Obilje na početku

Obilje na početku

Ugledni ruski pijanist svjetskoga glasa Aleksander Paley virtuoznom je tehnikom i pažljivim odnosom prema dinamici i izražajnosti svakoga tona i fraze, saživljen i stopljen s orkestrom i dirigentom, ostvario dojmljivu interpretaciju, koja je izazvala ovacije

U obilju koncerata na početku sezone 2003/04. nekoliko se zanimljivih programa događalo istodobno. Tako su se deveti Dani Milka Kelemena u Slatini (2-5. listopada) poklopili s posljednjim danima Varaždinskih baroknih velčeri, ali i s dvama atraktivnim koncertima u Dvorani Lisinski. Bio je to prvi koncert Majstorskog ciklusa HRT na kojem su uz Simfonijski orkestar HRT nastupili dirigent Tiziano Severini i solist Vedran Kocelj, trublja (Pizzetti, Papandopulo, Skrjabin) te prvi koncert ciklusa Svijet glazbe i Pretplata plus Koncertne direkcije Zagreb s gostovanjem izvrsnog Akademskog simfonijskog orkestra Petrogradske filharmonije.

Dani Milka Kelemena, međunarodni festival koji je potaknuo u rodnoj Slatini ugledni hrvatski skladatelj Milko Kelemen, postao je nezaobilaznom karikom kulturnoga života te regije. Programska intencija jest sučeljavanje nove i stare glazbe uz nastupe vrhunskih glazbenika (što nije uvijek slučaj) koji bi trebali u svoje programe uvrstiti i poneko Kelemenovo djelo, dok autor nastoji na svakom festivalu iznenaditi ponekom praizvedbom novoga djela.

Multimedijalna dinamičnost

Ove godine zbog zdravstvenih teškoća osamdesetogodišnjeg skladatelja to nije ostvareno, ali smo ipak na svečanom otvaranju 2. listopada u Domu kulture vidjeli nešto novo: impresivnu koreografiju Marka Boldina na skladbu Dramatico Milka Kelemena. To djelo eruptivne snage za violončelo i orkestar dobilo je novu multimedijalnu dimenziju u maštovitom i dinamičnom tumačenju samo jednoga plesača — Boldina — uz efektno svjetlo (Vladimir Kazda) i video (Vladimir Nemet). Projekt je ostvaren u sklopu programa Ateliera choreographique.

Iduće večeri, 3. listopada, Koncertna je direkcija Zagreb u velikom stilu otvorila svoju sezonu u dupkom punoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Publici je posebno privlačan popularni ciklus Svijet glazbe s atraktivnim gostovanjima vrsnih svjetskih orkestara. Prvi od njih u ovoj sezoni, Akademski simfonijski orkestar Petrogradske filharmonije, došao je u Zagreb sa svojim šefom-dirigentom Aleksandrom Dmitrijevim u sklopu turneje kojom obilježava tristotu obljetnicu osnutka Petrograda. Izvedena su djela Sergeja Rahmanjinova (2. koncert za glasovir i orkestar) i Dmitrija Šostakoviča (7. simfonija, Lenjingradska).

Orkestar ima dugu povijest od godine 1931, kada je djelovao pod okriljem Lenjingradskoga radija. Godine 1953. spaja se s Lenjingradskom filharmonijom, a 1985. proglašen je akademskim. Današnji umjetnički ravnatelj i šef-dirigent Aleksander Dmitrijev (1935) na čelu je tog orkestra dulje od svih svojih brojnih prethodnika — punih dvadeset i pet godina! Na temeljima te slavne tradicije maestro Dmitrijev i orkestar izgradili su izvanredan odnos kojim postižu savršen zvuk, preciznost, mekoću, dinamičko nijansiranje. Ukratko, to je odličan ansambl koji od 1965. redovito gostuje u inozemstvu uz najveće soliste i dirigente svijeta, predstavljajući uvelike suvremene i dakako ruske autore.

