Spin doktor Jones

Spin doktor Jones

Tri nastavka Indiane Jonesa najbolji su filmski serijal osamdesetih i opće mjesto populističke kinematografije; prvi film je bona fide klasik

Steven Spielberg u devedesetima je putem Velikih Tema stekao dva Oscara i položaj glavnog mogula Hollywooda, a George Lucas od svoga je neovisnog Lucasfilma stvorio moderni Xanadu. Obojica su neprijeporno odgovorni za ziherašku, multimedijalnu filmsku industriju kakvu danas imamo. To ima mnogo loših strana — ali i barem jednu dobru. A ona je napokon dospjela na DVD.

Otimanje Otimača

Za obojicu je vrijeme kreativnog zenita palo u desetljeće između 1975. i 1985. — tada su smišljeni Ralje, Ratovi zvijezda, Bliski susreti te, jasno, serijal o Indiani Jonesu. Gotovo mitski status u tom razdoblju imaju 1980. (Imperij uzvraća udarac), 1981. (Otimači izgubljenog kovčega) i 1982. (E. T.) — godine zenitova zenita, kad su Lucasberg ne samo bili dobri nego i neponovljivo sjajni. Zapazimo da su Otimači u sredini čak i te faze.

Slično kao što su prvi Ratovi zvijezda u kasnijim kontekstualizacijama dobili nadimak Epizoda IV: Nova nada, zenitova zenita zenit na DVD-u glomazno je preimenovan u Indiana Jones i otimači izgubljenog kovčega. Ali Lucasov historijski intervencionizam na svu sreću nije išao dalje od ambalaže. Na špici filma i dalje stoji izvorni naslov, a Arapin s golemim mačem ne puca prvi. Odnosno: nikakvih digitalnih popravaka nije bilo ni ovdje ni u nastavcima, osim uklanjanja odraza kamere i sličnih sitnica s kojima se teško sporiti.

Otimači na DVD-u tako ostaju na mjestu koje im iz ove historijske perspektive pripada: ovo je najbolji pustolovni film svih vremena, apoteoza Jima iz džungle i starih pulp-serijala, te temelj svim današnjim inferiornostima poput Lare Croft ili Mumije. Ali ni prije ni poslije u žanru visoke pustolovine nije se tako dobro pogodio omjer koncepta, humora, teme i akcije. Mojsijev Zavjetni kovčeg pružio je Spielbergu priliku da referira Deset zapovijedi (kao i u Bliskim susretima i Princu iz Egipta), ali u autohtonoj priči: tu se radi o opsjednutosti nacista okultnim, povijesnoj činjenici koju filmovi inače zaobilaze. Individualizam Indiane Jonesa tako se suočio s vrhunskim fizičkim i metafizičkim suparnicima, da bi ga na kraju, nakon što je s mukom (i vjerom) izvojevao uspjeh, izdale američke vlasti.

Takve filmove nije više moguće snimiti. Kako bi vlada Sjedinjenih Država mogla biti prikriveni negativac nakon 11. rujna? Kako bi glavna junakinja mogla biti simpatična alkoholičarka nakon dva desetljeća političke korektnosti? I kako bi motivacije i karakterizacije mogle biti ujedno i jasne i složene bez dramoletnih rastezanja? Otimači su brži, zreliji i zabavniji od bilo kojega suvremenoga američkog ljetnog hita.

