Vivat, crescat, floreat

Stolačko kulturno proljeće — godišnjak, gl. ur. dr. Pero Marijanović, Matica hrvatska — Ogranak Stolac, 1/2003, Stolac, 2003.

Stolačko kulturno proljeće, kako u samom uvodu navodi predsjednik Matice hrvatske Stolac Mladen Bošković, služi za otkrivanje, proučavanje, čuvanje kulturnoga blaga stolačkoga kraja, ali i njegovo predstavljanje budućim naraštajima, i to i u okviru istoimenih večernjih manifestacija i u okviru ovoga godišnjaka.

Podijeljen u nekoliko tematskih cjelina (Povijest, Umjetnost, Književnost, Aktualnosti, Sjećanja, Polemike), godišnjak se otvara tekstom Ratka Perića o 140. godišnjici stolačke župe, a zanimljivošću se izdvajaju još dva — Prošlost Stoca u ozračju povijesti Daorsa i s osvrtom na stanje istraženosti Snježane Vasilj te aktualnošću zaokupljene Podzemne vode krškog tipa — temeljni razvojni resurs općine Stolac Pere Marjanovića, koji članak dijeli na cjeline općeg osvrta, fenomena krša i vode u njemu, mogućnostima otkrivanja i iskorištavanja podzemne vode.

S pozivom na suradnju u bilo kojem obliku kulturnog prinosa svima zainteresiranima, Mladen Bošković Stolačkom je kulturnom proljeću također poželio i trajnu mladost, životnost i polet, spremnost na stalan životni rast, kao i na stalnu godišnju obnovu. Isto mu želimo i mi.

Živi dijalekt

Slavko Govorčin, Uljenica moje matere — prošireno i dopunjeno izdanje, Matica hrvatska Zadar, 2003.

Iskrena privrženost rodnom kraju (otoku Ižu) i tradiciji prepoznatljive su konstante djela Slavka Govorčina — pisca pjesama, pripovijesti, satire i humoreski, odnosno scenarija za dokumentarac Iška ognjišta i film Na kraju vijeka (dobitnik glavne nagrade na festivalu u Bilbau), kojemu je desetak pjesama i uglazbljeno. Dosad je objavio knjigu proze Vazda budi Ivane Jerin te zbirku pjesama Uljenica moje matere 1984, od koje je ovo treće, prošireno izdanje.

Govorčinove tople i nostalgične pjesme pisane su živim, dijalektalnim govorom; ima ih osamdesetak, a podijeljene su u (čak) dvanaest cjelina (pri čemu posljednja — Zadru gradu, sadrži samo jednu, istoimenu pjesmu): O more mati, Iško kolo, Vojna, Uljenica moje matere, Bodulice, Moj did, Smrič, Dite, a san, Buzdo, Kamik, Ja i ov moj (da prostite) tovar. Obogaćenu i rječnikom manje poznatih riječi, lijepu zbirku Slavka Govorčina fotografijama su upotpunili i S. Surać, S. Sorić, V. Ivanov, A. Jaša, J. Špralja i D. Govorčin.

Toplina neposrednog

Fra Isidor Grabovac, Titraji dubina, ur. Milan Glibota, Matica hrvatska — Ogranak Imotski, Imotski 2003.

Zbirka pjesama fra Isidora Grabovca Titraji dubina ujedno je i druga autorova zbirka. Prvu Molitve iz tuđine, izdao je 1990, dok je još službovao po inozemstvu (Kanadi).

Oslikana plavom i žutom bojom te ukrašena crtežima Ivana Lackovića Croate (s motivima franjevaca, prirode i njezinih plodova te ljudi), zbirka je podijeljena na pet poglavlja: Na gori, Stoputa u lice, More kao ruci, Na našem studencu, Zlatno srce Croatiae.

Očigledno nadahnut likom i djelom svetoga Franje Asiškog (velikog štovatelja prirode i njezinih stvorova — njegove braće i sestara), ali i ljubavlju prema domovini i njezinim ljudima, odnosno sveobuhvatno — Bogom, fra Grabovac niže šezdesetak pjesama — rimovanih i podijeljenih u strofe (Gospodine iz molitve moje, Molitva za dijete u sebi, Mali brat u cvijeću, Usamljenost, Led, Na kralju slave, Hrvatska je prva).

Malena zbirka, koja na prvi pogled osvaja toplinom i neposrednošću.

Narodne umotvorine

Fra Petar Kačić Peko, Poviest okružja makarskoga u Dalmaciji, Matica hrvatska — Ogranak Imotski / Franjevački samostan Zaostrog, gl. ur. Milan Glibota, Zaostrog, 2003.

Priređivači ovoga vrijednog izdanja — Milan Glibota i fra Ante Babić, odlučili su se za njegovo objavljivanje kako bi iz zaborava otrgnuli velikoga kulturnog i narodnog djelatnika — fra Petra Kačića Peka; putem ove knjige približavajući nam njegov skroman i samozatajan život kombiniran s radom vrijedna opusa, i to u povodu 85. obljetnice fra Pekove smrti.

Tijekom župnikovanja u Tučepima fra Peko je prikupio građu za Poviest okružja makarskoga u Dalmaciji te u njoj u obliku povijesne rasprave proširio dotadašnja proučavanja. Piše o povijesti Makarskoga primorja, stanovnicima te bogatstvu njegovih kulturno-povijesnih spomenika franjevačkih samostana. Zapisuje on i narodne umotvorine — pjesme, pripovijetke, zagonetke, poslovice, odnosno raspravlja ili se jednostavno dotiče tema poput onih o arheološkim ostacima (groblja, gradine, zidine, gomilice), običajima (vjenčanja, Božić) ili vjerovanjima (vile, vještice, mćre).

O fra Petru Kačiću Peku ne zna se mnogo, jer se nije mnogo ni pisalo. Opširniji članak napisao je fra Gašpar Bujas, a kraće životopise fra Petar Bezina, Frano Glavina, fra Josip Ante Soldo, fra Juraj Božitković te Miroslav Ujdurović. Stoga ova zanimljiva i po svemu odlična knjiga čini vrijedan prinos upoznavanju lika i djela velikoga čovjeka.

Katarina Marić