Virtuoznost vrijedna divljenja

Pod znalačkim, sugestivnim i muzikalnim ravnanjem maestra Dmitrijeva takav kvalitetan orkestar postiže i velike umjetničke domete. Ne samo u popularnom romantičnom Drugom koncertu za glasovir Sergeja Rahmanjinova, nego i u tragičnoj i slojevitoj Lenjingradskoj simfoniji Dmitrija Šostakoviča. Ugledni ruski pijanist svjetskoga glasa Aleksander Paley virtuoznom je tehnikom i pažljivim odnosom prema dinamici i izražajnosti svakoga tona i fraze, saživljen i stopljen s orkestrom i dirigentom, ostvario dojmljivu interpretaciju, koja je izazvala ovacije, s kulminacijom nakon sjajna dodatka — virtuozne La campanelle Franza Liszta.

Poseban je doživljaj bila koncizna i sugestivna izvedba Lenjingradske simfonije Dmitrija Šostakoviča, koju je autor posvetio izmučenom rodnom gradu u doba nacističke opsade. To monumentalno djelo puno simbolike i asocijacija na ratne strahote dobilo je zahvaljujući savršenoj, duboko proživljenoj izvedbi čvrste okvire i osmišljen sadržaj koji je posve zaokupio i izazvao divljenje, što se odrazilo i na burnoj reakciji publike.

Najbrojnija glazbenička obitelj

Vrijedno je podsjetiti i na prvi ovosezonski koncert ciklusa Sfumato zbora HRT-a, održan 7. listopada u Muzeju Mimari pod ravnanjem mladoga dirigenta Luke Vukšića. Program Iz kajdanki obitelji Stahuljak otkrio je u većini slučajeva malo poznate i rijetko izvođene skladbe trojice skladatelja najbrojnije hrvatske glazbeničke obitelji, koja se prije gotovo dva stoljeća doselila iz Slovačke u Hrvatsku. U izboru Luke Vukšića predstavljeni su Vladimir Stahuljak (1876-1966) i njegova dva sina, Juraj (1901-1975) i Mladen (1914-1996).

Juraj Stahuljak bio je profesor povijesti i zemljopisa, orguljaš, zborovođa i pijanist, a napisao je stotinjak skladbi. Na početku večeri izveden je njegov lijepi madrigal Metul za mješoviti zbor na stihove Dragutina Domjanića te opsežnija višestavačna Misa-Misterij na stihove Marka Soljačića. To djelo izvorno je napisano za soliste, zbor, orkestar i orgulje, ali ovaj put čuli smo inačicu bez orkestra u obradi Anđelka Klobučara. Za električnim orguljama, nažalost, neprilagođena zvuka, bio je Mario Penzar.

Orguljaš Mladen Stahuljak bio je svestrani profesionalni glzabenik, koncertni pratitelj, komorni glazbenik, dirigent, pedagog i urednik na radiju. Svirao je orgulje u crkvi i violončelo u Zagrebačkoj filharmoniji i u Operi HNK. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je docent na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, pa je stoga poput mogih drugih u sličnu položaju 1945. otpušten te je odselio u Sarajevo. Ondje je tijekom četiri desetljeća znatno pridonio glzabenom životu Bosne i Hercegovine, da bi 1993. u novom ratnom vihoru izbjegao u Split i otišao kćeri u Hamburg, gdje je i umro.

Dva ženska zbora uz orgulje na stihove Vladimira Nazora (Dušni dan i Nirvana) iz 1947. dirljiv su odraz ranjene duše, koji se duboko dojmio brojnoga auditorija.

Romantična stilska večer

Vladimir Stahuljak bio je također svestrani glazbenik te najplodniji skladatelj u obitelji, sa čak tisuću djela, najviše zborskih. Često se nadahnjivao narodnim napjevima, koje je sakupljao diljem Hrvatske i koje je ukusno i znalački harmonizirao. Znatan prinos dao je i tamburaškoj glazbi, vodio je pjevačka društva i limenu glazbu, te nastupao kao dirigent, violončelist i komorni glazbenik.

Muški zbor HRT izveo je četiri njegove skladbe (Dođi, Dal’te ljubim, Pomirba i Laku noć), a Mješoviti zbor dvije vrlo lijepe i popularne rukoveti narodnih napjeva Petrinjsko cvijeće, I i II, kojima je efektno zaokružena ta obiteljska romantična stilska večer.

Pod urednim ravnanjem Luke Vukšića Zbor HRT-a bio je vrlo dobar, tek mjestimice glasovno neujednačen (ženski zbor) ili intonativno nesiguran (muški zbor), a od solista posebno se istaknula altistica Martina Matić, i bariton Miroslav Živković.

Višnja Požgaj