Upropašten šarm bajke

Upropašten šarm bajke

Dramatizacija je provedena jako slabo, a adaptirani dijalozi u većini slučajeva naporni su i dosadni

Roman i igrokaz Jamesa Matthewa Barriea o dječaku koji ne želi odrasti stekao je svjetsku slavu zahvaljujući Disneyevu crtanom filmu koji je nedavno doživio i solidan nastavak filmom Povratak u Nigdjezemsku. Izdavanje originalnoga filma u obnovljenoj verziji na DVD-u, a potom i njegova nastavka, u Hrvatskoj premijerno prikazana na Animafestu, oživjelo je zanimanje za tog junaka u svijetu, pa i u nas. Tako će Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu pod vodstvom Dinka Bogdanića, nakon velika uspjeha Mačka u čizmama u publike, sljedeće sezone na pozornicu HNK vratiti Petra Pana još jedan izvrstan balet Brune Bjelinskog. Kazalište »Trešnja« se pak odlučilo za dječju predstavu u dramatizaciji Damira Miloša, ujedno i autora teksta pjesama, a u režiji Mladena Vasarija.

Na rubu katastrofe

Nažalost, konačni rezultat dugo pripremana projekta na samu je rubu katastrofe. Dramatizacija je provedena jako slabo, a adaptirani dijalozi u većini slučajeva naporni su i dosadni. Scenografskim rješenjima Željka Zorice ne može se poreći praktičnost, ali osim početne scene nemaju nimalo ljepote ni bajkovitosti, a dijelom se to može reći i za kostime Danice Dedijer. Možda su mi kriteriji stroži jer mi je još u sjećanju predivni dio pariškog Eurodisneyja posvećen Petru Panu, ili ljepota Disneyeva crtića, ali po onome viđenom u Trešnji Nigdjezemska ne bi bila san nijednom djetetu. Glazba songova Srećka Zubaka zaslužuje prolaznu ocjenu, ali ne oduševljava. Scene mačevanja nisu osobito uvjerljive, uprkos angažiranju savjetnika (Miroslav Buhin).

Među likovima apsolutno najuvjerljivije kreirana je Vila Zvončica (na premijeri je igrala Maja Kovač), sitna, vrckava i razigrana. Vrhunskim akrobatskim sposobnostima, kakve je vrlo dobro pokazao i u Trešnjinu Mačku Džingiskanu i Mikiju Trasiju (skakanje s prozora i balkona), i dječačkim šarmom simpatije je osvojio Kristijan Potočki kao Petar Pan. Lucija Šerbedžija nije mogla mnogo izvući iz slabo dramatizirana lika Wendy, kao ni Saša Anočić iz Kapetana Kuke (kojeg u predstavi pogrešno zovu Kuk). Najveći promašaj u izboru uloga nedvojbeno su glumci što utjelovljuju Izgubljene dječake. Svaka čast glumačkom umijeću i iskustvu Vide Jerman, Đure Rogine i Ranka Stojića, ali, zaboga, nisu li oni ipak malo prestari za te uloge!? Znam da glumcima u ansamblu treba naći neke uloge, ali sve ima svoje granice.

U cjelini, ova naporna i razvučena dvosatna predstava iznevjeruje gotovo sva očekivanja i uspijeva upropastiti sav šarm predivne bajke. Kazalište Trešnja i nakon predstave ostaje u dubokoj sjeni dvaju najboljih kazališta za djecu u Zagrebu, Male scene i Žar ptice.

Zlatko Vidačković