Volumen i obline

Volumen i obline

Joso Špralja rođen je godine 1929. u Zadru. Svestrani je umjetnik; fotograf, grafičar, keramičar i šansonjer. Kao slobodni umjetnik član je ZADART-a i Društva akademskih umjetnika u Zadru.

Na njegovo fotografsko stvaralaštvo uvelike je utjecalo naukovanje kod majstora Jeričevića i Ratka Novaka (1942-1950) ali i druženje s jednim od najvećih hrvatskih fotografa Antom Brkanom. Bilo je to doba kada se u Zadru, pedesetih godina prošloga stoljeća, oblikuje specifičan krug fotografa, na čelu s braćom Brkan, koji čak dobiva i naziv zadarska škola fotografije.

Nakon završena fotografskog zanata, godine 1950. zapošljava se u Znanstvenoj knjižnici, a zatim u Arheološkom muzeju.

U Hrvatskom kazalištu u Zadru čuvaju se mnoge njegove fotografije i negativi iz kazališnoga života snimljene između 1958. i 1961.

Od godine 1961. afirmira se u Torontu u Kanadi kao fotograf, grafičar, keramičar i šansonjer.

Fotoklubu Zadar pristupa početkom pedesetih godina prošloga stoljeća i tih godina izlaže svoje fotografije na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Osvaja niz nagrada, od kojih spominjemo najvažnije: prva nagrada na natječaju Foto-kino revije (Beograd 1953), nagrada Fotosaveza Jugoslavije za najbolju fotografiju 1959, prva nagrada na međunarodnoj izložbi fotografije u Sydneyju (1982) i prva nagrada FIAP-a u Estoniji (1991).

Njegove su omiljene teme portreti, aktovi i more. Osim toga dok djeluje u Zadru, objavljuje i cikluse tematskih etnografskih motiva.

Održao je i niz samostalnih izložbi fotografije poput Josin svijet, More, Etno Joso, Indijanci i druge (Zadar 1960, 1983, Beograd 1984, Zadar 1990, 2003) Živi i radi u Zadru.

Vladko Lozić

Joso Špralja, uz braću Brkan, okosnica je zadarske fotografske aktivnosti u drugoj polovici prošloga stoljeća. Odrastavši u obitelji Brkan, bio je na najbolji mogući način upućen u fotografsko umijeće i neposredno izlagačko stvaralaštvo. Nakon toga kročio je putem postojana uspona, a punu će afirmaciju doživjeti u Kanadi kao grafičar, keramičar, fotograf. U pregledu održanih izložbi razvidno je kako je uvijek njegovao čvrste veze s krajem iz kojega je ponikao, u kojem njegova fotografija nalazi nadahnuće, pretvarajući ju u osobni izraz vezan upravo uz taj kraj, ljude i ambijente iz kojih je i uz koje je odrastao i učio.

Već na početku bavljenja fotografijom iskazao se kao vrstan slikar prirode i ljudi, a njegov opus danas sagledavamo kao bogat rezultat rada dugoga niza godina, što je posebno vrijedno istaknuti u slučaju fotografa koji je cijeli život radio gotovo bez zastoja.

Slike Jose Špralje čvrsta su likovna ostvarenja, koja autora uključuju u krug stvaralaca koji u svakom trenutku znaju što žele, govoreći posve suvremenim i svima jasnim jezikom. Njegova artistička uvjerljivost ne podnosi suviše detalja, a ipak posjeduje dovoljnu količinu simboličkih vrijednosti, koje nas u činu promatranja pretvaraju u aktivne istraživače, pa sudjelovanjem u otkrivanju ponuđenih likovnih vrijednosti i sami postajemo dijelom iste stvarnosti za koju se i sâm autor odlučio. Zbilja je to njegova i našeg svijeta, onoga koji je uspio spoznajno dosegnuti, kamerom zabilježiti te napokon svojom osobitošću i samog sebe odrediti, a našem promatranju i našem sudjelovanju ponuditi smisao umjetničkog.

Tema akta nešto je što ga posebno zanima. Zahvaljujući napuštanju tradicionalnog i svođenja na bitno njegovi prikazi tijela postižu posebnu izražajnu snagu i kreću se od tek naglašene senzualnosti do čvrsto istaknute samosvjesnosti, ali ne i banalnosti. Prevladava tonska homogenost kojom naglašava volumen i obline, bez dubljega psihološkog poniranja u obradi sama lika.

Svim njegovim radovima zajedničko je posebno naglašeno povezivanje fotografske preciznosti i maštovitosti, kojima je na svom traganju stvorio i djela koja počesto doživljavamo poput snova, poput nekog izmicanja čija nas neizrecivost tjera da im se ponovno vratimo u nadi kako ćemo ipak saznati i njihov kraj.

Zdenko Kuzmić