Blagi okus fuzije

Blagi okus fuzije

U srijedu 29. listopada zagrebačka diskografska kuća Dancing Bear u klubu Sax promovirala je drugi CD gitarista Ivana Kapeca Bava. Bava inače znači blago namreškanu površinu mora, dok je prvi disk bio objavljen pod naslovom Lancun. Ivan Kapec u našem je jazzu po mnogočemu specifičan interpret jazza. Obilježava ga posebna glazbena osmišljenost, on je, što bi se danas reklo, cool, što se dakako odražava i u njegovu sviranju. Svoj svijet jazza Kapec zaokružuje ponajprije kao gitarist posebna pristupa toj glazbi, a potom i kao skladatelj niza originalnih skladbi. Rezultat je toga jazz s dozom zadrške ili čak rezerviranosti, što će možda nestati tek u pokojem improviziranom korusu bržeg tempa.

Projektu Bava, koji već u pristupu pripada u suvremene europske, a sad već i američke klišeje suvremenoga jazza, valja dodati i blagi okus fuzije. Sve je to Kapec postigao razbijanjem standardnoga zvuka svog trija i postizanjem dinamike u pojedinim izvedbama uvodeći ponajprije uz gitaru i klavijature, dok Borna Šercer uz bubnjeve rabi razne udaraljke i vibrafon. Jedino kontrabasist Saša Borovec ostaje uz svoj kontrabas svirajući pizzicato i arco-tehnikom. Ali tu je i niz drugih gostiju zaslužnih za spomenutu izvedbenu dinamiku, Saša Nestorović, sopran-saksofon (Mumina i Disapoint), mladi trubač Andrej Jakuš (Ovcana), violinist Matija Miletić (Neka), komorni gudački kvartet (Novalis) te na kraju i producent Davor Rocco sa svojim bubnjarskim programingom u čijem je studiju glazbeni materijal za ovaj disk i realiziran.

Na disku je još nekoliko autentičnih Kapecovih skladbi različitih tempa i ritma, te posve neobičnih imena, poput Der Traurige Wolf, koja je izvedena samo u formaciji dua; gitara i kontrabas, dok je trio u Line On podsjetio da posjeduje osjećaj i za klasičniji tip swing-interpretacije.

Zanimljivo je da je Ivan Kapec na svom prvom disku Lancun tu svoju skladbu u dva različita remasteringa ponovio, a to je s temom Work Sunday učinio i na ovom drugom. Na kraju u svom je pristupu jazzu on doista blizak programskim smjernicama poznate njemačke etikete ECM, pa će njegov jazz s oba objavljena diska zacijelo dobro prihvatiti poštovatelji te poznate i priznate europske produkcije, a takvih u nas i nema malo.

Mladen Mazur