Parobrod na atomski pogon

Animirani filmovi postaju na osebujan način prvorazredni oblik »vizualizacije« glazbe

Za nekoliko dana, točnije, 18. studenoga, navršit će se okrugli, sedamdeset i peti rođendan Mickeya Mousea, najpopularnije filmske ikone nastale u kratkoj, ali dramatičnoj povijesti medija. Svakako, taj animirani miš jedini je do sada istinski takmac karizmatskim tipovima iz igranoga filma.

Walt Disney drukčije je zamišljao planetarni uspjeh svojih crtanofilmskih pulena: bio je siguran da će proboj napraviti zec po imenu Oswald, no 1927. u eri uspona te crtanofilmske serije popio je gorku pilulu: usred produkcije, njegov distributer, dobar prijatelj i muž gospođe Margaret Winkler, koja je uvelike bila zaslužna za uspjeh serijala Alice in Cartoonland, Charles Mintz, iznenada je ucijenio Disneyja: ili će epizode umjesto po dotadašnjih 2500 dolara proizvoditi za 1800 dolara, ili će Mintz nastaviti produkciju bez njega! Iako je Mintz vabio i neke Waltove najbliže suradnike, projekt je Oswalda propao, a Disney više nikada dok je bio živ nije dopustio ni jednom suradniku, a pogotovo distributeru da potpiše bilo što što je izlazilo iz njegova studija.

Zvučni crtić

Sa svojim najvjernijim profesionalnim suputnicima, Ubom Iwerksom, Wilfredom Jacksonom, Johnnyjem Cannonom, crtačem Les Clarkom te bratom Royem koji je uglavnom sve financirao, realizirali su sljedeće godine crtić Plane Crazy s Mickeyjem Mouseom, kojem je Waltova supruga nadjenula ime, a drugi film iz zamišljene serije Gallopin’ Gaucho bio je gotov u olovci. No, tada se dogodilo nešto doista dramatično: u kinima se pojavio Pjevač džeza, prvi igrani film sa sinkroniziranim zvukom, i Walt se odlučio na rizičan, ali dalekosežan potez: oba crtana filma s Mickeyjem stopirao je, premontirao i napravio novi film Steamboat Willy (Parobrod Willy). Postprodukciju i glazbenu obradu realizirao je u New Yorku s bendom Carla Edouvarksa, koji je nastupao na Broadwayu. Improvizirajući, rješavali su probleme koji su se pojavili zbog neprilagođenosti animacijskog i metronomskog ritma i tako u hodu definirali principe budućega fonograma, a sam Walt Mickeyju je dao glas.

Mnogi su i zvučnom igranom filmu predviđali skoru propast, pa je pojava prvog animiranog filma sa sinkroniziranim zvukom sama po sebi bila dvojbena. U tim danima kasne jeseni 1928. Disney stoga nikako nije uspijevao naći distributera koji bi njegov osmominutni uradak prikazao u predigri nekog igranog filma. Dobra duša pojavila se u liku Harryja Reichenbacha, direktora kina Colony Theatre. Film je prikazan 18. studenoga i postigao je tako veliki uspjeh u publike da se za dva tjedna preselio u Roxy, najveći tadašnji kinematograf u New Yorku, a to znači i na svijetu.

O Mickeyju Mouseu napisane su knjige i studije. Analizirane su sve njegove civilizacijske, grafičke i medijske nijanse i konotacije. Svakako, bilo je u tom liku nešto i od Charleyja Chaplina, no njegov uspjeh rezultat je onoga što će genijalni Disney ponoviti još nekoliko puta: anticipacije psihološkoga stanja i očekivanja takozvanog prosječnog gledatelja, koji je u treptavu svjetlu kina tražio utjehu i utočište za svoje snove.

Kao profesionalac, mogu reći da je Mickey gotovo idealno dizajniran, a u animacijskom smislu potpuno je definirao svjetonazor kojega će se autor uglavnom dosljedno držati do kraja života i koji će identificirati velik dio povijesti animacije.

Mickey svira ksilofon

Osim fundamentalne pune animacije, Steamboat Willy potvrdio je još neka načela koja će u godinama što su slijedile biti u komercijalnoj animaciji nezaobilazna. Prvo, to je načelo dobrih i loših momaka (u ovom prvom filmu ulogu lošega momka odigrao je Peg-Leg Pete). Drugo, animirani filmovi postaju na osebujan način prvorazredni oblik »vizualizacije« glazbe (već u tom, prvom filmu svjedoci smo antologijskog prizora kad Mickey svira ksilofon po kravljim zubima).

Mickey je neprestano, kako mu je tržišna moć snažila, afirmirao i obiteljski tip života u usklađenoj obiteljskoj zajednici (već u prvom filmu dobio je i ženu Minnie).

Ovo je tek malo prisjećanje na godišnjicu. Stoga još samo nekoliko rečenica.

Već u drugom nastavku serijala, Disneyju se priključio glasoviti skladatelj Carl Stalling. Do 1953. napravljen je 121 film s Mickeyem, a punih dvadeset godina Disney mu je osobno davao glas! Lik Mickeyja pojavljuje se i u glasovitoj Fantaziji iz 1940, a 1983. studio proizvodi cjelovečernji film Mickey Christmas Carol.

Četrdesetih godina Mickey doživljava lagani redizajn (uši mu dobivaju perspektivu, i smanjuje mu se rep), već dvije godine nakon Parobroda počinje izlaziti i kao strip, a takozvani gostujući (epizodni) likovi u njegovim filmovima postaju toliko popularni da i sami dobivaju vlastite serijale.

Mickey je svojim porukama i grafičkom karizmom potpuno istisnuo mišju personifikaciju, postajući simbolom i tumačem nervozna, dramatična, bogobojazna, obećavajućeg i zastrašujućeg doba, koje već i moja generacija od milja naziva dvadesetim stoljećem.