Naš povratak swingu

Hrvatska jazz-scena nije više stilski tako uniformirana kako je pamtimo s početka posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, kad su na njoj djelovali pretežito mali sastavi modernijih usmjerenja, a oni malobrojniji tradicionalni kao da su se gubili u sjeni tih prvih.

Danas je situacija nešto drukčija i u ovom se trenutku naš jazz može pohvaliti dosta širokim stilskim rasponom. S jedne strane imamo primjerice Hot Club Zagreb, sastav žičanih instrumenata koji njeguje europski swing legendarnoga gitarista Djanga Reinhardta, a s druge bismo strane mogli smjestiti i Matiju Dedića, pijanista modernijih ponekad čak impresionističkih jazz-shvaćanja ili možda ekstremnije saksofoniste Valdevita i Peršića. U tom su rasponu brojni drugi sastavi, primjerice Zagreb Jazz Portrait, koji u posljednje vrijeme poseže za pretencioznijim autorskim jazz-izričajem, ili Boilersi, koje u posljednje vrijeme sve manje čujemo. Trio Vanje Lisaka, Jazzy Option Hrvoja Vranka te sastavi Boška Petrovića ostaju u sferi mainstream-jazza. Zanimljivo u toj situaciji jest da primjerice u Zagrebu ne djeluje stalni dixieland-ansambl, kakvim se u inozemstvu mogu pohvaliti i malo veća sela, iako sporadičnih pokušaja i na tom polju ima.

Swing revival

Kad je u pitanju swing, a to je zapravo tema ove rubrike, odnosno povratak tog stila na ovim našim prostorima, valja spomenuti oktet Swing Again, prvi koji je u nas pokazao sinzibilitet za to važno stilsko razdoblje jazza, no nažalost u posljednje vrijeme bilježimo sve manje nastupa te grupe, koja je primjerice prije nekoliko godina zabljesnula u programu Međunarodnoga festivala tradicionalnog jazza u Varaždinu. Posljednji nastup u promijenjenu sastavu na Zrinjevcu pokazao je izraziti programski otklon prema izvođenju aranžmana šlagerskoga tipa. Vraća li se uopće swing na naše pozornice jazza, odnosno, hoćemo li i mi osjetiti swing revival koji bilježi svjetski jazz? Tu ulogu prema svim pokazateljima u ovom trenutku preuzima sastav mladih džezista Sick Swing Orchestra, koji se već potvrdio klupskim i festivalskim nastupima u Varaždinu i Makarskoj. Osnovan 1999. godine kao kvartet, potaknut swingom Djanka Reinhardta, prerast će ubrzo u oktet s tri puhača, ritam-sekcijom s gitarom i vokalistom. Takav sastav zahtijeva dakako i odgovarajuće aranžmane, te su se članovi Sick Swing Orchestra morali prihvatiti i tog, ne uvijek zahvalna posla. Ta je obveza pala ponajprije na leđa gitarista Krešimira Tomića Bonza, a potom i na članove ansambla, trombonista Marija Šinceka, koji je ovih dana zasjeo i na stolicu prvoga pozaunista Zagrebačke filharmonije, zatim klarinetista Berislava Gavranića, trubača Antonija Gečeka, pijanista Josipa Tocilja, kontrabasista Marija Žuvelu, bubnjara Miroslava Lehpamera i vokalista-gitarista Antu Žužula. Ukoliko apstrahiramo pomalo neizbrušen i još mladenački neobuzdan swing, ostaje vjerovanje da u ovom trenutku baš na tim dečkima leži obveza povratka swinga na naše pozornice jazza.

Sick Swing Orchestra otvorit će uskoro sezonu koncerata jazza Hrvatskog jazz-kluba u zagrebačkom Art-Net klubu, a od te je organizacije određen i nastup na međuanrodnom festivalu jazza u Stuttgartu sljedeće godine.