Jezična iverica

U ovo martinsko vinsko vrijeme uvijek se sjetim svoga dide. Ne, nije pio, a nije se zvao ni Martin. Zvao se Franjo. No radio je s drvom. Bio je bačvar. Nezaboravan octeni miris drva, garniran prpošnim uvojcima hoblovine, uokvirili su njegov portret zauvijek. I Franjo II., moj tata, premda nije bio drvodjelja, sav mi je u znaku drva. Namještaj od »punoga drva« koji mi je namro — masivan, starinski, što ga je skupljao dobar dio života — svakodnevni je podsjetnik na njega. Da, nekoć se mebl izrađivao da traje »vama i vašoj djeci«. Danas — da eventualno izdrži garantni rok. Jer što bi, zaboga, radila industrija namještaja da vam je jedan namještaj dovoljan za cijeli život?!

Ploče vlaknatice

Danas se on uglavnom masovno izrađuje od ploča vlaknatica: iverica, panelki, šperploča. Te se ploče dobivaju usitnjavanjem i razvlaknjivanjem drvenih otpadaka, koji se lijepe i prešaju, uz dodavanje nekih smola, pod tlakom. Ne bi se reklo, no te me ploče prate cijeloga radnog vijeka. Jedan od mojih prvih lektorskih poslova bio je upravo rad na jednom doktoratu o tim pločama, a i nedavno sam jezično radila na još jednom, tako da su me te ploče nekako obilježile; sprešale i zgusnule moj »profesionalni život«. Ni postupak s njima nije mi stran. Ta i ja tešem, raščinjam, cjepkam, slažem, pilim, cicugam, lijepim, prešam, brusim, poliram riječi i od njih stvaram jednu veliku jezičnu ivericu.

Panel-ploča ili, razgovorno, panelka preuzeta je preko njem. Paneel (jedan od uokvirenih elemenata drvene oplate) iz niz. paneel (u istom značenju). Starije je značenje bilo »sjedeći jastuk«, što je pak posuđeno iz stfr. panel — svaka uokvirena površina koja je niža od okvira. Starofrancuskoj je riječi jedna od prabaka bila neka krpa, srlat. panellus, umanjenica od lat. pannus — cunja, dronjak (usp. fr. panne — sukno slično baršunu, ali i jedro). Očito je ovo umetanje nečega u zadani okvir kumovalo i drugim značenjima. Tako je u starijem značenju panel isto što i pločnik, jer se pješački put prvotno radio od dasaka »umetnutih« između kuća i kolnika; panel može biti i ploča na kojoj su instalirani kontrolni uređaji, ali i komadi raznobojnih tkanina umetnuti u haljinu. U sociologiji to je metoda stalnoga praćenja ponašanja i mišljenja na odabranom uzorku ispitanika. U rudarstvu to su pravokutni ili kvadratni dijelovi sektora rudnika koji su jedan od drugoga odijeljeni monolitima rude koja se kopa, a u elektrotehnici vodič od generatora struje.

Iz javnih rasprava o određenoj temi razvio se i TV termin panel-diskusija (engl. panel-discussion), vjerojatno zato što je u te raspre, kao u sendvič, »umetnuta« i publika u studiju, valjda kao jamac »javnosti« i »demokratičnosti«, premda od lajavih voditelja (»moderatora« i »prezentera«) jedva uspije što zucnuti. Panelka kao »mufu« (multifunkcionalni) građevinski materijal dala je u češkom ime mnogim »gradskim spavaonicama«, tj. novim naseljima, onim ružnim, svim jednakim, dosadnim zgradama u kojima svi čuju što se kod susjeda radi, samo što sve manje znaju kako susjed izgleda. To su panelaci, ti montažni monstrumi svih socijalističkih petoljetki.

Iver, kost, riba...

Iverica je, naravno, ploča nastala od iverja, a iver je sitan komad drva koji otpada pri cijepanju, trijeska. Riječ je stara, još prasl. *jver, pri čemu je *j- vjerojatno proteza, jer se korijenski element *-ver razvio iz ie. korijena *őer — raskopati, rastrgati, praskati. Prilikom cijepanja, naime, osim što frca iverje na sve strane, nastaje i rascjep. U anatomiji je iver kost koja leži s prednje strane koljenoga zgloba (patela, čašica), a u zoologiji vrsta pridnene ribe plosnata tijela koja oba oka ima na jednom boku. Riječ iver poznata je i u rus. jeziku, no znači zarez na cjepanici (kladi) koji načini kupac da je obilježi. Davno je već zaboravljen glagol iverati. No ni njemu (ni mnogim drugim riječima) jednostavno ne dam da umre — on znači utkati šare u narodni torbak. To se tkanje sastojalo obično od dviju šara. Torba se, dakle, trebala naiverati. Pa kad je bila puna iverja (šara), postala je iverljiva.

I šperploča (njem. sperren — zatvoriti) izrađuje se tako da su smjerovi vlakanaca susjednih slojeva okomiti jedan na drugi, pa se zove i uprečka. No i ona želi biti što ljepša, pa se oblaže tankim listom plemenita drva — furnirom (njem. Furnier < fr. fournier — opremiti, opskrbiti, prilagati). Neki trgovački nazivi za ploče vlaknatice prerasli su u opće imenice. Takva je npr. lesonit. U imenu se krije prasl. i stsl. lĐs — drvo, šuma, no prvotno je značio zapušteno, neobrađeno zemljište na kojem je potjeralo grmlje. Pa je i to šiblje nazvano lijeskom (a plod lješnjakom); u negdašnjoj »pedagogiji« često je ordinirao ljeskov prut (batina rajskoga podrijetla). Lijeska se raširila iz ie. *őlotska, staroirski flesc (šiba, mladica), a doprla je i do got. wlizjan — tući. Udobniji krak rasprostro se do stengl. laes, što znači livada. Naša lesa, (uglavnom rasklimana) vrata u drvenom plotu, dobro dođe u pjesničko-pasatističkom ozračju, jer tko još danas uopće ima drvenu ogradu kad na nju ne bi mogao nabiti gorde gipsane lavove, kao da im je pradomovina Hrvatsko zagorje?! Lijes već nije pjesmotvorno-šlagerski upotrebljiv, no i on je proizvod od drva — mrtvački sanduk. I tako smo se očešali o drvo od izrezbarene kolijevke, zibelke, pa do groba, a u najljepše — đačko — doba sretni su oni koji su još mogli derati koljena i hlače penjući se i plazeći po (»pravom i punom«) drvetu.