Vijenac 253

Kazalište

Talijanski mjuzikl: Armando Trovaioli, Ostavi mjesto za stolom, red. Pietro Garinei

Besprijekorno uravnoteženo

Glazba slijedi tipičan sanremski stil sredine sedamdesetih godina te na pitak, lagan i zabavan način obavija scensku radnju

Talijanski mjuzikl: Armando Trovaioli, Ostavi mjesto za stolom, red. Pietro Garinei

Besprijekorno uravnoteženo

Glazba slijedi tipičan sanremski stil sredine sedamdesetih godina te na pitak, lagan i zabavan način obavija scensku radnju

Talijanski mjuzikl nije poznat, a još manje popularan kao engleski odnosno američki, koji simboliziraju pozornice londonskog West Enda i njujorškog Broadwaya, ni mjuzikla njemačkoga govornog područja, čije je izvorište u kompaniji Sjedinjene bečke pozornice — Vereinigte Bühnen Wien ili, za međunarodnu publiku — Musical Vienna. Talijanski mjuzikl nastao je na bogatoj tradiciji talijanske zabavne glazbe što je simbolizira festival u San Remu. Njegovo je rasadište u kazalištu Sistina u Rimu, nedaleko čuvenih Španjolskih stuba, a najplodniji je autorski tekstospisalački dvojac Garinei i Giovannini.

U kazalištu Sistina izvode se zabavni komadi, komedije i mjuzikli. Talijanska publika voli vlastita djela, što potvrđuje ponovna izvedba mjuzikla Ostavi mjesto za stolom koji je na repertoaru od 18. ožujka svakodnevno osim ponedjeljka. Napisali su ga Pietro Garinei i Sandro Giovannini, uz suradnju na tekstu Iaije Fiastri, prema drami Poslije mene potop Davida Forresta. Praizveden je u Sistini 8. prosinca 1974. godine. Obnavljan je 1977. i 1990, te sada, a postigao je i velik međunarodni uspjeh. Postao je klasikom talijanskog mjuzikla i postavljen je na pedesetak pozornica. U bečkom Theatru an der Wien postavljen je već 1976. pod naslovom Živio, prijatelju. U Madridu, Portugalu, Meksiku, Argentini i Čileu izvodio se pod naslovom Nadolazeći potop, u Lübecku kao Nebo, arka i potop. U Londonu ga je 1978. režirao Pietro Garinei, a koreografirao Gino Landi pod naslovom Ispod duge. U Moskvi i Sverdlovsku izvođen je potkraj osamdesetih godina kao Konac svijeta, u Operetnom kazalištu u Budimpšeti kao Telefonska veza s nebesima. Posljednji je put postavljen 2000. u Săo Paolu.

Etičke dvojbe

Garinei i Giovannini rado na mjuzikalsku scenu iznose moralne i etičke dvojbe. Tako su u mjuziklu Mandarin za Tea, nastalu 1960. na glazbu Gornija Kramera, iznijeli faustovsku temu prodaje duše za bogatstvo čija je cijena život nepoznatoga Kineza. Na zabavan način propitali su veličanje hedonizma dolce vita i sjaj pedesetih i šezdesetih godina.

U Ostavi mjesto za stolom (Aggiungi un posto a tavola) u središtu je pozornosti lik svećenika Don Silvestra, kojega je Bog odabrao da načini novu Noinu arku i u njoj od novoga potopa spasi svoje sumještane. Don Silvestro oličenje je moralnih vrlina. U građenju arke ometa ga zavidni, škrti gradonačelnik Crispino. No, on ustraje i uz pomoć mještana dovršava arku. No, službeni kler utjelovljen u liku groteskna, predimenzionirana kardinala pištećeg glasa okreće narod protiv njega i on ostaje osamljen, ali ustrajan u svojoj misiji. Nakon spektakularna scenskog prizora potopa, mještani uviđaju svoju grešku i svi se okupljaju za stolom pomirenja. Središnje je mjesto za stolom prazno i na njega slijeće bijela golubica kao simbol čistoće i mira.

Djelo je uglazbio Armando Trovaioli, istaknuti skladatelj talijanske zabavne glazbe. Glazba slijedi tipičan sanremski stil sredine sedamdesetih godina te na pitak, lagan i zabavan način obavija scensku radnju. Istaknuti su glazbeni brojevi, naslovni, ujedno uvodni i finalni Aggiungi un posto a tavola, Clementina, u kojem se Don Silvestro odupire naznaci ljubavi prema mladoj djevojci, Notte i Peccato che sia peccato, u kojem Silvestro i Clementina spoznaju svoj grijeh. Glazba je puna ritma za atraktivne plesne točke u koreografiji Gina Landija. Ansambl uglavnom čine plesači jazz dancea. Predstava se izvodi uz glazbenu matricu snimljenog orkestralnog i zborskog parta, dok solisti pjevaju uživo, a i dijaloge govore preko ozvučenja, besprijekorno uravnotežena u glazbenom i tekstualnom dijelu.

Dinamično uprizorenje

Scensko uprizorenje redatelja Pietra Garineija nadasve je dinamično, čemu pridonosi rotirajuća pozornica, koje se nekoliko segmenata može samostalno okretati. Ona omogućuje brojne i brze promjene prizora, od crkve i nekoliko različitih prostorija u kući do trga i šume. Scenograf i kostimograf je, kao što je također i redatelj još od praizvedbe, Giulio Coltellacci. Mnogo plesa, ugodna glazba, odlična izvedba i za mjuzikl pomalo neuobičajna tema, pružaju publici puna tri sata ugodne zabave. Uspjehu pridonose protagonisti, u prvome redu ugledni kazališni i filmski glumac Giulio Scarpati, prvi put na mjuzikalskoj pozornici u ulozi don Silvestra, kojega je uvjerljivo ostvario kao produhovljena, plemenita, ali i suvremenog i dinamičnog mladog svećenika što intenzivno živi i brine se o svojim župljanima.

Posebno mjesto u predstavi pripada otkačenom tumačenju uloge posrnule, pa obraćene Utjehe, kako je donosi Chiara Noschese, glumica i pjevačica najvećih pjevačkih mogućnosti. Tu je i popularni veteran Enzo Garinei kao gradonačelnik Crispino, koji dobiva aplauz već samim dolaskom na pozornicu. Njegovu vrckavu kćer Clementinu, zaljubljenu u Silvestra, tumači mlada kazališna debitantica Martina Stella. Njezinu majku Ortensiju igra iskusna Christy, odnosno Mariachristina Brancucci. Srdačni Max Giusti u ulozi seljana Tota učinit će ženidbom s Utjehom od nje poštenu ženu. Franco Ricchio je, pored Pietra Garineija i Giulija Coltellaccija, od praizvedbe u mjuziklu Ostavi mjesto za stolom, u ulozi grotesknoga Kardinala. To je doista antologijsko ostvarenje koje je tumačio i u Beču, Madridu i Londonu. Podjelu zaokružuje Renato Turi kao Glas s neba.

Davor Schopf

Vijenac 253

253 - 13. studenoga 2003. | Arhiva

Klikni za povratak