Spretna dirigentska gesta

Spretna dirigentska gesta

Prvim je koncertima maestro Šutej pokazao neprijeporne dirigentske kvalitete, ali i volju da povede Zagrebačku filharmoniju u novu fazu rada orkestra

Novi šef-dirigent Zagrebačke filharmonije prva dva petka nakon službenoga potpisivanja ugovora ravnao je izvedbama dvaju Filharmonijinih koncerata. I dok je prvi od njih s istim maestrom bio već unaprijed planiran za sezonu 2003-2004. neovisno o naknadnoj odluci orkestra da upravo njega odabere za svojega novoga vođu, drugi je upravo tim povodom zajednički u suradnji s Hrvatsko-armenskim društvom prijateljstva uveličao pedesetu obljetnicu tvrtke INGRA d. d. Zagreb i stogodišnjicu rođenja armenskoga skladatelja Arama Iljiča Hačaturjana.

Da se za prvi koncert, 17. listopada, maestro s orkestrom imao vremena pripremati, a da je za koncert tjedan poslije za interpretaciju vrlo zahtjevnih primjera Hačaturjanova stvaralaštva bilo za podrobniju pripremu premalo vremena, bilo je više nego očito. Tim više što je za prvi svoj koncert kao šef-dirigent Zagrebačke filharmonije Šutej pripremio dva ključna djela repertoarne simfonijske literature u kojima je najbolje do izražaja došla njegova spretna dirigentska gesta. Doista je zanimljivu interpretaciju punog zvuka i preciznih poteza orkestar pod njegovim vodstvom ostvario prateći dvojicu talijanskih gudača, violinista Paola Ghidonija i violončelista Enrica Dinda, u izvedbi Dvostrukog koncerta za violinu, violončelo i orkestar u a-molu op. 102 Johannesa Brahmsa. Premda nedovoljno dojmljiva tona i odveć banalne interpretacije, obojica su se solista skladno izmjenjivala s orkestrom, uranjala i izranjala iz njegova skladnog zvukovnog miljea i u cjelini gradila zaokružen luk djela. Staložen i pregledan tijek Pete simfonije u c-molu, op. 67 Ludwiga van Beethovena Šutej je u drugom dijelu programa osigurao osmišljenom interpretacijom jedne od najpoznatijih klasičnih partitura, vjerno prateći u njoj zapisane detalje, dajući si maha u naglašavanju razlika između različitih dinamičkih blokova.

Odmak od klasičnih mitova

Nažalost, staloženosti je nedostajalo na koncertu 24. listopada, osobito u slučaju Hačaturjanova Koncerta za glasovir i orkestar u Des-duru, koji se rijetko izvodi vjerojatno upravo zbog svoje zahtjevnosti. Motorički tijek metričkih i ritmičkih iščašenja bila je nesavladiva zadaća za orkestar naviknut na repertoarne klasične hitove. Ni solist se, rumunjski pijanist Ruben Dalibaltajan (inače dobitnik druge nagrade i posebne nagrade publike ovogodišnjega Međunarodnog pijanističkog natjecanja EPTA-e Svetislav Stančić u Zagrebu), premda vrhunske tehnike i uživljena muziciranja, odveć preagresivnim tonom nije pokazao u najboljem izdanju, premda je najveći efekt postigao upravo u tipičnim hačaturjanskim ritmičkim kaskadama. Drugi je dio programa bila ponovno svečanost za orkestar i dirigenta, koji se pokazao kao vrhunski tumač glazbe izvorno pisane za scenu. Poneseni prelijepim temama ulomaka iz baleta Spartak, svi su članovi orkestra zajednički združili snage u vrhunsku interpretaciju. Umjesto očekivana dodatka — najpoznatijega Hačaturjanova baletnog ulomka, Plesa sablji iz njegova baleta Gajane — publici se na kraju večeri još jednom ponudilo da uživa u anđeoskom Adagiu Spartaka i Frigije iz druge suite baleta.

Unatoč objektivnim nedostacima uzrokovanih utjecajima viših sila, prvim je koncertima maestro Šutej pokazao neprijeporne dirigentske kvalitete, ali i volju da povede Zagrebačku filharmoniju u novu fazu rada orkestra.

