Sjajan recital

Sjajan recital

U cjelini recital je bio doista kvalitetan, i još je jednom potvrdio činjenicu da danas u Hrvatskoj postoji mnogo mladih, izrazito darovitih glazbenika

Uzvicima Bravo! brojna je publika pozdravila solistički nastup mlade violončelistice Kajane Pačko, održan u dvorani Palače Matice hrvatske u ponedjeljak, 3. studenoga. Bio je to treći u nizu koncerata ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj.

Recital Kajane Pačko, studentice u razredu prof. Valtera Dešpalja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, te dobitnice prve nagrade na ovogodišnjem Međunarodnom natjecanju Alpe- Jadran A. V. Marcosig u Goriziji, s već ostvarenim priznanjima i publike i kritike, bio je na ozbiljnoj umjetničkoj razini, što je potvrdilo punu utemeljenost pokretanja ciklusa. Dakle, potreba otvaranja koncertnoga podija upravo izrazito darovitim mladim ljudima — koji su krenuli putem karijera reproduktivnih glazbenika, pokazala se neupitnom. Jer, javni nastupi nedjeljiv su dio njihova profesionalnoga oblikovanja i sazrijevanja, a zahvaljujući činjenici da glazbena umjetnost u tom smislu ne poznaje uobičajene dobne granice svaki je nastup darovita mlada umjetnika zapravo profesionalan — a u kolikoj mjeri ovisi i o kontekstu samog nastupa, odnosno o uvjetima i načinu pristupa svemu što ga čini i okružuje.

Kvaliteta ustrajnosti

Kajana Pačko izvodila je djela Gaspara Cassadoa (Suita za violončelo solo), Vlade Sunka (Ispovid prva — praizvedba, iz ciklusa Ispovidi) i Sergeja Prokofjeva (Sonata za violončelo i glasovir u C-duru, op. 119), a uz nju je za glasovirom bila Srebrenka Poljak. Sve su izvedbe posjedovale gradaciju, u slijedu stavaka (Prokofjev), odnosno u razvoju fragmenta, obrasca, ishodišnog ili referentnog idioma (Cassado, Sunko), a posebno treba naglasiti glazbeničino osviješteno uvažavanje akustičkog aspekta unutar čijega je oblikovanog prostora zvukovnosti artikulirala interpretaciju pojedine skladbe. Precizna i istančana kvaliteta tona razumljiv je dio i slijed takva pristupa, a to se u izvedbama skladbi Cassadoa i Sunka pokazalo i muzički prihvatljivim i sadržanim u samu tumačenju djela.

Prvi stavak Cassadoove skladbe posjedovao je slobodnu, i stoga refleksivnu recitativnost, kao i reminiscirani prostor ishodišta djela (folklorno nasljeđe današnje Španjolske). Drugi i treći stavak (plesovi) u stilizaciji same izvedbe podjednako su bili građeni bojom i karakternošću, a intenzitet glazbene predodžbe u izvodilačkom smislu u ovoj je skladbi bio najcjelovitije ostvaren.

Ispovid prva Vlade Sunka, minijatura snažne i samodostatne hermetičnosti, pokazala je umjetničinu kvalitetu ustrajnosti u kontinuitetu određene izražajnosti odnosno estetike, dok je njezin pristup sonati Sergeja Prokofjeva slijedio razinu izvanjskih, okvirnih prostora, a provodnost i bogata unutarnja razložnost građe, premda su uvijek bile naznačene i jasno prepoznate, nisu rastvorile mnogoznačnu jednostavnost ingeniozne i duboko glazbene lirike ovoga skladatelja. No, značenje fragmenta, zahtjevnost gradbe skladbe koja slijedi i načelo plošnosti, i suprotstavljenost blokova, kao i cijelu paletu muzičkog konteksta te novog promišljanja forme, za svakoga su mladog glazbenika zbunjujući i prepreka koju tek zrelost može prijeći.

Srebrenka Poljak za glasovirom bila je postojana sugovornica solistici, razložne poticajnosti (Prokofjev) i pijanističke sigurnosti. U cjelini recital je bio doista kvalitetan, i još je jednom potvrdio činjenicu da danas u Hrvatskoj postoji mnogo mladih, izrazito darovitih glazbenika.

Dodi Komanov