Odgoj djevojaka u Njemačkoj

Odgoj djevojaka u Njemačkoj

Najveća je novost ovogodišnjega hrvatskog nastupa u Frankfurtu javno druženje hrvatskih književnika Zorana Ferića, Julijane Matanović i Nedjeljka Fabrija s njihovim grčkim, litavskim, poljskim, mađarskim i ciparskim kolegama na čitanjima i raspravama pod naslovom Mali jezici, velike književnosti

Nakon prijetnje uprave Frankfurtskog sajma knjiga da će se sajam zbog skupoće, ama baš svega, preseliti iz metropole na Majni u München, troškovi vezani uz ovu najveću izložbu knjiga na svijetu ostali su u dosadašnjim okvirima, no sve je ostalo tako divovsko da posjetitelj jedva može baciti pogled na manji dio izložaka. Sajam je, nešto manje nego onaj u Leipzigu, ipak i susretište nakladnika i autora. Rezultati susreta osjetit će se, možda, tek za nekoliko mjeseci. Promidžbena važnost sudjelovanja na sajmu evidentna je prema onoj izreci kralja američke automobilske industrije Forda, koji je na pitanje od koje su koristi reklame za automobile odgovorio: »Pedeset posto je korisno, ali ne znam kojih pedeset posto.«

Nepotrebno polemiziranje

Ne slažemo se s mišljenjem zagrebačkoga nakladnika Hrvoja Božičevića, koji je prije završetka sajma objavio u »Vjesnikovim« Stajalištima uvredljivi članak kako je nemoguće zamisliti dosadniji štand od hrvatskoga (»Vjesnik«, 11. listopada). I on predlaže osnivanje nekog poduzeća koje bi se stalno brinulo o hrvatskim nastupima na sajmu. Pretpostavljam da sebe vidi na čelu te administrativne tvorevine. Dakle, još jedna ustanova, valjda za uhljebljenje onih koji sajam poznaju samo na osnovi jednoga posjeta. Sadašnji dvojac odgovoran za nastup u Frankfurtu, Zdenko Ljevak i Srećko Lipovčan, dobro obavlja svoj posao u posljednjih nekoliko godina. Lipovčan je dugo živio u Njemačkoj i poznaje ovdašnje knjižarstvo kao malo tko u Hrvatskoj, a Ljevak je uspješan nakladnik i knjižar.

Pomak od prošlogodišnjeg nastupa vidljiv je. Hrvatski je štand veći i jednostavniji po vanjskom izgledu. Govoreći ekskluzivno za »Vijenac« Lipovčan nam je rekao kako je najveća novost ovogodišnjega hrvatskog nastupa u Frankfurtu javno druženje hrvatskih književnika Zorana Ferića, Julijane Matanović i Nedjeljka Fabrija s njihovim grčkim, litavskim, poljskim, mađarskim i ciparskim kolegama na čitanjima i raspravama pod naslovom Mali jezici, velike književnosti. To je projekt u koji je Hrvatska ušla tek nakon prošlogodišnjeg Lajpciškog sajma knjiga, sajma koji slovi kao važno sastajalište autorâ. Oni su nastupili ne samo na sajmu nego i u frankfurtskom Muzeju ikona pred velikom vanjskom publikom. Kako nam reče Lipovčan, to je uspješan korak i zbog toga što autori koji tu nastupaju s hrvatskim piscima dolaze iz zemalja koje su u Europskoj uniji ili će uskoro ući u nju, pa se Hrvatska tu nalazi zaista u dobru društvu. Ne samo u tom druženju nego i na hrvatskom štandu Ferić, Matanovićeva i Fabrio predstavili su se publici sa već prevedenim tekstovima na njemački. Ferić je na njemačkom dostupan sa svoje tri knjige, a Matanovićeva i Fabrio sa po jednom. Projekt će biti nastavljen u Leipzigu s nešto drukčijim hrvatskim sastavom.

Uspjesi malih književnosti

Tomu treba dodati, nastavio je Lipovčan, da je na hrvatskom štandu nastupila gospođa Maria Vlaar iz Nizozemske, koja je predstojnica Zaklade za plasiranje i prevođenje nizozemske literature, a iznijela je svoja bogata iskustva o tome. Hrvatska može samo profitirati od njezina znanja i umijeća. Ne smije se zaboraviti da uspjesi neke manje književnosti u inozemstvu ne zavise samo od kakvoće njezinih djela. Prema riječima dr. Lipovčana, i hrvatski ministar kulture dr. Antun Vujić može naučiti od nizozemskoga primjera. Dakako, ministar Vujić otvorio je hrvatski štand, a otvaranje je uljepšao Ibrica Jusić sa svojim prepoznatljivim dubrovačkim i francuskim šansonama.