Slijed plesnih stavaka

Francuski barok pripada u najlomljivije kristale, koje u ruke uzimaju najvrsniji i najodvažniji čuvari glazbenoga nasljeđa. Osobito je za predstavljanje toga repertoara u domaćim okvirima zaslužan ansambl Musica da camera što ga je 1983. osnovala hrvatska čembalistica Višnja Mažuran, dugogodišnja članica Zagrebačkih solista. Premda nije djelovao u kontinuitetu, sadašnji članovi ovog komornog sastava (koji su se svi već izmijenili u sastavu) odlučili su sami organizirati glazbenu proslavu njegova 20. rođendana. Tipična četverodijelna formacija glazbenika u sastavu violina, oboa, violončelo i čembalo, kakvu je u bogatu društvenom životu dvorskih i plemićkih salona Europe iznjedrilo barokno razdoblje, dovoljna je za izvedbu niza različitih oblika i vrsta toga golemog repertoara.

To su svojim izborom programa pokazali i nositelji ansambla na svečanom koncertu u srijedu, 22. listopada ove godine, u Dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda. Sve redom istaknuti mladi glazbenici koji su već svi višestruko dokazali svoja umijeća u hrvatskom glazbenom životu, a dodatne vještine stekli na usavršavanjima u inozemstvu, proveli su brojne štovatelje i znatiželjnike u publici kroz širok opseg baroknih djela francuskoga stila koji ne potječu nužno iz opusa francuskih autora.

Tako je bilo zanimljivo čuti kako je Georg Philip Telemann u svojoj Suiti za obou i basso continuo u g-molu poput svojih kolega Francuza stvaralački razmišljao u slijedu plesnih stavaka, a djelo je zablistalo u izvedbi oboista Darija Golčića kao solista uz skladnu podlogu bassa continua kakvu su u cijelom programu večeri činili violončelist Štefan Polgar i čembalist Krešimir Has. Posljednji je osim sviračkom spretnosti oduševio i kristalnim tonom svojega novog instrumenta — najnovijim radom graditelja Guida Bizzija, koji je kopirao povijesni primjerak Nizozemca Joanessa Ruckersa iz 1638. što se čuva u edinburškoj zbirci Rusell.

U svim ostalim djelima na programu svirački je prednjačila odlična violinistica Marija Ćepulić, donedavna koncertna majstorica Zagrebačke filharmonije, a trenutno docentica na Muzičkoj akademiji, koja se osobito u Prvoj suiti za violinu i basso continuo Jean-Féryja Rebela i završnoj Sonati a tre u h-molu Antonija Caldare pokazala kao vrsna interpretkinja francuskoga baroka, lepršava tona i gusto isprepletenih ukrasa.

Jedinstvenost baroknog stila

Da ne ostane samo na Francuzima, glazbenici su program uokvirili ne-francuskim djelima kako bi istaknuli jedinstvenost baroknoga stila: Drugom simfonijom u A-duru (stilski tipična trio-sonata, koju je mogao izvoditi i orkestar) skladatelja hrvatskih korijena Amanda Ivančića i Sonatom a tre u h-molu Talijana Antonija Caldare. Dvije su gošće večeri prikazale barokno doba iz drugih kutova: vokalnost je staloženo i stilski vrlo primjereno predstavila sopranistica Tamara Franetović Felbinger u kantati Orfej Jean-Philippea Rameaua za sopran, violinu, violončelo i čembalo, dok je zahvaljujući potpori British Councila tri autentične barokne koreografije oživila jedna od najuglednijih svjetskih stručnjakinja za povijesni ples, Britanka Mary Collins. Plešući u povijesnom kostimu i s primjerenom vlasuljom na glavi na Isaacov Menuet za jednu gospođu, Corellijevu Folliu i Campraninu Forlanu zorno je dočarala koliko je na barokni ples mogla utjecati tadašnja moda haljina i frizura. Koncert uveličan efektno ubrzavajućim stavkom Morena iz opusa Jean-Marie Leclair, pokazao je da hrvatska glazbena scena može i dalje računati na jedan od svojih najstarijih ansambala posvećenih izvedbi baroknoga repertoara.

Jana Haluza Lučić