Dojmljivije od Spielberga

Dojmljivije od Spielberga

Vjerojatno najpoznatiji pozitivac u filmovima o razdoblju nacističke strahovlade Spielbergov je Oskar Schindler, ali svakako nije jedini. Postoje i filmovi koji suptilnijim pristupom ocrtavaju humanizam svojih likova u tom okrutnom razdoblju novije ljudske povijesti.

Životna idila

Takav je Svi moji bliski, snimljen u češko-slovačko-poljskoj koprodukciji, koji opisuje stradanja ugledne židovske obitelji u osvit Drugoga svjetskoga rata. Filmom dominiraju ekscentrična braća Silberstein, a zbivanja se promatraju iz perspektive maloljetnoga Davida, sina jednog od njih. Otprilike dvije trećine filma redatelj Matej Minač posvećuje svojim likovima u razdoblju sreće i blagostanja, prikazu životnih radosti i problema ugledne građanske obitelji. Pratimo dječakove sukobe sa školskim drugovima, prve ljubavne osjećaje prema židovskoj djevojčici i opčinjenost ekscentričnim stričevima raznovrsnih zanimanja (slavni violinist, svećenik, krotitelj konja i ekscentrični izumitelj).

Naizgled, čini se da će zauvijek biti tako i da ništa ne može narušiti prevladavajuću životnu radost i idilu. Redatelj ipak uvodi nekoliko detalja, iznenadnih i kratkih potresa u smirenoj narativnoj liniji, koji se mogu protumačiti kao zloguko pretkazanje. Primjerice, trenutak kad Davidu i njegovoj prijateljici obiteljski vrtlar, podrijetlom Nijemac koji je dobio zadaću da djecu podučava njemačkom, pušta ploče s nacističkim koračnicama. Čak i naizgled neutralni kadrovi, ali značenjski osmišljeni primjenom uznemirujuće glazbene teme, u nekoliko navrata ponavljaju neugodan predosjećaj. Početkom posljednje trećine nastupa tragičan preokret, Nijemci dolaze u njihovo mjesto. Počinje niz mjera kojima daju do znanja da će mjesno židovsko stanovništvo tragično završiti; uskraćuju im prava, oduzimaju imovinu, a uskoro im počinju i fizički prijetiti.

Povijesni vrtlog

Minač uvodi spomenute mjere pomno razrađenom preciznošću, razvija gradaciju kako bi pojačao dojam bliske pogibelji i pripadajuće strave. Pritom je najzanimljiviji način kojim se njegovi likovi suočavaju s nedaćama koje su ih snašle. Umjesto da bježe glavom bez obzira, oni nastavljaju živjeti po starom, postavljaju se kao da se to njih ne tiče. Čak ni dječaka ne žele poslati u izbjeglištvo, dok ne otkriju da je doista vrag odnio šalu. Očito je da u njihovu slučaju nije riječ o posebnoj hrabrosti. Redatelj pruža sofisticiran i slojevit opis ponašanja običnih ljudi koji su se odjednom našli u strašnu povijesnom vrtlogu. Neutaživa želja za očuvanjem humanizma i životnih blagodati pritom uspijeva nadvladati racionalno poimanje novonastalih okolnosti.

Doduše, nije baš sve u filmu tako dobro razrađeno. Zamjerka bi se mogla uputiti pomalo nespretnu načinu uvođenja u radnju spasitelja židovske djece, engleskog diplomata Nicholasa Wintona (Rupert Graves). Pojavljuje se nakratko na samu početku filma, kad na željezničkoj postaji upoznaje violinista Silbersteina, zatim ga uopće ne vidimo, da bi tijekom posljednjih dvadesetak minuta filma preuzeo glavnu ulogu u priči. Budući da Winton ima presudnu ulogu u životu obitelji Bernstein, bilo bi učinkovitije da je tijekom razvoja radnje intenzivnije povezan s njezinim članovima.

Unatoč nekim nedostacima, Svi moji bliski odlično je izveden filmić o običnim ljudima kojima se opušteno i romantično razdoblje života preokreće u strahote nekontrolirana bujanja zloćudnoga političkog tumora. Njegova vrsnoća svakako zasjenjuje pretenciozno i razvikano Spielbergovo ostvarenje spomenuto na početku teksta.

Elvis Lenić