Napredak i komunikacije

Napredak i komunikacije

Već sada je jasno da između globalizacije i književnosti ne postoji bezdan, nego viseći most koji privremeno briše granice zemalja, a u svakom slučaju znači napredak i komunikaciju te preobražaj, i to u shvaćanju da treba obnoviti duh obitelji svijeta — tamo gdje je on oslabio

Nakon što je godine 1999. Društvo hrvatskih književnika potaknulo milenijska pitanja koja proizlaze na kraju tisućljeća, također u raspravama na zagrebačkim književnim razgovorima, ove godine 26. po redu Razgovori suočavaju nas s budućnošću, točnije s trećim tisućljećem, koje se konkretiziralo u šesnaest rasprava uz šesnaestoricu govornika koji su redom željeli osvijetliti svijest o globalizaciji te u nekim književnim vrstama i svijest o antiglobalizaciji.

Nema dvojbe da je tema Razgovora dobro odabrana jer se prepoznaje osobita kriza zapadne kulture, kad je povijest stoljeća već dovršena, kako bi to rekao Baudrillard, i sada je neprestance ponavljamo poput beskonačne krize, jer, nakon kraja postoji virtualna zbilja, to jest, obzor programirane stvarnosti u kojemu sve naše tjelesne i društvene funkcije, kao što su pamćenje, osjećanje, inteligencija, seksualnost i posao, postupno postaju beskorisne. Baudrillardova je misao jasna: u milenijskome dobu na djelu je globalni sustav razmjene, univerzalnost vrijednosti i posebnost formi, poput jezika, kulture i pojedinca. Pritom, univerzalne vrijednosti poput jednakosti, demokracije i ljudskih prava, gube nešto od svoje legitimnosti i autoriteta. Globalizacija se nadalje sastoji u globalizaciji univerzalnih vrijednosti, ljudskih prava, sloboda, kulture i demokracije.

Ovisnost književnosti

Upravo je na to upozorio jedan od govornika akademik Ante Stamać u referatu pod naslovom: Jezik i književnost nisu novac, trgovina i biogenetika, nego manifestacija ljudske duhovnosti. On smatra da je književnost ovisna o globalizaciji. Ovisna je dakle o gospodarskim, financijskim, političkim, globalnostrateškim i vojnim aspektima, i to je stvarni kontekst u kojemu žive i razvijaju se suvremeni jezici i njihove književnosti.

U čuda globalizacijskih trendova, nastavio je Stamać pripada i drastično samoponižavanje ljudskog ega, nekakvo prostačko kopkanje po vlastitoj nutrini, nekakvo sadomazohističko ponašanje subjekta, posebice ženskog. Čitatelj je pritom nevin: on rado prihvaća svaku informaciju, čak i onu koja radi protiv njega, u kojoj sladostrasno uživa, a koja od njega može učiniti čak i krpu. Mediji su najviša razina globalizacije, ali pretjerane opasnosti za sada ne postoje. Europski jezici prihvaćaju inovacije iz drugih jezika, posebice na leksičkoj i frazeološkoj razini. Ali na morfološkoj, fonološkoj sintaktičkoj razini oni su stabilni. Tuđi je semiotički sustav možda moguće naučiti, ali se samo u vlastitom semiotičkom sustavu može živjeti, zaključio je Stamać.

Postmoderna u globalizaciji

Zapaženo je da su sudionici vrlo dobro impostirali problemsku osnovicu radne teme: tjeskobu i očaj onih koji se plaše promjena, ali i nadu onih koji prihvaćaju budućnost i, naravno, globalizaciju. Izazov je u pitanju koje se samo nameće: Je li globalizacija predvidljiva ili je posvemašnje iznenađenje? Uostalom, možemo li u duhu postmodernističkih kritičara reći da je globalizacija moralni eksperiment implicitan ovozemnim oblicima zla? Na tom je putu bio i Michal Babiak iz Bratislave, kojega je zanimala postmoderna u globalizaciji, i to u takozvanim manjim kulturama s varijantnošću velikih kultura. Primijetili bismo da su tehnološke promjene u rukama somnabulnih tehnofila koji nas nemilosrdno guraju naprijed, ne pitajući kako se i po koju cijenu nosimo s elementima budućeg.

Tako je stari znanac Razgovora, Desmond Egan iz Irske, originalno napomenuo da opasnost za jezik proizlazi i iz interneta kao i iz jezika mobilnih telefona u kojem je fonetsko pisanje presudno kako bi poruka bila što tečnija. Time se opet zakidaju pisanje i etimologija. Dakle, rekli bismo da globalizacijski postupci ne fermaju transcendirani smisao, nego principe igre iz koje proishode radosti i užici u sastojcima igre.

Uza sve nepravde nanesene riječima, mijenja se i književnost. Dovedena je u pitanje njezina pristojnost, pa će opscenost uskoro biti najdražim plijenom pohotljiva prevarena čitača. Jezik je ipak svrdlo koje će koristiti i političkim programima i društvenim konceptima, kao i književnosti. Stoga nema dvojbe: knjiga će opstati, ali u rukama globalnog inkvizitora. To znači, kako je na Razgovorima izjavio Portugalac Manuel Amador Frias Martinis, da je mašta u velikoj mjeri mjesto pregovora između određenog sjećanja na lokalno i snažnog oblika trenutnog stanja globalnog.

