Govorite li hrvatski?

Govorite li hrvatski?

Odjel za jezikoslovlje 5. studenoga održao je prvo predavanje u nizu iz ciklusa Kako i zašto učiti hrvatski jezik?, koji će se baviti odnosom hrvatskoga prema tzv. velikim jezicima i problemom prakse predavanja hrvatskog jezika, s temom Kako znate da sam stranac? Učenje hrvatskog kao stranog jezika, o čemu je govorila Zrinka Jelaska.

Zrinka Jelaska u svojoj karijeri do sada je imala niz iskustava na tom području, od početaka kada je davala instrukcije iz hrvatskoga jezika, zatim rada na sveučilištima u Sjedinjenim Džavama i Njemačkoj, pa do danas, kada u Zagrebu podučava hrvatski jezik ljude iz različitih dijelova svijeta.

U uvodu svog izlaganja istaknula je kako treba razlikovati dvije kategorije stranaca, one koji to stvarno jesu i one koji su podrijetlom Hrvati, što dovodi i do različitih teškoća pri učenju jezika. Upozorila je također i na razliku drugi jezik i strani jezik, odnosno na razliku kada se neki jezik rabi uz službeni jezik neke zemlje, kao drugi, ili kada se on u toj zemlji ne govori pa je u pravom smislu strani jezik.

Pozabavivši se pitanjem što znači učiti hrvatski kao strani jezik, za što postoje različiti motivi, Jelaska je istaknula da to znači učiti jedan od težih jezika, što opet ovisi o polaznom jeziku, zbog njegove posebne morfološke strukture i važnosti aspektiranja, što je problem za strance. Učenje hrvatskoga teško je i zbog njegova padežnog sustava, koji nije dosljedan, a tu je i zamršena gramatika, promjene oblika i reda riječi. Učenje samih riječi smatra univerzalnim u svih jezika, a što neki jezik ima više veze s materinskim i počiva na tom znanju, to je i njegovo učenje lakše, pa govornici različitih zemalja imaju različite teškoće pri usvajanju nekoga jezika. Također je istaknula i činjenicu da izloženost jeziku ne dovodi do njegova boljeg poznavanja.

Glas važniji od naglaska

Kao i u ostalih jezika, tako i u hrvatskog, ako ga počne učiti dijete do šeste godine života, ono će ga usvojiti savršeno, dok će u djece koja su jezik učila do dvanaeste godine samo stručnjak moći uočiti da je stranac. Svako učenje jezika poslije toga životnog razdoblja imat će malo mogućnosti za njegovo savršeno usvajanje, osim u iznimno darovitih ljudi, koji su malobrojni. Razlog tomu jest što stariji teže usvajaju morfologiju, kao i neke druge aspekte jezika. Strance koji govore hrvatski jezik izdaje ponajprije izgovor, kao glavna zapreka, a tu je i problem oblikovanja nekih glasova. U komunikaciji sa strancem važno je znati da svatko bolje razumije neki jezik negoli ga govori, kao i to da je sa strancem poželjnije govoriti sporije, odnosno kao što majka govori djetetu, što je za usporedbu spomenula Jelaska, a to znači jednostavnije, sporije, s ponavljanjima, radeći stanke. Majčin govor postao je univerzalno pravilo u učenju stranoga jezika i primjenjuje se kao nastavnički jezik. Idući tim putem počela se raditi i pojednostavnjena literatura za strance, odnosno književna djela prevode se na jednostavniji jezik, s ograničenim rječnikom i pojednostavnjenom jezičnom strukturom, odnosno s pojednostavnjenim jezikom na svim razinama, kao što se piše i za djecu.

Vezano uz svoja praktična iskustva Jelaska je istaknula kako je pri učenju hrvatskoga jezika važniji glas nego naglasak, a strance je upozorila da ne govore predobro, jer time mogu stvoriti krivu sliku, a to je vezano uz nepoznavanje konteksta kulture.

Antonija Vranić