Dva trija – dvije koncepcije

Već poslovično u listopadu pretrpanu zagrebačkom kalendaru jazza bilježimo i dva zanimljiva i kvalitetna nastupa malih sastava, koja su, zasjenjena nekim drugim događanjima, prošla nažalost dosta nezapaženo. Budući da je riječ o dva profilirana trija različitih koncepcijskih i stilskih polazišta u našem jazzu, nastupe kojih je u dva prostora bilo moguće pratiti u razmaku od svega 24 sata, nametnula su se razumljivo razmišljanja o pristupima jazzu tih malih sastava u ovom trenutku, koja dakako nisu mogla proći i bez valorizacija.

Originalni radovi

Najprije je u srijedu, 29. listopada, zagrebačka diskografska tvrtka Dancing Bear u klubu Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika (urednik programa Zvonimir Stanislav), Sax, predstavila novi CD trija gitarista Ivana Kapeca Bava. Spomenuta je kuća objavila i Kapecov prvi disk Lancun. U glazbenom je dijelu predstavljanja Ivan Kapec nastupio sa svojim stalnim suradnicima u triju, kontrabasistom Sašom Borovcem i bubnjarem Bornom Šercarom, pozvavši potom i goste, trubača i krilničara Andreja Jakuša te poznatoga saksofonista Sašu Nestorovića. Kapec je, to je već poznata činjenica, glazbenik cool-izričaja i ponašanja, što proistječe iz njegove ličnosti. Tako on svoj jazz zasniva na isključivo vlastitim originalnim skladbama.

U tom je stilu on predstavio i svoj novi disk, koji sadrži jedanaest potpuno novih skladbi. U Kapeca je sve, izuzev dakako improviziranih dijelova, organizirano, napisano i točno uvježbano, što ponekad daje površan dojam beskrvnoga pristupa jazzu. No, Kapec je ovaj put u Saxu pokazao u improvizacijama znatno više temperamenta nego što smo do sada navikli. U tom su ga slijedili disciplinirani i fakturom obvezan Saša Borovec, pokazavši i ovaj put vještinu improviziranja arco-tehnikom. Svestrani bubnjar Borna Šercer u Kapecovu triju ima sasvim određenu ulogu, ali i dosta slobode. Kapec i svojim skladbama daje vrlo originalna imena, njegove impresije sežu do Bave, namreškane morske površine do posvete gradu Osijeku.

Poznate skladbe

Dan poslije u dvorani MM zagrebačkog Studentskog centra predstavio se jedan drugi zagrebački jazz-trio, Jazzy Option, poznat najprije kao Trio Trilikum, a potom kao Sakamoto Chang. Taj je sastav na čelu s pijanistom-skladateljem Hrvojem Vrankom u našem jazzu već dulje vrijeme, zadržavši koncept vjernosti klasičnomu jazz-izričaju. Tu valja najprije naglasiti zvuk klasičnoga jazz-trija s glasovirom, kontrabasom i bubnjevima, iako je ovaj put zapaženo da kontrabasist Jura Vrandečić poseže i za električnim basom, a leader Vranko za sintesajzerom, dok bubnjar Boris Beštak rabi ponekad i neke druge efekte. Uz takav pristup i koncepciju, dobro uravnotežen program poznatih skladbi američkih autora i originala Hrvoja Vranka i Jure Vrandečića u usporedbi s Kapecovim dobiva interpretativno posve drukčiji značaj, bliži ljubiteljima klasičnih malih jazz-sastava. U tom sklopu Vranko poseže i za južnoameričkim ritmičkim formulama, kako u originalima leadera Samba Samba, tako i u djelima autora poput Gilberta Gila i sličnih. S druge su strane tu i teme poput standarda On Green Dolphin Street, Joshua i Well You Needn’t Theloniousa Monka, a posebno se svidjela izvedba Vrankova aranžmana znamenite Gershwinove melodije. Bilo je tako zanimljivo čuti, i bez nekih negativnih konotacija usporediti, ta dva kvalitetna jazz-trija, glazbeni koncepti kojih odražavaju osobnosti njihovih leadera, što je jedno od nezamjenjivih i najvrjednijih svojstava jazza. Kapec i Vranko svaki na svoj način sa suradnicima itekako obogaćuju zagrebačku i hrvatsku jazz-scenu, na kojoj, kako je poznato, ne vladaju baš ravnopravni ni uvijek fair odnosi.