Problemi malih

Christine Haidegger, pristigla iz Njemačke, ukazala je na nedostatke globalizacije, a to su gruba igra za novac, moć i sredstva. Na za književnost važne aspekte: tržišne, kulturne i poetičke. osvrnula se Renate Hansen-Kokuruš, također iz Njemačke. Domaći autor, književnik i nakladnik Srećko Lipovčan izrazio je nadu da će se suvremene književnosti i u budućnosti moći izražavati svojim autohtonim mogućnostima te da je medijska kultura danas dominantna, u najmanju ruku najvidljivija forma prisvajanja i konstruiranja zbilje. Za jezičnu samobitnost kao temelj u književnosti založio se i Ukrajinac Ivan Lučuk, a Velšanin Robert Minhinnick u zanimljivu izlaganju pod naslovom Jezik preljubnika bavi se velikim problemima prevođenja na engleski s manjinskih jezika. Podsjetimo, Wales ima tri milijuna stanovnika i dvojezična je zemlja, no velški je nepoznat većini stanovnika Velike Britanije. Odsutni autori (kao i Makedonac Bogumil Đ uzel i Slovenac Ciril Zlobec te Gordana Muzaferija) priložili su organizatorima svoje radove i oni će zajedno s ostalima, kako doznajemo, uskoro biti publicirani.

Neki govornici na 26. zagrebačkim razgovorima dotaknuli su se globalizacijskoga dijeljenja kulture te marginalizacije zemalja Trećeg svijeta, posebice ženske književnosti u Sjevernoj Americi, što je istaknula Isabel-Clara Simo. Predočenje nove realnosti za sobom povlači gospodarsku katastrofu i suludu trku u naoružavanju. Pa i budućnost Europe na putu ujedinjenja pod stalnim je stresom potrebe za rekonstrukcijom ili raskolom, dakle, jedinstva, pobjednika i gubitnika. Izgledno je samo to da je od trenutka podizanja željezne zavjese Zapadu i Istoku omiljelo kulturno jedinstvo. Ono je spas našega zajedničkog opstanka. To mora shvatiti i luksuzni Zapad bez psihologije potiskivanja — to da više nije važno pitanje ničije krivice. Krivicu treba preuzeti na sebe, ali ne previše vjerovati u nju.

Ako globalizacija okupi sve one koji pretpostavljaju slobodu kao odgovornost, nestat će nelagodnosti koju osjećamo zbog vlastite i tuđe nedosljednosti. To ne smijemo prešutjeti — stravu pred nepoznatom sudbinom jer, jučer nismo bili, a sutra nas više neće biti. Možda se baš globalizacijskim rješenjima štitimo. To nas navodi na očitovanje metode onoga pravila po kojemu je čovjek tijekom povijesti naučio slijediti, i danas slijedi programe u društvima koja vrve od spektakla. Ništa čudno. Čovjek ne može nadzirati sama sebe, zato su tu države, razne službe i mediji.

Danak zakonima tržišta

Čak i ono što je superiorno stvorio čovjek, na primjer znanost, podvrgnuto je kontroli, drugim riječima imperativima ekonomske isplativosti. Kada se na taj način pokuša orobiti podređena misao u književnosti, koja također plaća danak zakonima tržišta, treba zauzeti čvrsto stajalište, baš kao što su ga zauzeli sudionici Zagrebačkih razgovora.

U tom smislu, ako je globalizacijsko djelovanje usredotočeno na moć i vladanje nad slabima te ako ne promiče jednakost, solidarnost i međusobno razumijevanje, a posebice ako u književnost hoće unijeti monetarizaciju, ubrzano ćemo morati učiti novu životnu gramatiku.

Na tom tragu zapitala se Varaždinka Sanja Nikčević: Zašto se zemlje manjega kazališnog utjecaja tako lako prepuštaju trendovima? I postoji li način da te zemlje ipak pronađu put na veliku scenu s vlastitim vrijednostima? Potom je svojom konstatacijom sve nazočne prestrašio Amerikanac Bradley R. Strahan, koji je tijekom dugih godina pisanja otkrio da postoji mali broj izdanja svjetske poezije koji predstavljaju raznolike jezike i kulture. Godine 1979. počeo je izdavati takav časopis. »Visions-International« stvoren kao forum modernih pjesnika i prevoditelja širom svijeta.

Iznimno uspješni 26. zagrebački razgovori pokazali su da se razine književne globalizacije proučavaju i prate kao izdvojeni primjeri — izdvojeni od svojih pojedinačnih očitovanja. Polazeći od tog načela zanimljivi su oni zaključci koji izražavaju budućnost zajedničkoga korisnog djelovanja, ali i neka praktična rasuđivanja. Već sada je jasno da između globalizacije i književnosti ne postoji bezdan, nego viseći most koji privremeno briše granice zemalja, a u svakom slučaju znači napredak i komunikaciju te preobražaj, i to u shvaćanju da treba obnoviti duh obitelji svijeta — tamo gdje je on oslabio.

Sead Begović