Govoreći o svojim dojmovima na sajmu Zoran Ferić rekao nam je da događanja na sajmu osjeća kao san. Nazvao ga je babilonskom knjižnicom, a putovanje automobilom do Frankfurta spoznajom o udaljenosti koju valja doživjeti. Kaže da je zadovoljan svojim uspjehom — ipak su mu prevedene tri knjige — no što se tiče uspjeha sveukupne hrvatske književnosti, tzv. sveukupnog pogona, tu valja još mnogo toga učiniti. Ove je godine zadovoljniji jer se pridružio drugim piscima koji se nalaze na njegovu afirmativnom putu. Kao gimnazijski profesor opazio je stanovit napredak jer đaci sve više uočavaju barem postojanje literature, što prije nije bio slučaj. U Hrvatskoj, kaže Ferić, đaci sve više čitaju novije autore.

Ferić se može pohvaliti i recepcijom svojih djela u njemačkom prijevodu. Radio Deutsche Welle nazvao je Ferićevu prozu izazovnom, koja osvaja čitatelje groteskom, dok su njegovi junaci ipak simpatični. Verica Spasovska zaključno piše o tome: »Namjesto da se prepusti samosažaljevanju jedne izgubljene generacije, Feriću uspijeva nasmijati čitatelja lakonskim sarkazmom.« Dorothea Dickmann iz »Die Zeita« (18. siječnja) drži da Ferić »nepodmitljivim promatranjem... iznosi grotesno-makabrističke strane« zbilje, pri čemu se često vidi da je »umijeće naći sadržaj u banalnome«, što je oduševljava. Prema »Neue Zürcher Zeitungu« (19. svibnja 2002) »Ferić pogađa živac stvari (i doba), poznaje umijeće nalaženja detalja i ostaje poletan unatoč nesentimentalnoj tvrdoći.« Riječi su to prevoditeljice i kritičarke Ilme Rakuša, koja je stekla velike zasluge u afirmiranju pisaca sa slavenskog juga na njemačkom govornom području.

Istost, a ne različitost

Julijana Matanović predstavljena je njemačkoj publici knjigom Zašto sam vam lagala u prijevodu zaslužne Barbare Antkowiak. Njezina recepcija, prema autoričinim riječima, ugodno iznenađuje jer je u njoj uočena istost, a ne različitost s njemačkim temama. Djevojke o kojima je u knjizi riječ prepoznavale su se i u Njemačkoj, i to je, kako kaže Julijana Matanović, najveći kompliment koji joj je rekao njezin njemački urednik. Dosad sam dolazila na sajam, nastavila je Julijana Matanović, kao urednica, nastojeći da nešto postignem za svoga izdavača, a danas sam tu kao autorica i to mi se sviđa jer se osjećam važnijom. Unatoč svim tehničkim pomagalima ponovno se vraćamo tradicionalnim susretima, oči u oči s kolegama piscima, i to drži najučinkovitijim.

U opširnoj recenziji knjige Zašto sam vam lagala, Balduin Winter iz tjednika »Freitag« (13. listopada 2000) himnički hvali hrvatsku književnicu: »A sad ova Julijana Matanović: grlim te javno. Ti si za mene napisala najosjećajnije scene posljednjih dvadeset godina. Pročitao sam ih najmanje dvadeset puta i o njima sanjao...« Taj kritičar ipak nije pouzdan u ocjeni političke pozadine proze Julijane Matanović, koja postoji, iako ne na prvi pogled. Njezina knjiga nije, kako on piše, »promatranje Jugoslavije iznutra«, ali to je druga tema.

