Neupitni standard

Neupitni standard

Postav izložbe obuhvaća šesnaest slika velikoga formata iz razdoblja između 1995. i 2001. te osam iz doba anonimnosti (1948–1964, nešto prije njegove prve samostalne izložbe, održane tek 1970. u Galeriji Forum u Zagrebu) iz privatne zbirke G. Golijanina koje do sada nisu predstavljene javnosti

Siromašnu riječku jesen likovnosti i kulturnih događanja ovih je dana, izuzev predstavljanja radova hrvatskih sudionika 11. bijenala mladih umjetnika Europe i Mediterana u Ateni (Mali salon), obojila izložba Ive Šebalja u prostoru Galerije Kortil.

Osim kad je riječ o događaju sezone (Karolina Riječka), publiku je teško privući u kulturne punktove. »Gajenje ljepote i umjetnosti«, jedno od humanističkih načela i demokratskih principa (potvrđena na 6. konferenciji Međunarodne mreže za kulturnu politiku i Konferencije ministara kulture Vijeća Europe, održanom nedavno u Opatiji), djeluje kao lijepa misao, preteška za realizaciju. U slici kulture grada nižu se marginalni pokušaji s povremenim prijestupima standarda kvalitete (primjerice Festival nove umjetnosti u organizaciji Multimedijalnog centra). Regresivna kulturološka atmosfera pogodna je za kumulaciju prodajnih i izlagačkih galerija u kojima se slike najčešće vrednuju kao metrička ornamentika zidova, a kupuju tako da stanu na zid i ne prijeđu prosječnu plaća prosječna građanina Lijepe naše.

Prva Šebaljeva izložba u Rijeci

I zbog toga je hvalevrijedna ovakva izložba vrsna slikarstva. Riječ je o prvom predstavljanju umjetnika riječkoj publici, što u cijelom kontekstu nije začudna činjenica. Naša sredina, čini se, nekoga shvaća ozbiljno tek posmrtno. Ivo Šebalj (1912-2002) autor je istinskog i iskrenog slikarstva, koje je razvijao i izgrađivao tijekom osmogodišnjega školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Tartaglie, pedagoškog rada na Školi primijenjenih umjetnosti i ALU u Zagrebu te šest desetljeća življenja slikarskih problema.

Iza odokativno poetskog naslova Doba anonimnosti i doba slave zakriven je bitan aspekt proširenja vizualnih spoznaja i slagalice poznavanja autora. Postav izložbe obuhvaća šesnaest slika velikoga formata iz razdoblja između 1995. i 2001. te osam iz doba anonimnosti (1948-1964, nešto prije njegove prve samostalne izložbe, održane tek 1970. u Galeriji Forum u Zagrebu) iz privatne zbirke G. Golijanina koje do sada nisu predstavljene javnosti.

Izvan teoretskih okvira

Za razliku od ranih djela s čvršćim linearno i koloristički izgrađenim motivskim osloncem i vidljivo kontroliranom kompozicijom (Žena pred zrcalom, Mladić, Tulipani...), kasna djela (Erotika, Slikar, Lubanja...) zaokružene su intimističke varijacije erosa, smrti, personaliziranih i sakralnih motiva u obilju raspona likovnoga događanja između figurativnog i apstraktnog. Motivi transponirani u tvarnost boje (prožimanja, prepletanja, nestajanja; postignuta preslikavanjima, curenjem, pulsirajućom teksturom) i geste (ekspresivne, gotovo opipiljive) izmiču svrstavanju u teoretske okvire i modernističke dogme koje je Šebaljevu slikarstvu posve suvišno.

»Dvije metonimijske polutke« postava (kako ih u tekstu kataloga naziva autor izložbe Zdenko Rus) potvrđuju poziciju i slavu Ive Šebalja u hrvatskoj likovnosti. Kadrovi kolorističkih varijacija polja događanja su osjećaja, osjeta i iskustva usmjerenih u nezavisne likovne forme, beskonačne mogućnosti kolorističkih čestica i energičnih poteza.

»Varijacije su također put. Ali ovaj put ne vodi vanjskim beskrajem. Sigurno znate Pascalovu misao da čovjek živi između provalije beskonačno velikog i provalije beskonačno malog. Put varijacija vodi u to drugo beskonačno, u beskonačno raznolikosti unutarnjeg svijeta, koje se skriva u svakoj stvari.« (Milan Kundera, Knjiga smijeha i zaborava).

Ksenija Orel