Princeza iz susjedstva

Princeza iz susjedstva

Ako je Djagiljevljeva trupa predvođena Fokinom, Pavlovom i Nižinskim početkom 20. stoljeća spasila baletnu umjetnost, koja se u Europi već počela gasiti, udahnuvši joj novi život i sjaj, Mats Ek potkraj istoga stoljeća oživio je velika djela romantičnoga baleta, otkrivajući u arhetipskim motivima ključ suvremenosti. Nakon Giselle, čiji drugi, vilinski, dio smješta u umobolnicu — realno onostrano mjesto kamo odlaze duševno i emotivno slomljene žene, švedski koreograf postaje tema mnogih rasprava ali i neprijeporan autoritet novoga baletnog kazališta.

Uspavana ljepotica Petra Iljiča Čajkovskog u Petipaovoj koreografiji praizvedena je na pozornici Marijinskoga teatra u Petrogradu 1890. Nakon stoljetnoga romantičnog sna, točnije 1996. u Hamburškom baletu, Ek budi princezu Auroru kao djevojku iz susjedstva: tvrdoglavu, nezadovoljnu roditeljima, naivnu u želji što bržeg stjecanja uzbuđujućih iskustava, lak plijen gradskih ulica. Zlu vilu Carabossu utjelovljuje tamnoputi narkoman koji Auroru navlači na — iglu. Kobnim ubodom započinje vrijeme mračnoga sna, koji će prekinuti princ Désiré. On ubija Carabossu na ulici tijekom pokušaja pljačke starice (u fantastičnoj nadrealističkoj sceni umnažanja žena), i nailazi na onesviještenu Auroru koja je udarivši autom o zid ispala iz auta. Zaljubljuje se, izvlači je iz krize, ženi i postaje otac. No jaje koje rađa Aurora je crno... Šokirani princ, iz kojega je nedavno provalio nesmiljeni rasist u sceni ubijanja Carabosse, pristaje na hapiend, i njih dvoje plačući miluju crni plod.

Začudna je jednostavnost i praznina scene uz svega nekoliko detalja koji sve objašnjavaju. Ples je kada mislite tijelom, rekao je Ek. Gledajući njegova antologijska ostvarenja, dodajem: ples je kada misliš, osjećaš, sanjaš, komuniciraš, ukratko živiš — tijelom. Ekov je stil izuzetno zahtjevan: uključuje izvrsnu čistoću klasične tehnike produženu i pojačanu tradicijom europskoga plesnog ekspresionizma. Emotivno i angažirano, a opet zaigrano u slaganju suvremenih znakova i značenja, Ekovo plesno kazalište ima i energije i duha i težine, a komunicira jednako s gorućim problemima današnjice, s bajkom, s glazbom Čajkovskog i Petipaovim baletom, i kičem glamuroznih bajkovitih mjuzikla. (Šašave, sjajne vile, predvodi zlatna ljepotica, koja brižno prati tijek priče dajući upute.)

Balet je snimljen u studiju, precizno prilagođen mediju, pa zumiranja lica i detalja, rezovi i prijelazi, pojačavaju značenja i usmjeruju pogled, podsjećajući na filmsku poetiku Kena Russela. Uspavana ljepotica od 1997. dio je repertoara Cullbeerg Baletta, zapravo matične Ekove trupe koja već četrdesetak godina nosi status švedskog ambasadora kulture. Cullberg Ballet okuplja vrhunske plesače iz cijeloga svijeta, u što se možete lako uvjeriti. Solisti su Vanessa de Ligniere (Aurora), Gamal Gouda (Carabosse), Gunilla Hammar (Kraljica Silvija), George Elkin (Kralj Florestan), Torunn Robstad (Zlatna vila), Monica Mengarelli (Smaragdna vila), Talia Paz (Srebrna vila), Yamit Kalef (Rubinova vila) i Eytan Sivak (Prince Desire), no ni jednom članu tzv. baletnog zbora ne možete naći zamjerku: ni u visini skoka, ekspresivnosti i preciznosti pokreta ni u savršenoj međusobnoj ujednačenosti.

Maja Đurinović