Vodič za svakog filmofila

Vodič za svakog filmofila

Čitatelji će biti najzahvalniji na većim člancima, člancima o velikim redateljima, koji imaju značajan interpretativni dio, i dakako na velikoj količini članaka o filmovima, koji su novost i u hrvatskoj enciklopedistici

S Brunom Kragićem (Split, 1973) razgovorali smo u povodu objavljivanja Filmskog leksikona (u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža), koji je uredio zajedno s Nikicom Gilićem.

Koja je veza Filmskog leksikona s Filmskom enciklopedijom? U kojem smislu je on njezina nadopuna, nastavak i sažetak?

— Filmski je leksikon svakako i njezina nadopuna i njezin nastavak i njezin sažetak. Filmska enciklopedija bila je prvo sveobuhvatno enciklopedijsko filmsko izdanje u Hrvatskoj i u tom smislu ona se ne može zaobići. Ona sadržava oko pet tisuća i petsto članaka i jedno je od najobuhvatnijih izdanja takva tipa u svijetu. Kako je njezin drugi tom izašao prije trinaest godina, to se u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža prije dvije godine počelo razmišljati o nekakvu novom filmskom izdanju enciklopedijsko-leksikonskoga tipa, no nije se išlo na drugo izdanje filmske enciklopedije, nego se u skladu s novim kretanjima u Zavodu odlučilo na leksikon. Zavod se odlučio izdavati neke manje i brže objavljive leksikone, a i prije je postojala praksa da se nakon enciklopedije objavi leksikon. Tako je nakon Pomorske enciklopedije izašao Pomorski leksikon, a nakon Sportske enciklopedije Sportski leksikon.

Filmski leksikon, s obzirom da je iza sebe imao enciklopediju, nije morao biti tako ambiciozan ni tako sveobuhvatan kao enciklopedija. Stoga smo odlučili da on bude na neki način sažetak enciklopedije, da uzme one pojmove i one biografije koji su nezaobilazni: najveće stvaraoce, najveće glumce ili temeljne pojmove i da ih se opet obradi. Ipak, u trinaest godina, koliko je prošlo od izdavanja enciklopedije, došlo je do nekih novih saznanja, afirmirali su se neki neki novi umjetnici, drugi ljudi pišu članke, pa prema tome uvijek postoji i neki novi pristup. Leksikon je manji od enciklopedije i stoga zahtijeva sažetiji pristup pisanju članka.

S druge strane, odlučili smo da leksikon bude i nadopuna enciklopediji, da sadržava nešto što enciklopedija nema, pa smo tako uvrstili gotovo tisuću članaka o filmovima. DVD-i i videokasete omogućili su nam pisanje takvih članaka, što u doba pisanja enciklopedije nije bilo lako i od čega se, kada se enciklopedija radila, moralo odustati. Taj kostur članaka o filmovima s filmografskim dijelom, s kratkim opisom fabule i interpretativnim segmentom, najveći je novitet u leksikonu. U tome smislu leksikon je nadopuna, a on može biti i zamjena filmskoj enciklopediji za ljude koji nisu kupili enciklopediju jer im je odveć opširna. Za ljude koji već imaju enciklopediju, leksikon služi kao njezin nastavak i nadopuna.

Proučavanje Filmskog leksikona pokazuje da hrvatski film nije toliko zastupljen kao što bi se očekivalo od jednog hrvatskog leksikona, a relativno su rijetki i kratki članci o hrvatskim glumcima...

