Žene i neboderi

Žene i neboderi

Edo Popović, Izlaz Zagreb jug, Meandar, Zagreb, 2003.

Kada netko danas spomene osamdesete, one se na prvi pogled ne čine nekim baš tako davnim razdobljem. Ipak, od njih nas dijele već gotovo dva desetljeća, današnja mlada i nadobudna generacija tada se tek rodila, a ondašnje književne face sada su već ozbiljna gospoda u godinama, neki već i odavno zaboravljeni od čitatelja. Ta je sudbina zamalo zadesila i jednog od četiri jahača Apokalipse — Edu Popovića. No, nakon trinaestogodišnje stanke on se ipak ponovno ubacio u književni mode domaće metropole. Ritam od po jednoga proznog djela svake godine novog milenija (ako u njega ubrojimo i 2000) znači da je sada pred nama njegova četvrta knjiga — prvi roman (po nekima) ili još jedna zbirka (prema drugima). U svakom slučaju, Izlaz Zagreb jug djelo je koje definitivno dokazuje da se taj kultni pisac osamdesetih namjerava još neko vrijeme zadržati na suvremenoj domaćoj literarnoj pozornici.

Eks-generacija

Ostvarivši, dakle, kultni status sa svojim prvencem — zbirkom Ponoćni boogie iz 1987, od Popovićeve se sljedeće knjige mnogo očekivalo. Unatoč vrlo očitoj vezi sa starim Popovićem (čak i jedna malo prerađena priča iz 1980-ih) San žutih zmija mnoge je pomalo razočarao. Popovićeva sljedeća izdanja još su ga više udaljila od njegova kultnog razdoblja i atmosfere te poetike kvorumaša, a sve ga više zaplela u suvremenu politiku, rat i egzistencijalna pitanja. No, jedne se stvari Popović ipak sve vrijeme držao — svojih likova. I Izlaz Zagreb jug se, tako, bavi sudbinama nekih poluluzera, polualkoholičara, polunarkomana, polutužnih i polusretnih tipova različitih godišta i imovinskog stanja. No, mora se napomenuti da je u ovoj knjizi Popović nešto više prostora dao ženskim likovima. Tu je, tako, Vera — praktična ženska koju pomalo počinje živcirati apsolutan nerad i opako cuganje njezine bolje polovice — Babe. Baba je, s druge strane, neuspješan pisac (ostao na jednoj knjizi), novinar i cuger, dobar u duši, ali bez neke pretjerane želje da mijenja svoje loše navike. Ostatak Babine utrinske ekipe čine vitalni umirovljenik Stjepan (Štef) i Kančeli (bivši odvjetnik koji je nakon što su ga napustile žena i kći odbacio sve tekovine civilizacije i odao se alkoholu). Dodatnu napetost u roman unosi i Robi — pomalo papak i pomalo pjesnik ogorčen na Babu (nešto u vezi sa sukobom poetika). U međusobnim sukobima i razgovorima ovih likova Popović ocrtava sliku suvremenoga domaćeg društva, naglašavajući ipak ponajviše neke osjećajne dileme likova. U njegovim Utrinama križaju se, tako, sudbine i načini razmišljanja dviju eks-generacija — ekstazi generacije devedesetih i one zaista ex generacije rođene još u Jugoslaviji.

Vrijeme promjena

Kao i sve tri Popovićeve do sada objavljene knjige, i ova najnovija vrlo jasno ocrtava njegov svojevrsni vremensko-poetski pomak. No, za razliku od nekih pisaca (kako starijih, tako i onih mlađih) koji se nisu uspjeli baš najbolje uhvatili u koštac sa suvremenim društveno-političkim zbivanjima, Popović je taj podtekst uspio relativno nenametljivo i prirodno uklopiti u literarne zaplete. Naravno, ako bismo baš htjeli, i tu bismo mogli naći neke nespretne ili pretjerane komentare. Ali u Izlazu Zagreb jug sasvim je očito da su politika i društvena pitanja sastavni dio života Popovićevih zabetoniranih junaka. Također, od zaokružene, zatvorene forme kratke priče Popović se sve više okretao isprekidanim skicama nešto kontinuiranijih života. Praksa je započela već u Kamenom psu, a ovdje je Popović sada, umjesto na primjer 28 priča, pred čitatelja iznio 28 poglavlja (zbog toga i nesporazumi glede službene forme knjige). Uglavnom naslovljena s O... i uz kratke naznake sadržaja, Popovićeva su poglavlja s tim naslovima dobila dodatnu dinamičnost i intrigantnost, svojstvene možda više dječjoj literaturi. No, u odraslom kontekstu male igrice Popovićevu romanu daju specifičan šarm.

Betonski boogie

Oni koji još očekuju poetične, zarazne rečenice iz Ponoćnog boogieja definitivno će ostati razočarani. No, najveća zamjerka može se zapravo uputiti svojevrsnom happy endu sažetu u dva posljednja poglavlja. Pa ipak, kako kaže Alida Bremer u kratkoj zabilješki uz knjigu, možda je ovo vrijeme za »mirenje s porazom, tiše glasove, novu snagu... žensko vrijeme...«; dakle, vrijeme za happy end. Možda. No, muškost romana ipak spašavaju povremeni bljeskovi, poput dojmljiva »...jablane na nebu boje pudinga od jagoda...«, i slični grubi i istovremeno vrlo pjesnički odlomci te urban i žestok dijalog isporučen u kombinaciji sa sivim betonskim neboderima Utrina. Izlaz Zagreb jug, sasvim je solidno suvremeno štivo, koje odlikuje specifična mješavina stare i nove poetike, jedinstvena u domaćoj književnoj produkciji. A kako je sam Popović vlastitu knjigu ocijenio solidnom četvorkom, nadamo se da uskoro slijedi i žestoka petica.

Jelena Gluhak