Otvorena Disneyjeva dvorana u L. A.-u

Otvorena Disneyjeva dvorana u L. A.-u

Nakon petnaest godina duga procesa nastajanja, tijekom kojeg je bilo više zastoja pa čak i prijetnji da ne bude nikad završena, otvorena je u Los Angelesu koncertna dvorana Walta Disneyja. Zdanje za čiju je izgradnju prema projektu Franka Gehryja utrošeno 276 milijuna dolara novi je dom Losangeleske filharmonije. Arhitektonska rapsodija u metalu i staklu oblikovana je u prepoznatljivu Gehryjevu stilu sa sjajnim oblim formama što asociraju na usidreni jedrenjak. Autor je izjavio da je za svoje ostvarenje bio nadahnut ljubavlju prema cvijeću Lillian Disney, udovice Walta Disneya, koja je bila inicijator i donator početnih pedeset milijuna dolara za izgradnju hrama klasične glazbe, čiji je veliki poklonik bio njezin suprug. Unutrašnjost dvorane, organizirana na tragu demokratične koncepcije Scharounove Berlinske filharmonije, s koncertnim podijem u središtu, ima kapacitet od 2265 mjesta. Očekuje se da bi novi gradski landmark, osim novoga kulturnog profila grada poznata po filmskoj industriji, mogao generirati i stvaranje gradskog centra snažna urbaniteta u amorfnoj metastazirajućoj aglomeraciji kalifornijske metropole.

Parlamentarna knjižnica u New Delhiju

Nedavno dovršena Parlamentarna knjižnica u New Delhiju arhitekta Raja Rewala odličan je primjer indijske postkolonijalne arhitekture — moderno zdanje ukorijenjeno u pretkolonijalnoj povijesti što kombinira suvremena tehnološka rješenja s regionalnim izričajem. Knjižnica se nalazi u susjedstvu zgrade Indijskog parlamenta, ključnog elementa kolonijalnog masterplana New Delhija, autora Edwina Lutyensa i Herberta Bakera, kojim je manifestirana britanska imperijalna moć. Zadaća autora knjižnice nije bilo nadmetanje s arogancijom nekadašnjih gospodara, nego usklađivanje s kontekstom uz reprezentiranje slobode i vrijednosti moderne indijske države. Težnju vlastitom identitetu te istodobno respekt zgrade parlamenta arhitekt je opisao kao tradicionalni međuodnos gurua i kralja, prema kojem prvi priznaje vlast drugog, ali uz očuvanje snage vlastitog integriteta mudraca, koji se ne konfrontira, ali nije ni podčinjen. Takav ambivalentni odnos reflektira se u ujednačavanju zgrada po visini i izboru istog materijala, čime se odaje respekt parlamentu (kralju), dok se integritet knjižnice (gurua) očituje u originalnosti arhitektonskog izričaja temeljena na tipološkim i spiritualnim posebnostima regionalne arhitekture, uporabom aksijalne kompozicije i sustava unutrašnjih dvorišta kao simbola introvertiranosti drevnog indijskog gurua.

Tapiola — grad u parku

Helsinški Muzej finske arhitekture obilježava pedesetogodišnjicu Tapiole izložbom, koja do 7. prosinca prezentira arhitekturu i urbanizam stambenog naselja originalnim crtežima, maketama i fotografijama iz vremena njegova nastanka, kao i portret vremena mozaikom kratkih filmova, razglednica, časopisa i novina. Tapiola je finska interpretacija ideje vrtnoga grada, čije je osnove postavio Otto-I. Meurman u planu iz 1945. Iako je nakon toga gustoća izgradnje povećana, osnovna ideja grada u parku sačuvana je, a u njezinoj realizaciji sudjelovali su tada već poznati arhitekti: Aarne Ervi, Aulis Blomstedt, Viljo Revell te Kaija i Heikki Siren, kao i brojni nadolazeći Pentti Ahola, Jorma Järvi, Veikko Malmio i Markus Tavio, dok su za izgled parkova i dvorišta zaslužni vrtlar C.-J. Gottberg i krajobrazni arhitekt Jussi Jännes. Izgradnja je započela 1953. i odvijala se u više faza. Osim uporabe novog materijala i metoda građenja uključeni su i noviteti u stanovanju poput podnoga grijanja i francuskih prozora, što je pridonijelo popularnosti vrtnoga grada Tapiole kao atraktivna modernog stambenog naselja.

6. kongres talijanskih arhitekata

U Bariju, gradu na jugu talijanske obale Jadrana, koji je na arhitektonsku mapu svijeta upisao Renzo Piano ostvarenjem stadiona San Nicola za Svjetski kup 1990, od 30. listopada do 1. studenog održan je 6. nacionalni kongres talijanskih arhitekata. Na skupu u sajamskim halama Fiera del Levante sudjelovalo je više od tisuću talijanskih arhitekata te predstavnici raznih ministarstava i uprave, građevinske industrije, proizvodnje materijala i opreme, nakladnika i drugih tvrtki iz područja arhitekture i graditeljstva, kao i brojni gosti izvana. U okviru kongresa pod naslovom Od 100 natječaja u devedesetima do 1000 natječaja danas, tisuće novih arhitektonskih ostvarenja mijenjaju Italiju održano je mnoštvo rasprava, okruglih stolova i seminara o današnjem stanju talijanske arhitekture i njezinim perspektivama u neposrednoj budućnosti, kao i o uključivanju profesije u promociju urbane demokracije, čija su načela definirana Europskom rezolucijom za arhitektonsku kvalitetu u urbanom i ruralnom krajoliku što ju je Vijeće Europe usvojilo u veljači 2001.

Vinko Penezić