— Drago mi je što ste to pitali, jer smo se suočili s prigovorima da imamo previše hrvatske građe u leksikonu, tako da smo se morali opravdavati da smo nužno bili naklonjeniji hrvatskom filmu. Sad se moramo opravdavati da smo bili odveć škrti prema hrvatskom filmu. Kako bismo pokušali zadovoljiti ta dva dijametralno suprotna pristupa, išli smo u hrvatskom filmu ponajprije na naslove. Tako smo obradili neke ključne naslove hrvatske kinematografije od Lisinskoga do danas. Uključili smo tako hrvatske filmove koji su dobivali Veliku zlatnu arenu u Puli, ali i neka ključna djela te filmove s kritičarskoga popisa najboljih hrvatskih filmova ili neke koji su jednostavno obilježili neku epohu. To je bio prvi korak obrade hvratskoga filma. Problem s hrvatskim filmom uvijek ostaje taj što se mi volimo uspoređivati s europskim filmom, pa bi netko mogao reći da smo uvrstili neki film koji je slabiji od mnogih europskih filmova koji nismo uvrstili. Ipak domaćoj kinematografiji treba posvetiti posebnu pozornost. Mislimo da smo postigli zlatnu sredinu.

Što se tiče članaka o glumcima, oni su najopasniji, ne samo što se tiče hrvatskih glumaca, jer glumaca ima najviše i uvijek je najviše prosvjeda kad se nekog glumca ne uvrsti, jer ljudi glumce najviše i poznaju i glumce prve traže. Glumac je u nečijem poimanju filma zastupljeniji od redatelja i scenarista. Članci o hrvatskim glumcima zaista nisu među najduljima, jer smo išli na pristup da najopsežnije glumačke članke dobiju zaista samo legende svjetskoga filma. U tom smislu i najistaknutiji hrvatski glumci pripadaju u srednju kategoriju. No, mislim da i tu postoje stanovite razlike, pa je tako Boris Dvornik dobio veći članak, kao glumac koji je obilježio hrvatski film, ili Fabijan Šovagović. Uvijek postoje neke stvari za koje bi ljudi mogli reći: zašto članak nije mogao biti veći ili zašto nekoga nema.

Kako je sastavljena ekipa suradnika koja je radila na leksikonu u smislu uredničkog vijeća i autora?

— Na samom je početku odlučeno da se lekiskon mora napraviti u roku kraćem od dvije godine, što je za takvu vrstu izdanja vrlo kratak rok. Odlučeno je da uz dvojicu suurednika postoji i uredničko vijeće kao savjetodavno i nadzorno tijelo, pri čemu je Ante Peterlić kao otac filmologije u Hrvatskoj i glavni urednik Filmske enciklopedije nužno postao predsjednik toga vijeća i imao tu najaktivniju ulogu u smislu recenzenta velikoga dijela Filmskog leksikona. U vijeće su uz njega ušli i još neki najistaknutiji ljudi na području filmologije koji za to posjeduju formalne kvalifikacije, kao doktori ili magistri filmologije.

Što se tiče suradnika, odlučili smo se na manju ekipu od dvadeset ljudi, zbog brzine kojom je leksikon uvjetovan, tako da smo određene suradnike uzimali za određena područja. Primjerice, Hrvoje Turković napisao je teoretske članke, sve pojmove iz područja filmologije, Irena Paulus napisala je članke o skladateljima, Mario Sablić, koji je filmski kritičar, ali i snimatelj, napisao je sve članke o snimateljima, Joško Marušić napisao je gotovo sve članke o animatorima, Dario Marković popunio je dokumentarni film i dio hrvatskoga filma, jer su to njegova specijalistička područja, a na urednicima je ostao najveći teret malih, nepotpisanih članaka i solidan broj velikih članaka.

U nekim se slučajevima Filsmki leksikon držao originalnoga naslova filma pod kojim je on u Hrvatskoj prikazivan i distribuiran, naposljetku i poznat, ali u nekim slučajevima išlo se na novo prevođenje naslova, primjerice Plešući s vukovima, Plesačice u tami, ali i radikalnije, poput Tuđinca (Alien), do su istodobno zadržani naslovi poput Nepoznatog iz Nord-Expressa?

