomicao ni deset centimetara ulijevo ni udesno. Zahvaljujući corpo mortu koji mu je izradio prijatelj od armiranoga betona. Kao prvo, bila je to savršena oplata. S velikom, stvrdnutom kopčom u sredini na koju je pričvrstio lanac. Čekićem je izbio daske i corpo morto zasjalo je u masivnoj nepomičnosti. Iskilavili su leđa, on i prijatelj Papijaja, dok su ga spustili dolje, na dno luke. Kaić im se gotovo prevrnuo u portu između množine ljigavih i smrdljivih konopa, školjaka i morske salate.

Sad corpo morto leži beskorisno na dnu. I Mate je počeo sanjariti o većem plovilu, brodu s karakterom. Kad više nije mogao upaliti Tomos 4 jer mu je slana voda ušla u karburator, kad je izludio od šikavanja vode nakon svake veće nevere, kad su mu koljena bila krastava od povlačenja užeta motora, kad si je spalio prste od vrućih svjećica, odustao je. I odlučio pričekati bolja vremena. Kaić je spremio u konobu zajedno s veslima i pajolama. I otada tiho patio. Čekao je dan kad će skupiti dovoljno novca da pozove ribare na rivi na piće. S njima će složno porinuti novi gliser u more.

Mate je lako uskočio na poklopac kabine i pričvrstio izvanbrodski motor Johnson 40 KS za krmu šest metara i četrdeset dugog plovila (spremnik 100 litara, zapovjedno mjesto s volanom i zapovjednom pločom, unutrašnja kabina u drvu). Preostalo mu je još skočiti u govnište od luke ne bi li privezao narančastu bovu za corpo morto. Dugo je ronio, maglilo mu se staklo na maski. Računao je s time da bi mu netko u tih pet godina mogao uzeti plutaču, koju je zato spremio u konobu, ali ne i corpo morto. Bilo je preteško za vađenje. Sad se kroz more, prljavo do gađenja, nije nazirao betonski kvadrat, oblik koji mu se usjekao u mozak poput gravure. Morao je dugo roniti da ga nađe na drugom mjestu i s lancima druge lađe privezanim na nj. Prvi put u životu rasrdio se na nekoliko metara dubine. More mu je ušlo u usta od srdžbe. Izronio je na površinu da razgleda plutaču i privezana uljeza. Bila je to luksuzno plovilo od devet ili više metara. Tajkunska jahta.

Na molu je nervozno šetao gojazni vlasnik. Zvao se Jure, sav preplanuo, u ljubičastim gaćama i zajedljivo ga promatrao:

— Maleni, što roniš ti tu?

— Ja nisam mali. I tražim svoje corpo morto.

— Otkada je tvoje? Drži mi brod već pet godina.

— Kad ćeš mi to platiti? Odveži se, čovječe, pod hitno, to je moje corpo morto!

Korpulentni Jure prijeteći je zamahnuo rukom i skočio u luku. Plivao je kraul, grabio snažnim zaveslajima prema protivniku. Mate se nije dao zaplašiti jer je i on bio dobar plivač.

Kad se pogleda izvana, svaka tuča u moru mala je svečanost. Kao otvaranje šampanjca. Prvo su se uhvatili za ramena i pokušali topiti jedan drugog. Jure je mislio da će, s obzirom na težinu, impresionirati protivnika. Navalio je svom snagom i potopio Matu do visine gornje usnice, ali dalje nije išlo. Šakama mu je stiskao vrat, urezivao nokte u kožu i štipao ga gdje god je mogao. Mate se ugibao koliko je mogao zahvaljujući dobrim škarama. Publika koja se okupila na molu nije navijala. No Jure nije smio izgubiti. Ponos i zaštita velebne bijele jahte naveli su ga da učini prljav potez. Uhvatio je Matu ispod vode za testise tako snažno da je ovaj vrisnuo i zaurlao. Je li mu ih je iščupao ili zavrtio tri puta, to ni sudac sa zastavicom ne bio mogao vidjeti izvana. More se uskomešalo i Matina se glava više nije vidjela na površini.

— Čije je corpo morto? Čije je, reci pred svima — prijetio je Jure nad nepostojećom glavom. Bio je sasvim blizu trijumfa. No i Mate je odjednom izronio te smogao snage za očajnički potez. Udario je Juru laktom u uho od čega je ovaj zajauknuo i otpustio. Zatim ga je stegnuo u kravatu, zarobio mu glavu u trokut nadlaktice i podlaktice i stao ga daviti. Jure se napinjao, stenjao, crvenio, plavio i polako nestajao pod morem. Iako nadmoćan, Mate nije otpuštao glavu, nego sve jače stiskao vrat pod vodom.

— Sad je dosta — vikali su s mola — pusti ga, čovječe, zagutit ćeš ga.

Na površini se pojavila mrlja od krvi pomiješana s morskom pjenom. Neki čovjek u plavim gaćama skočio je u more u pomoć Juri, kojemu nije bilo više spasa. Držeći ga za mlohave ruke, čovjek-remorker dovukao ga je do obale. Iznijeli su mrtvo truplo na kamen mola i mogli ga samo ocijediti.

Okrutno davljenje prepričavalo se cijeloga ljeta u kafićima na rivi. Dakako, Mate Kirigin sproveden je u istražni zatvor. On će odslužiti zasluženu kaznu za mučko ubojstvo. I kad se vrati na slobodu neće biti pravo muško: svaki će dan biti suočen sa svojim užasom, raskopča li samo šlic na zahodu ili skine hlače. A pomisao na ženu možda je i najužasnija od svega.

Sve drugo ostaje zakonski otvoreno. Hoće li krvava tuča ipak možda pripomoći da se riješi pravna strana ovog sukoba? Prepisuje li se corpo morto ili naslijeđuje? Čije je corpo morto koje ostavi vlasnik u luci i ne dira dugi niz godina? Je li trajno u njegovu posjedu ili na nj ima pravo onaj tko je privezao svoju plutaču na nj? Može li se trgovati mrtvim tijelima?

Sve dok se ova pitanja od životne važnosti budu rješavala u moru, dotle će svaki bivši i sadašnji posjednici corpo morta te zainteresirani pojedinci i dalje strepiti od neizvjesne budućnosti.

1 Težak predmet koji postavljen na morsko dno služi za sidrenje (Pomorski rječnik)