Visoki dosezi mladih snaga

Visoki dosezi mladih snaga

Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj naziv je novoga projekta u sklopu nastojanja Matice hrvatske da obogati zagrebački kulturni život. Riječ je o koncertnom ciklusu koji su inicirali i osmislili Daniel Marušić i Goran Končar, a koji bi zagrebačkoj javnosti, u lijepoj novoj Matičinoj dvorani, tijekom godine predstavljao mlade hrvatske glazbenike. Ovogodišnji izbor obuhvatio je nekoliko već istaknutih mladih koncertanata, pijanista, violinista i violončelista, koji će se od listopada ove do travnja iduće godine predstaviti solističkim nastupima. Prva dva koncerta već su održana uz znatno zanimanje publike.

Vrsnost muziciranja

Reviju naših mladih glazbenih snaga otvorila je 13. listopada pijanistica Zrinka Ivančić, koju su posjetitelji 2. EPTA-ina međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić, održana ove godine u Zagrebu, upamtili po osvojenoj četvrtoj nagradi, najboljem plasmanu što ga je na natjecanju postigao neki hrvatski predstavnik. Zrinka Ivančić studentica je u razredu prof. Damira Sekošana na osječkom odjelu zagrebačke Muzičke akademije. Dvadesetogodišnja Zrinka ima već iza sebe brojne nastupe, a recital u Matičinu ciklusu dobro joj je došao da podsjeti na odlike svoga pijanizma, koje je u više navrata tako uspješno demonstrirala upravo pred zagrebačkom publikom.

Recital je otvorila izvedbom Beethovenovih 32 varijacije na vlastitu temu u c-molu, djelom koliko skladateljski izvrsnim zbog autorova majstorstva u primjeni varijacijske tehnike, toliko i pijanistički zahtjevnim! Zrinka Ivančić ponovno se potvrdila kao pijanistica sigurna nastupa, profilirana muziciranja s mnogo smisla za razradu detalja i nimalo pretenciozno, zapravo vrlo prirodno, muzikalno tumačenje odabrane skladbe.

Uz Beethovenove Varijacije, koje su se svidjele ponajviše zbog čvrstoće i određenosti u pristupu, na programu se našla i jedna od kasnih Beethovenovih glasovirskih sonata, ona u As-duru, op. 110, koju je Zrinka Ivančić odsvirala istom sigurnošću i, moglo bi se reći, vrlo suverenom jednostavnošću izričaja. Dva lijepa kasnoromantičarska Nocturna op. 50 Dore Pejačević i spretno, duhovito napisna skladba Na način silbenskog tanca Igora Kuljerića upotpunili su sadržaj jednosatnog uspješnog pijanističkog recitala.

Tjedan poslije u sklopu istoga ciklusa nastupila je violinistica Iva Barač, uz glasovirsku pratnju Andreje Feitl. Iva Barač nešto je manje poznata zagrebačkoj publici, budući da je posljednjih godina boravila na usavršavanju u Moskvi, gdje je upravo magistrirala u klasi profesorice Asje Koushner. Neosporna darovitost i odlična škola dovele su u slučaju Ive Barač do zavidna rezultata, to će reći do razine muziciranja koja mladoj umjetnici dopušta najsmjelije nade za budućnost.

I premda je u njezinu nastupu još zamjetan nedostatak većega koncertantnog iskustva, njezino fino dorađeno muziciranje, kako u pasionantnoj sonati za violinu i klavir u A-duru Césara Francka, tako i u izrazito virtuoznoj Introdukciji i Rondu capricciosu Camillea Saint Saënsa, oduševili su sve prisutne. U tome joj je pomogla sigurna suradnja odlične Andreje Feitl. Vrlo muzikalna Iva Barač osvojila je publiku više ljepotom i iskrenošću interpretacija nego spremnošću da virtuozne osobine odabranih skladbi stavi u prvi plan. Kao posljednu točku Iva Barač izvela je Intermezzo za violinu solo iz opere Katarina Suhodolska Miroslava Miletića.

Visoki standardi

Već prva dva recitala novoga Matičina ciklusa pokazala su visok standard izvođenja, potvrdivši akciju Matice hrvatske kao poticajnu i korisnu. Poticajnu za naše mlade glazbene snage, koje osim u okviru studentskih koncerata i raznoraznih školskih produkcija jedva imaju mogućnost nastupanja u vlastitoj sredini. Korisno za zagrebačku koncertnu ponudu, koja će ovakvim programima biti nedvojbeno obogaćema! Ciklus valja ipak označiti kao aditivni, nipošto alternativni koncertni projekt. Ako ga se shvati kao Matičinu želju za »uspostavljanjem novih mostova između glazbenog školstva i profesionalnog izvodilaštva«, treba ipak upozoriti na ostale da bi bilo vrlo korisno taj most proširiti i na druge hrvatske kulturne centre. Tim više što Matica ima sjedišta u preko stotinu hrvatskih gradova i mjesta, od kojih bi mnogi bili sretni da povremeno na planu glazbene kulture mogu svojoj publici ponuditi sličan sadržaj. S druge pak strane, Matica hrvatska trebala bi u budućnosti poraditi i na predstavljanju našoj javnosti onih hrvatskih glazbenika koji, premda već afirmirani u inozemstvu, na hrvatskom, institucionalno okoštalu glazbenom prostoru, gotovo uopće ne postoje. Korekcija tog aspekta hrvatske glazbene kulture, ograničena više-manje dnevnopolitičkim interesima i razlozima, trebala bi postati jednim od Matičinih prioritetnih budućih kulturnih projekata.

Bosiljka Perić Kempf