— U načelu smo išli na nove prijevode u slučaju filmova gdje se distributerski prijevod u hrvatskoj kinomreži i na televizijskom programu izričitije razlikovao od doslovnoga prijevoda originala. Aliena nismo preveli kao Osmi putnik, nego kao Tuđinac, Tuđinci itd., pri čemu je autor članka o filmu Tuđinci imao dobre razloge da eksplicira zašto Alien ide kao Tuđinac, a ne kao Osmi putnik, smatrajući da je Osmi putnik isključivo komercijalni distributerski naslov. Dakako, problem je s tim što se uvijek može naći prigovor da smo kod nekih filmova zadržali distributerski naslov. Možemo reći da smo distributerski naslov zadržavali katkada i kad nije doslovni prijevod originala, ako smo mislili da bolje eksplicira sadržaj filma, dok smo se u slučajevima kad smo mislili da naslov nije toliko išao na eksplikaciju sadržaja ili duha filma, nego bio čisto komercijalno, odlučivali na doslovno prevođenje. Zato bi Nepoznati iz Nord Expressa mogao ostati takav kakav jest, premda postoji savršeno opravdanje da se prevede kao Stranci u vlaku, jer je to dobar doslovni prijevod naslova, dok smo u slučaju filma Plesačica u tami odlučili za taj prijevod, a ne za distrubuterski Ples u tami.

Većina prijevoda ipak je zadržana iz Filmske enciklopedije. S obzirom na količinu, mislim da je osamdeset posto filmova sigurno zadržalo stare naslove.

Leksikon je vrlo bogato i kvalitetno ilustriran. Tko je za to zaslužan?

— Likovna urednica, urednica za ilustracije bila je naša zavodska kolegica Katarina Turkalj. Ona se već dokazala kao likovna urednica Filmske enciklopedije, ima veliko i bogato iskustvo na takvoj vrsti edicije. Ilustracije su se više-manje odabirale u dogovoru urednika, koji su ponudili jednu listu pojmova, glumaca, filmova što zahtijevaju ilustraciju, dok je likovna urednica nalazila tu likovnu građu i sređivala je te pripremala za prijelom.

U Leksikonu su popisane, što je za svaku pohvalu, nagrade Cannesa i Venecije te Felix i Oscar. No, što je sa Pulom i Danima hrvatskog filma?

— Da, u Leksikonu su popisane samo one nagrade, dakle Oscar, Europska filmska nagrada, Cannes i Venecija, čije smo dobitnike glavne nagrade uvrštavali kao obrađene filmove. U tome smislu nismo išli na Pulu, koja ima zapetljanu povijest, pa smo je ipak za sada zaobišli, što ne znači da u drugome, nadopunjenom izdanju leksikona ne bismo stavili Pulu i neke druge festivale, pa i Motovun, koji se posljednjih godina pokazao vrlo propulzivan. Za sada smo se zadržali na najvažnijim svjetskim nagradama.

Spomenuo sam Dane hrvatskog filma, a ne Motovun zbog toga što je riječ o prvim prikazivanjima nekih hrvatskih filmova uopće, dok je Motovun bio uglavnom revijski...

— Za Dane hrvatskog filma odgovor bi mogao biti taj da Dani nisu posvećeni cjelovečernjim filmovima, a ipak je Leksikon usredotočen na cjelovečernji igrani film. U Leksikonu imamo dosta animatora, dokumentarista, eksperimentalnih filmova i njihovih autora, no srž leksikona ipak je igrani film. U tom smislu leksikon je mali kompendij cjelovečernjega igranog filma. Nismo pisali o Danima hrvatskog filma, jer u načelu nismo toliko ni posvećeni kratkom metru ni dokumentarcu.

Leksikon ima vrlo korisno kazalo naslova, pri čemu je jedini problem spomenuti prijevod naslova filma.