Nasađivanje nastavaka

Potencijal Indiane Jonesa omogućio je da barem idući film, Indiana Jones i Ukleti hram, bude posve drukčiji od Otimača, konceptom, strukturom priče i svim pratećim likovima. Nakon simultane posvete Jamesu Bondu i Busbyju Berkeleyju u uvodnom prizoru, Ukleti hram izrasta u dinamičnu preinaku Langova Tigra iz Eshnapura, posve drugog ogranka pustolovne tradicije. Doktor Jones prisiljen je svoju pohlepu za artefaktima (sličnim Tolkienovim Silmarilima) dovesti u suglasnost s očinskom odgovornošću (i prema malome pratiocu i prema porobljenoj djeci), suočen s krvoločnim recidivom hinduizma (i pretečom vjerskog terorizma). Klaustrofobičan i pun ikonografije strave, predložak je dao mračnu temu Spielbergu u doba kad on još nije bio zreo za nju: stoga Ukleti hram ima najvećih problema s tonom (a i kontinuitetom) u trilogiji. Ipak, film je pun bravuroznih prizora i posljednju je posve izvorna Jonesova avantura.

Nakon pet godina stanke snimljen je Indiana Jones i posljednji križarski rat, a duljina naslova bila je obrnuto proporcionalna količini svježih zamisli. Doktor Jones polazi u potragu za Svetim gralom kroz zbivanja vrlo, vrlo slična Otimačima; prateći likovi Sallaha i Brodyja prerastaju u karikature; pokojni River Phoenix tu je tek da dade uvod u TV-serijal o mladome Indiani; ali žarište Spielbergova zanimanja — što će njegovi kasniji filmovi potvrditi — leži na drugome doktoru Jonesu, ocu. E sad, Harrison Ford i Sean Connery postižu izvanrednu dinamiku, i to uvelike iskupljuje film. Ali krhka je konstrukcija priče preopterećena komikom i akcijom, te gubi na atmosferi i arhetipskoj snazi, i film se u usporedbi s oba prethodna doima kao lakrdija. Dobro, lakrdija koja i dalje satire sve što je ikad proizveo Jerry Bruckheimer.

Da podvučem crtu. Tri nastavka Indiane Jonesa najbolji su filmski serijal osamdesetih i opće mjesto populističke kinematografije; prvi film je bona fide klasik. Znači li to da je njihovo jedva dočekano DVD-izdanje nešto što se apsolutno mora naći u vašoj zbirci?

Izmicanje dodataka

Što se kvalitete prikaza tiče, apsolutno da. Zvuk je vješto remiksan za kućna kina, slika je kristalno čista i vjerna, a Hram sudbine ima sve sporne prizore koji su nedostajali našoj kinokopiji (klirinški kupljenoj od Britanaca), pa je napokon jasno kako to Mola Ram čupa srca, a žrtve mu (kratkotrajno) ostaju na životu. I to je to, što se prva tri diska tiče. Bez komentara, bez izbačenih scena; tu počinje spin doctoring, tendenciozno tumačenje stanja stvari.

Slično izdanju trilogije Kum, Lucasfilm je svu dodatnu građu stavio na četvrti DVD. Tu ćete naći 50-minutne dokumentarce o snimanju svakog filma, iscrpne, ali neautentične: originalne making-of emisije ne bi se sasvim dobro slagale s umivenom slikom o sebi koju danas gradi Lucasberg. Ako ste vidjeli DVD Ralja, dokumentarci su na toj razini — mnogo bolji od većine promotivnih gluposti na izdanjima suvremenih filmova, ali ipak pogled na doba inventivnog nadahnuća iz korporativne perspektive. Barem uspijevamo vidjeti Toma Sellecka na audiciji za Indianu i podsjetiti se koliko je Ford svojedobno bio duhovit. Još četiri kratka i razmjerno površna dodatka posvećena su efektima, zvuku, kaskaderima i glazbi Johna Williamsa; originalni foršpani sad su tek kuriozum. Imamo i internetsku adresu za praćenje vijesti o četvrtom nastavku, koji bi se trebao snimiti prije Fordova sedamdesetog rođendana. Nekako ne žudim za tim da ga vidim.

Dakle, iako su dodaci anemični i ne zadiru osobito duboko, od Lucasfilma poštenije dobiti nećemo; a prikazu filmova zaista ne mogu uputiti nikakvu zamjerku. Što je najbitnije.

Vladimir C. Sever