Vijenac 253

Časopisi

Radio u eri interneta

»Libra libera«, gl. ur. Katarina Peović Vuković; br. 12, Autonomna tvornica kulture, Zagreb, 2003.

Radio u eri interneta

»Libra libera«, gl. ur. Katarina Peović Vuković; br. 12, Autonomna tvornica kulture, Zagreb, 2003.

slika»Libra libera« dogurala je do dvanaestog broja i opstala kao jedan od zanimljivijih časopisa za obrazovanu mlađu populaciju koja se zanima za teoriju medija, alternativnu kulturu i tzv. nekomercijalne književnosti. A u ovom broju takva publika može naći pomalo od svega navedenog. Glavni temat pod naslovom Radio libero bavi se radijem u različitim kontekstima — kao kulturalnom ekspresijom, oružjem društvene i političke intervencije, sredstvom za izgradnju zajednice i instrumentom revolucionarne borbe. S obzirom da radio usvaja različite emancipacijske uloge u različitim društvenim i političkim kontekstima, on je medij čiji komunikacijski potencijal danas, u eri interneta i televizije, nipošto nije nevažan. Urednik toga tematskog bloka Ognjen Strpić odabrao je desetak zanimljivih tekstova koji na sličan način postavljaju isto pitanje: na koji način radio u tom kontekstu može biti emancipacijska kulturna praksa i instrument otpora i subverzije? Npr., s jedne strane stoji radiodifuzija kao gusarstvo i lukava strategija otpora koja računa s tim da je on vjerojatno jedini elektronski medij koji je moguće držati podalje od državne kontrole, a s druge su strane koncepti tzv. mikroradija i community-radija, koji se zasnivaju na stanicama stvorenim za potrebe jedne zajednice ili čak manjeg stambenog bloka ili zajednice utemeljene na decentraliziranu modelu unutar koje radio ima bitnu funkciju slobodne i otvorene rasprave o zajedničkim društvenim interesima ili problemima.

U ovom tematu možete naći čak i praktične savjete kako napraviti vlastitu radio-stanicu, pri čemu su dovoljna i minimalna sredstva. Značenje je radija stoga i dalje veliko jer je u konkretnom smislu komunikativniji od interneta, slobodniji od televizije i subverzivniji od newslettera, čija je distribucija uvijek nužno ograničena. I raspon mu je funkcija širok: od medija visoke kulture (poput britanskoga BBC-a ili našeg Trećeg programa), političkog produžetka države (kao što je to slučaj u Francuskoj) pa sve do gerilske strategije otpora (u latinoameričkim zemljama). Sjetimo se samo što je u razdoblju socijalizma značio Radio-Luxembourg i načina na koji su mladi tada dobivali dotad nepoznate informacije i novitete iz svijeta popularne glazbe.

Otkvačeni Japanci

Uz tematski blok o radiju nalazi se još jedan zanimljiv temat koji je pod naslovom Sushi japanske književnosti pripremio Zoran Roško. Kao što naslov govori, riječ je o odabranim tekstovima iz novije japanske literature, izbor koji je vođen željom da se predstave »otkačeniji, bizarniji i avangardniji autori«. Desetak prevedenih tekstova možda bi se najbolje moglo opisati kao hipermoderna književnost za pop-kulturu: opora, žestoka i amoralna. Iščašene zbilje i naglašene erotičnosti, ta je literatura spoj fantazije i okrutnosti, gorčine i tjeskobe te je pomalo strana našem zapadnjačkom oku neupućenu u japanski mentalitet, koji nam i nakon čitanja ove literature ostaje stran i nedostupan.

Uz to, u »Libri« se nalazi i prozni domaći blok u kojem se predstavlja šest mladih autora, no kvalitetom daleko zaostaje za gore navedenim prilozima. »Libra libera« časopis je koji ne treba tražiti svoju publiku jer je već odavno ima: može se tek potruditi (a po svemu sudeći to i čini) zainteresirati i one čitatelje koji je dosad još nisu uzeli u ruke.

Tonči Valentić

Vijenac 253

253 - 13. studenoga 2003. | Arhiva

Klikni za povratak