— Kazalo naslova koncipirano je tako da bude pomoć čitatelju Leksikona. Filmska enciklopedija imala je dobar model, a to je da izvorni naslov donosi u zagradi u člancima o redateljima. No, propust toga modela jest što u člancima o drugim stvaraocima nema toga naslova, i ako postoji neki film koji nije obrađen kod redatelja, nego samo kod glumca ili snimatelja, onda njegov izvorni naslov ne možete doznati. Mi smo išli na drukčiji model; svi filmovi koji nisu zasebno obrađeni, jer ako su zasebno obrađeni imaju u glavi članka izvorni naslov, nego ako se samo spominju u člancima biografskima i drugima, uvršteni su u kazalo i imaju izvorni naslov. Dakle, kada čitate članak o Stanleyju Kubricku, recimo, izvan njegovih filmova koji su obrađeni zasebno, i zanima vas film Oči širom zatvorene, onda pogledate originalni naslov u kazalo. Kazalo se radilo ponajprije da ima uporabnu vrijednost. Ako čitatelja zanima izvorni naslov dok čita neki članak u kazalu ga može naći, a tako na neki način i štedimo prostor i olakšavamo kontinuitet čitanja unutar leksikona.

Što dalje nakon Leksikona, u smislu ostalih leksikografskih izdanja o filmu? Je li Filmska enciklopedija zaključeni projekt? Što ćete ubuduće raditi vi što ste radili na Leksikonu?

— Jedini član ekipe koji je radio leksikon, a profesionalni je leksikograf, jesam ja. Imam neke druge svoje projekte u Leksikografskom zavodu i mislim da ćemo se neko vrijeme morati strpiti prije pokretanja novoga specijalističkog filmskog izdanja. Filmska enciklopedija, kako sada stvari stoje, načelno je zaključen projekt, no to ne znači da se za nekoliko godina taj projekt ne može obnoviti. Mnogi bi ljudi možda željeli raditi novo, šire izdanje filmske enciklopedije, u koju bi se recimo mogli fuzionirati članci o filmu iz Filmskog leksikona. S druge strane, ako Leksikon bude dobro primljen i dobro prodavan, za dvije-tri godine moglo bi se raditi i njegovo drugo izdanje, s nadopunom, stotinjak naslova i stotinjak biografija i nekim stvarima koje su propuštene. U tom smislu morao bi postojati manevarski prostor. Problem je što za ovakvu vrstu izdanja zaista morate imati dobru institucionalnu podlogu, a Leksikografski zavod za sada je jedina kuća koja to ima i to može proizvesti. Stoga, ako u Leksikografskom zavodu bude postojao interes za neko novo filmsko izdanje, čak još specijalističkije od Filmskog leksikona, mislim da se ekipa uvijek može okupiti, jer ljudi koji pišu o filmu i koji se bave filmom u Hrvatskoj imaju potrebnu dozu entuzijazma i ljubavi prema tome te želje za radom i zaista na neki način žive za film, tako da od njih nije teško zahtijevati da napišu desetak ili pedesetak natuknica za filmove.

U čemu vidite najveće značenje Leksikona za čitatelje?

— Kada čitatelji budu čitali Leksikon, savjetovao bih im da pročitaju predgovor prije nego što eventualno prigovore da netko nije uvršten. Želio bih da vide da smo se mi strogo držali načela reprezentativnosti i izbornosti i zbog postojanja Filmske enciklopedije koja je sveobuhvatna. U tom smislu čitatelj će biti najzahvalniji na većim člancima, člancima o velikim redateljima, koji imaju značajan interpretativni dio, i dakako na velikoj količini članaka o filmovima, koji su novost i u hrvatskoj enciklopedistici. U hrvatskoj enciklopedistici do sada niste imali zasebne interpretacije djela. Drugi članci, kao biografski članci o glumcima ili članci o pojmovima, koji su svi u zadanim koordinatama, zapravo tvore krug oko tih temeljnih članaka, članaka o stvaraocima i članaka o filmovima, čineći tako pokušaj zaokružene slike leksikona.

Razgovarao Zlatko Vidačković