Institut za promociju

Herderovac Nedjeljko Fabrio, čiji je roman Berenikina kosa preveden na njemački, nije baš zadovoljan prihvaćanjem hrvatskih autora u inozemstvu, jer, kako nam je rekao, iza nas nitko ne stoji, nemamo kuća, nemamo instituta koji se bave našom literaturom kao što imaju Nizozemci, Mađari, Poljaci, Česi... Mi smo sami samcati i ovisi od uspješnosti svakog pojedinca i »koliko nas je Bog udario mokrom krpom po glavi« da možemo sami sebe prodati. »U tome nisam dovoljno spretan«, dodao je Fabrio, »ali dijelovi trilogije prevedeni su u svijetu... Dobro je doći u Frankfurt, hrvatska kultura ima što reći, ali mi kod kuće trebamo srediti stvari. Ponajprije trebamo srediti odnose između samih pisaca, a onda bi trebalo učiniti nešto na cijelom planu hrvatske književnosti, da se osnuje neki institut, zavod koji bi vodio brigu o svima, a ne samo da to radimo mi pojedinci...«

Ugledni »Frankfurter Allgemeine Zeitung« (19. siječnja 1994) davno je uočio vrijednost Fabrijeve proze. Slavist Reinhard Lauer piše o Berenikinoj kosi: »Rijetko je u hrvatskoj književnosti uspjelo jednom autoru povezati povijesno i privatno — a to za svakoga Hrvata znači stalno postavljano teško pitanje nacionalnog i kulturnog identiteta — i to uz tako velike estetske zahtjeve pretvoriti u pripovjedački tekst... Ovim romanom, objavljenim 1988, Nedjeljko Fabrio pisanjem je ušao u prve redove hrvatskih književnika. »Reinhard Lauer, također u »Frankfurteru« od 11. kolovoza 1994. preporučuje da Nijemci prevedu i Fabrijevu Smrt Vronskog, ali dosad se to nije dogodilo. Fabrio je u pravu: Hrvatskoj nedostaje institut koji bi iz Zagreba predstavljao hrvatsku kulturu i književnost diljem svijeta, ali to kao da ne leži onima koji su plaćeni da takvo nešto ostvare. Sve što je dosad postignuto plod je privatnih veza i nastojanja zaslužnih pojedinaca, kao što je, primjerice u Njemačkoj, dr. Alida Bremer, kao prevoditeljica i suorganizatorica nastupa na sajmovima knjiga u Leipzigu i Frankfurtu. Nismo čuli da je dosad dobila priznanje za svoj nesebični rad.

Umjetnost kuhanja

Izvanredno uspjelim događajem može se smatrati prezentacija kulinarsko-literarne knjige Veljka Barbierija na hrvatskom i njemačkom Canzoniere der dalmatinischen Küche, kojom je prigodom autor i na djelu pokazao umijeće onoga što je zapisano među koricama grafički vrlo lijepe knjige. Nakladnik Barbierijeve knjige Profil neka se obrati hrvatskim ugostiteljima u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj da se tom knjigom sami koriste, ali i da je daruju svojim kulinarskim kolegama, pa bi njezina naklada mogla biti razgrabljena. Ne smije se smetnuti s uma da su stari Kinezi umjetnost kuhanja stavili na drugo mjesto liste svih umjetnosti, iza poezije.

Teško bi bilo nabrojiti i manji dio noviteta na hrvatskom štandu ovogodišnjeg Sajma knjiga u Frankfurtu na Majni. Jednu knjigu ipak želimo istaknuti Latinski zauvijek — Latinum in aeternum dr. Joze Marevića. Na više od šesto stranica u njoj se nalaze latinske izreke, pune mudrosti, većinom još aktualne. Čestitamo nakladi Marka iz Velike Gorice, koja je izdala to monumentalno djelo. Ne smije se zaboraviti da je u Hrvatskom saboru, sve do sredine 19. stoljeća, parlano na latinskom kao na kakvu crkvenom koncilu, a da i ne govorimo o našoj latinskoj literaturi, kakvom se može pohvaliti malo koji narod u Europi.

Na frankfurtskoj smotri knjiga održana je i tribina Hrvatska knjiga — most prema svijetu na kojoj su prikazane neke knjige tiskane u inozemstvu, a tribinu je priredio AMAC, udruga bivših studenata hrvatskih sveučilišta u Njemačkoj. I last, but not least, spomenimo da je na Sajmu predstavljen dvobroj časopisa za međunarodne književne veze (glavni urednik Srećko Lipovčan) »Most — The Bridge«, prepun zanimljiva štiva na engleskom, njemačkom, španjolskom i talijanskom jeziku, ali i grafički na europskoj razini.

Gojko Borić