Ipak se kreće

»Čemu«, gl. ur. Marin Kanajet, Udruženje studenata filozofije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, br. 11, god. IX, 2003.

»Čemu« je časopis studenata filozofije i sastoji se od eseja i ogleda, prijevoda, razgovora te prikaza i recenzija. Pokrenut je studentskom inicijativom 1994. i u trogodišnjem izlaženju tiskano je čak deset brojeva, čime se profilirao u kvalitetan studentski list. Nažalost, sa smjenom generacija prestao je izlaziti te je idući jedanaesti broj ugledao svjetlo dana tek nakon šest godina neizlaženja. Tako u uredništvu i među suradnicima nailazimo na potpuno nova imena, što je i razumljivo jer je generacija koja ga je osnovala odavno napustila fakultetske predavaonice. Usprkos tome, format časopisa, kao i prijelom, grafički izgled te raspored tema ostali su isti, što se, čini se, više može pripisati pasivnom uhodavanju prema već postojećoj matrici negoli pokušaju oslanjanja na dotadašnji urednički koncept. Eseji i ogledi sastoje se od pet tekstova u kojima je moguće prepoznati strogu formu seminarskog rada, no i tekstove koji filozofskim temama prilaze na ponešto nekonvencionalniji način. Takvi su npr. prilozi Barbare Stamenković (o Aristotelovoj kritici apeirona) te Filipa Ercega (o socijalizmu i komunizmu). Tim tekstovima valja prigovoriti prilično neobvezatan pristup temi. Primjerice, Erceg se bavi terminološkim razgraničenjem pojmova socijalizam i komunizam očito slijedeći Kangrginu tezu da socijalizam (onako kako je izvorno zamišljen) nikad u zbilji nije postojao ni u jednoj zemlji Istočnoga bloka. Proizvoljno baratanje tezama bez njihove ekstenzivno suvisle argumentacije slučaj je i kod nekih drugih tekstova u časopisu. No u njemu je moguće naći i vrlo kvalitetne priloge, poput onog Igora Bezinovića, koji pregledno analizira problem determinizma i slobodne volje, ili Jelene Zlatar, koja se u tipološki korektnu i informativnom članku bavi pojmom mase u nekim filozofijskim, sociološkim i psihološkim teorijama.

Od prijevoda najzanimljivijim se čini tekst Heinza Paetzolda Promišljanje tolerancije, u kojem se govori o kulturalnom obratu u suvremenoj političkoj filozofiji. Paetzold je domaćoj publici ponajprije poznat kao jedan od voditelja tečaja socijalne filozofije na dubrovačkom IUC-u, a njegovi su tekstovi često zanimljivi i široj publici. Izbor Plessnera, koji u opsežnom eseju Pitanje o biti filozofije na historijski način progovara o mogućnosti filozofije same, možda i nije najsretniji, no svakako će zainteresirati one kojima je ontologija primarni predmet bavljenja. Od razgovora vrijedi izdvojiti vrlo zanimljiv i aktualan intervju s Damirom Barbarićem te razgovor s Renatom Salecl. U recenzijama izdvajaju se one Borisa Josipovića o inozemnim recentnim filozofskim izdanjima.

Iako nije uveo neke profesionalne uzuse objavljivanja (poput Diskrepancije, časopisa studenata sociologije) na stotinjak stranica »Čemu« nudi više od polovice solidnih tekstova. Ostaje, dakle, vidjeti hoće li nastaviti izlaziti u ovakvu obliku ili će promijeniti format i koncepciju, što, prisjetimo li se časopisa »Scopus« koji izdaju studenti na Hrvatskim studijima, ne mora nužno značiti i kvalitativan pomak. Bilo bi dobro kad bi uredništvo preferiralo manje konvencionalne tekstove ili teme, no obrađene na kvalitetan način. Kao što znamo, svi su časopisi zbog ovisnosti o financijama i ritmu izlaženja ponekad osuđeni na duge stanke ili čak gašenje, a studentski časopisi pogotovo — zbog nedostatka novca, interesa ili pak smjene generacija. Stoga bi budući dvanaesti broj već samim svojim izlaskom značio važan pomak unutar filozofske studentske zajednice.

Tonči Valentić