Zaslužene ovacije

Zaslužene ovacije

Predstava crpe snagu iz scenografije Margherite Palli, koja na scenu dovodi tipične elemente klasične i preporodne rimske arhitekture, ali ih neprestano mijenja i obrađuje mijenjajući perspektivu i nudeći različit kut gledanja za svaki pojedini dio radnje

Prva opera izvedena u Teatru degli Arcimboldi, privremenom sjedištu Teatra alla Scala, nakon ljetne stanke, bila je Tosca u režiji Luce Ronconija, premijerno izvedena 1997. Riječ je o tradicionalnoj režiji snažna vizualnog dojma, ali bez pretjerivanja. Predstava crpe snagu iz scenografije Margherite Palli, koja na scenu dovodi tipične elemente klasične i preporodne rimske arhitekture, ali ih neprestano mijenja i obrađuje mijenjajući perspektivu i nudeći različit kut gledanja za svaki pojedini dio radnje. Izvrsni su kostimi Vere Marzot, koji se sjajno nadopunjuju sa scenografijom.

Uznemirene strasti pjevačice Florije Tosca, slikara Cavaradossija i ciničnog baruna i šefa policije Scarpije oživljuje potpuno talijanska ekipa pjevača, solista s međunarodnim ugledom. U naslovnoj ulozi nastupa dojmljiva Daniela Dessi, sopranistica iz Genove koju je milanska publika već imala prilike vidjeti u operi Madama Butterfly, također u Teatro degli Arcimboldi. Njezina je Tosca složen lik, religiozan, imulsivan, ljubomoran, snažan kada radnja to traži. Nakon laganog početka njezina interpretacija dobiva sve više na snazi da bi eksplodirala u drugom činu s prelijepom interpretacijom slavne arije Vissi d’arte.

Uz nju pjeva mladi sicilijanski tenor Salvatore Licitra, koji je ostvario zapaženu međunarodnu karijeru. U toj ulozi debitirao je u Metropolitan Operi u New Yorku, gdje je u posljednjem trenutku zamijenio Luciana Pavarottija. Njegov je Cavaradossi srčan, strastven u ljubavi prema Toski i domoljublju, odlučan i hrabar. Osim njegove impresivne glumačke izvedbe, treba naglasiti i sjajnu vokalnu intepretaciju, koja već u prvom činu s arijom Recondita armonia dobiva aplauz na otvorenoj sceni, a briljira u ariji Lucean le stelle, možda jednom od najpoznatijih Puccinijevih arija, na početku trećega i posljednjega čina.

Solidan je i bariton Carlo Guelfi, vrlo snažna glasa i uživljene interpretacije, a osobito je pohvalna prirodnost njegova Scarpije u drugom činu. Njegov Scarpia prolazi razne nijanse: okrutan je, makjavelist, uznemiren, ali i ironičan. Sve to Guelfi ne iskazuje samo riječima i pjevanjem nego i pažljivo osmišljenim gestama. Mario Bolognesi korektno tumači policijskog agenta Spolettu.

Za dirigentskim je pultom ruski dirigent Gary Bertini, koji je prošle sezone u Scali s velikim uspjehom dirigirao operom Samsona i Dalila Saint Saënsa. Ovo je prvi put da u Scali dirigira neku Puccinijevu operu. Njegova interpretacija Tosce, zasnovana na revidiranoj partituri usklađenoj s originalnim rukopisima, vrlo je zanimljiva: zapaža se velika prirodnost kojom prelazi s lirskih segmenata na one posve drukčijeg ugođaja, a sjajno stapa različite instrumentalne zvukove na način da jedan drugi ne guši. Besprijekornu orkestru priključio se i izvrstan zbor.

Predstava je ispraćena petnaestominutnim ovacijama, koje su se nastavile i pod upaljenim svjetlima u dvorani.

Iz Milana Mauro Beretta