Vijenac 251

Glazba

Gotan Project, Tvornica, Zagreb

Tango electronico

Neodoljiva mješavina, koja bi se mogla nazvati i trip-hop-tango, amalgamirala je svijet tanga i novih glazbenih tehnologija

Gotan Project, Tvornica, Zagreb

Tango electronico

Neodoljiva mješavina, koja bi se mogla nazvati i trip-hop-tango, amalgamirala je svijet tanga i novih glazbenih tehnologija

Da narodni ples s početka prošloga stoljeća, podrijetlom iz lučkih predjela Montevidea i Buenos Airesa, može danas biti temelj za potpuno suvremen i zanimljiv glazbeni format, dokazala je svojim diskografskim izdanjima francusko-argentinska skupina iz Pariza, Gotan Project. No, da je taj iznimno atraktivan format moguće prezentirati i vizualno vrhunskim nastupom, pokazao je drugi zagrebački koncert skupine.

Dakako, spomenuti je tradicionalni ples tango, čiji umjereni tempo i sinkopirani ritam Gotan Project spaja s dub musicom, jednim od najradikalnijih glazbenih oblika protekla dva i pol desetljeća. Koncert je pokazao bit pristupa skupine — uporabom svojstva duba da izobličava i tonira zvuk tangu dati potpuno novu dimenziju, ne gubeći pritom njegovu sjetnost i produhovljenu ljepotu.

Sastav je program, koji se repertoarno i dalje temelji na njihovu albumu iz 2001, La revancha del tango, otvorio skladbom Queremoz paz (Hoćemo mir). Već smo u njoj mogli zapaziti način na koji sastav fuzionira tradicionalnu glazbu, odnosno klasični tango i suvemene dance-ritmove. Neodoljiva mješavina, koja bi se mogla nazvati i trip-hop-tango, amalgamirala je svijet tanga i novih glazbenih tehnologija, ujedno koketirajući s pop-glazbom tako uvjerljivo, da je publika u prepunoj dvorani Tvornice reagirala jednako entuzijastično kao ona Pariza, Buenos Airesa ili Londona.

Furiozni klavir

Najviše su oduševile skladbe Época i Una musica brutal, u kojoj su briljirali argentinska vokalistica Cristina Vilallonga i violinist Line Kruse te Santa Maria (del buen ayre), gdje se uz vokalisticu furioznim klavirskim dionicama istaknuo Gustavo Beytelmann. Sastav je bio koncipiran tako da su dvojica od tri francuska osnivača skupine, Philippe Cohen-Solal i Christoph Mueller, u pozadini, progamiranim ritmovima potkopavali tradicionalnu tango-instrumentalizaciju violine, gitare i harmonike ili bandoneona. Nju su sačinjavali zaista iznimni argentinski glazbenici, među kojima su, osim već navedenih, osobito važnu ulogu imali gitarist Eduardo Makaroff i harmonikaš Nini Flores, koji je sjetnim melodičnim, ritmičnim sviranjem vodio klasičnu komponentu i stvarao kontrapunkt elektronskim zvukovima.

Cijelim nastupom zadivljivale su povremene međuigre instrumenata, a samo nakratko sastav je skretao u gotovo čistu elektroniku i dva puta u čistu klasiku. Publika je stalno reagirala znalački, što je pokazalo da Zagrepčani izvrsno poznaju rad jedne od najkvalitetnijih svjetskih glazbenih atrakcija izvan glavne struje. Posebno su dobro bile prihvaćene skladbe Chunga’s Revange te prošlogodišnji klupski favorit Triptico, ali i nova kompozicija La cruz del sur.

Kako je tango sam po sebi ritmična glazba, njegovo dupliranje s elektronskim ritmom davalo je potpuno neobičan spoj i ugođaj gotovo hipnotičke kvalitete. Iznimno zanimljiva vizualna komponenta nastupa pri kojoj je sastav prvu trećinu koncerta odsvirao iza poluprozirnog platna na koje je projiciran videozapis, te impresivna ugođajna rasvjeta, naglasili su glazbeno-vizualni spoj koji je koncert, na kraju, doveo do klimaksa — sjajne igre tradicije i moderniteta.

Velimir Cindrić

Vijenac 251

251 - 16. listopada 2003. | Arhiva

Klikni za povratak