Vizije kaosa i agresije

Vizije kaosa i agresije

Cenzurom, odnosno prekrivanjem već naslikanih dijelova, autorica je postupno isključivala pojedine prikaze (ciklus se i zove Isključene slike) te stvarala nova i neočekivana rješenja — nastao je višeslojni i složeni linijski tok koji je obavio ljude i objekte

Ono što prvo uočavamo u slikama Gordane Bakić iz ciklusa Isključene slike (Galerija Karas 2–18. listopada) jest suprotstavljanje naizgled nespojivih izraza — dekorativnosti u obliku guste mreže linijskih sekvenci ili mozaične fakture te posve pojednostavnjena, shematskog, figurativnog crteža.

Uspješan rezultat

Unatoč pomisli da bi mogla biti riječ o posvemašnjoj nekoherentnosti i neujednačenosti jezika, rezultat je više nego uspješan. Za svoje vizije kaosa i nasilja svakodnevice, Gordana Bakić pronašla je nenametljiv i istodobno prodoran način prenošenja umjetničke poruke, duboko ukorijenjene u životu i svijetu koji je okružuje.

U slučaju mlade umjetnice važno je, stoga, ne samo kako nego i što slika. Ljudi koji su ranjeni, igra koju je prekinula eksplozija, kuće koje su porušene u nekom od razaranja, grupica ljudi pokraj olupina, spasioci koji dolaze na mjesto nesreće — samo su neki od motiva njezinih radova.

Te precizno crtane figure ljudi, strojeva ili objekata, jasnih i naglašenih obrisa, ukomponirane su u složenu, mogli bismo reći gotovo ornamentalnu strukturu.

Takva mreža, izvedena od linija, točaka i mrlja, pažljivo nacrtana do najsitnijih detalja, nije nipošto samo dekorativna podloga kojom se umjetnica koristi kao pozadinom za svoje figurativne akcente. U toj strukturi promatrač tek treba otkriti ono što je Bakić svim silama pokušala sakriti premazivanjem platna te ponovnim preslikavanjem i dodavanjem motiva. Cenzurom, odnosno prekrivanjem već naslikanih dijelova, autorica je postupno isključivala pojedine prikaze (ciklus se i zove Isključene slike) te stvarala nova i neočekivana rješenja — nastao je višeslojni i složeni linijski tok koji je obavio ljude i objekte.

Forma je, u autoričinu slučaju, rekli smo, važna koliko i sadržaj. Također, za taj vrlo pročišćen te pomalo i hladan izraz — akcentuiran korištenjem (ne)boja — koji je željela postići, bio je presudan izbor predloška.

Tehnički savršeni crteži

S jedne strane to su precizni i tehnički savršeno izvedeni crteži reproducirani u različitim priručnicima za pružanje prve pomoći ili pak uputama za samozaštitu, no isto tako i masovni mediji, ponajprije usporedni svjetovi filmova i videoigara. Simulirajući efekte tih vrlo raširenih oblika zabave (pojedine strukturirane mreže podsjećaju na neka starija računalna grafička rješenja) autorica je stvorila zanimljive interpretacije. Oslanjala se često i na njihove sadržaje, odnosno prizore pretjerana nasilja i narazličitijih oblika katastrofa kakve nalazimo, primjerice, u akcijskim filmovima.

Slike, na taj način, u jednostavnoj ikonografiji kriju jasnu poruku — nasilje i katastrofe ušli su u sve pore života, to su činjenice s kojima živimo i od kojih se ne možemo odvojiti, a umjetnost će uvijek pronalaziti način da odgovori na tu zbilju, ma kakva ona bila. Ipak, namjera umjetnice nije bila kritika ni osuda takva svijeta, nego na suptilan način iznijeti stanje otuđenosti i tjeskobe današnjega čovjeka koje je posljedica takvih događaja.

Važno je istaknuti i to da je u ovoj seriji radova Bakićeva napustila boju, koja je obilježila gotovo sve njezine prethodne radove, smatrajući da upravo crno-bijelom tehnikom može najbolje izraziti crtačko umijeće. Boja bi, naime, prema njezinu mišljenju unijela kaos i odvratila promatrača od autoričinih osnovnih preokupacija — preciznosti i čistoće likovnog jezika kojima nastoji prikazati ideju »preobrazbe svakodnevice u nešto što ne možemo ni zamisliti«.

Gordana Bakić rođena je 1972. u Zagrebu i pripada mlađem naraštaju hrvatskih likovnih umjetnika. Diplomirala je na zagrebačkoj Likovnoj akademiji u klasi Zlatka Kesera. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama kao što su Salon mladih, Hrvatski trijenale crteža, Novi fragmenti i Akupunktura, a od 1993. godine priredila je brojne samostalne izložbe.

Romina Peritz