Vijenac 253

Kazalište

Teatar u gostima: Alan Ayckbourn, Dame u nevolji, red. Relja Bašić

Pogodi tko dolazi na večeru

Lela Margitić izvrsno je odglumljenom ulogom pijane, raskalašene, ali ipak mondene gospođe (Justinove majke), koja u okružju licemjerne pristojnosti u biti jedina govori ono što doista misli, ukazala na činjenicu da je kao glumica u posljednje vrijeme bila potpuno nepravedno zanemarena

Teatar u gostima: Alan Ayckbourn, Dame u nevolji, red. Relja Bašić

Pogodi tko dolazi na večeru

Lela Margitić izvrsno je odglumljenom ulogom pijane, raskalašene, ali ipak mondene gospođe (Justinove majke), koja u okružju licemjerne pristojnosti u biti jedina govori ono što doista misli, ukazala na činjenicu da je kao glumica u posljednje vrijeme bila potpuno nepravedno zanemarena

slika

Komedija RolePlay britanskog pisca Alana Ayckbourna, njegovo šezdeseto dramsko djelo i završni dio trilogije Damsels in Distress, doživjela je golem uspjeh kod londonske publike i kritike, uključujući i kritičare najuglednijih londonskih novina. Hrvatska je kritika pak domaću produkciju predstave pod naslovom Dame u nevolji gotovo jednoglasno sasjekla, ne štedeći pritom ni sam Ayckbournov komad. Iz navedenih kritika nameće se dilema: je li riječ o slaboj hrvatskoj verziji engleskog hita, ili pak o banalnom komadu? No, odgovor nije tako jednostavan ni jednoznačan.

Naizgled rutinsku i klišeiziranu komediju situacije (mladom paru koji namjerava na večeri s roditeljima objaviti zaruke upadaju nepozvani gosti) s brojnim obratima i burlesknim elementima Ayckbourn je protkao nizom efektnih karakterizacija, ne zadovoljavajući se samo zabavljanjem publike nego nastojeći stvoriti zanimljive likove i situacije, koji ponekad nisu ni simpatični ni bliski. Svjesno riskirajući odmak od publike, Ayckbourn nas s pomoću lika nemoćnoga, pasivnog glavnog junaka, koji je gotovo u poziciji gledatelja, provodi galerijom čudaka s kojima se nije nimalo ugodno identificirati.

Zamke britanskoga humora

Iako se komedija zasniva na zapletu brojnih filmova (šifra: Nevjestin otac), treba reći da, uprkos univerzalnosti, Ayckbournov komad krije i neke engleske specifičnosti. Iako većina situacija i štosova bez problema zabavlja i hrvatsku publiku, neke referencije nisu u nas posve razumljive. A neki britanski štosovi doista ostaju izgubljeni u prijevodu, pa im je nužno naći što prikladniju zamjenu, što nije laka zadaća. Uz male prilagodbe prilikom dramatizacije, Dame u nevolji bile bi pristupačnije ovom podneblju, a sve bi se doimalo uvjerljivijim — komad bi mogao izvanredno funkcionirati u suvremenom Zagrebu.

Veteranska iznenađenja

Ozren Grabarić razočarao je mlakom interpretacijom glavnoga junaka Justina, bez imalo karizme i komičarskoga žara, što osobito slabi predstavu u prvom dijelu kada je ona uglavnom na njegovim leđima (uprkos naslovu predstave, muškarac — Justin — ovdje je u najvećoj nevolji, nakon što mu zaručnica iznenada uskrati daljnji seks prije braka). Ana Marija Bokor potpuno je ušla u lik Julie-Ann, dajući joj izvorni štih razmažene zagrebačke gospođice, perfekcionistice koja manijakalnim planiranjem upropaštava svaku spontanost i romantiku u vezi s Justinom, dok je Žana Bumber korektna, ali i ne osobito inventivna kao plesačica Paige.

Veterani su se pokazali u mnogo boljem svjetlu, no krenimo od najuspješnije kreacije. Lela Margitić izvrsno je odglumljenom ulogom pijane, raskalašene, ali ipak mondene gospođe (Justinove majke), koja u okružju licemjerne pristojnosti u biti jedina govori ono što doista misli, ukazala na činjenicu da je kao glumica u posljednje vrijeme bila potpuno nepravedno zanemarena. Vanja Drach vrlo suzdržano, s pravom mjerom, tumači mladenkina oca Dereka, čovjeka kojem debljina lisnice nije uspjela nadomjestiti rupe u obrazovanju ni općoj kulturi, a čija se neduhovitost može mjeriti samo s iritantnošću smijeha njegove naivne, ukočene supruge Dee (uvjerljiva Asja Jovanović), skorojevićke koja se sramoti neznanjem (šifra: Čarobna frula). Ljubo Kapor prirodno je i opušteno odglumio sirovoga tjelohranitelja Mickyja, kontrastirajući pojavom i nastupom čovjeka iz naroda uštogljenim djevojčinim roditeljima. Jednostavnu, ali ukusnu scenografiju stana potpisuje Petar Mihanović, a kostime savršeno prikladne svakom liku iskusna Diana Kosec Bourek. Redatelju Relji Bašiću, uz čestitke za tridesetu sezonu Teatra u gostima, u najboljoj namjeri savjetujemo da sebi ubuduće da veću slobodu adaptacije i znatnije oplemeni likove i situacije predstava koje režira svojim kazališnim i fimskim iskustvima iz impozantnih pedeset godina glumačke karijere.

Zlatko Vidačković

Vijenac 253

253 - 13. studenoga 2003. | Arhiva

Klikni za povratak