Na pragu blistave karijere

Na pragu blistave karijere

Black Rebel Motorcycle Club, Take Them On, On Your Own, Virgin/Dallas

Drugi je album ključan, a o njegovoj kvaliteti u najvećoj mjeri ovisi budućnost benda. Pogotovo u slučaju ako je nastupni album dobio pohvalne kritike. Kvalitetan drugi album znači početak karijere, osiguranu natuknicu u nekom novom izdanju rock enciklopedije, ali isto tako i naklonost kritičara, koji sada mogu ponosno istaknuti da je sva ta kvaliteta i vrijednost bila vidljiva na prvencu — i da je drugi album »važan korak naprijed u karijeri dojučerašnjih debitanata«.

Trojac iz San Francisca, nazvan Black Rebel Motorcycle Club (odlično ime za rock-bend, posuđeno od motociklističke bande koju je slavni Marlon Brando predvodio u filmu Divljak), bio je ključan za procvat novoga rocka u osvit 21. stoljeća. Upravo je njihov prvenac opovrgnuo da je rock na izdisaju da je neisplativo izdavati rock albume, jer rockeri (čast iznimkama) ne mogu biti zvijezde čije će se ploče prodavati u milijunskim nakladama. Uslijedili su jednako uspješni prvenci The Strokesa, tu su negdje bili i White Stripes, pa Datsuns, Hives i The Queens of Stone Age — ostalo je povijest koja traje dvije godine.

Debi BRMC nije napravio neki veći lom na top listama najprodavanijih albuma, no imao je dobar prosjek i jednu nevjerojatno hitoidnu pjesmu — Whatever Happend To My Rock’n’Roll (punk song). To je bilo dovoljno da bend stekne kultni status, a takav je status trojcu iz San Francisca koji se odijeva u crno i dalje osiguran. Album Take Them On, On Your Own krasi savršen, težak, moćan i glasan zvuk, a teme su pjesama društveno angažirane. Nije pretjerano reći da najnoviji uradak BRMC zvuči dorađenije, zrelije, usmjerenije i odlučnije nego prvenac. U tekstovima pjesama možemo naići na poneku banalnost, ali gustim i distorziranim gitarističkim melodijama nije moguće naći ijednu zamjerku.

Ono što posebno veseli jest to što je bend proširio raspon utjecaja. Tako na Take Them On, On Your Own iskusnije uho može razabrati nevjerojatan raspon utjecaja, od Velvet Underground preko Sonic Youth, pa sve do Oasis. Svaka je pjesma pomno razrađena i zaslužuje svoje mjesto na ploči. Od pjesama svakako treba izdvojiti Stop, koja se pokazala odličnim izborom za otvaranje albuma, slijedi ubitačna himna Six Barrel Shot Gun — možda i najbolja pjesama na albumu, koja se može proglasiti nasljednicom Whatever Happend To My Rock’n’Roll (punk song), na britanske utjecaje, točnije na Oasis podsjeća atraktivna In Like Rose, a dojmljiva je i akustična tugalica And I’m Achin’. Take Them On, On Your Own završava trinaestom pjesmom, Hearth And Soul. Trinaest je nesretan broj, pa se rockerska trojka okliznula na toj posljednjoj pjesmi. Riječ je o solidnoj ljubavnoj pjesmi, ali uši bode banalna, da čak postaje iritantna rima: »I don’ think you care to know but you’ve take my heart and soul«. Ipak, taj detalj ne utječe bitno na cjelinu. Black Rebel Motorcycle Club jest bend pred kojim je blistava karijera.

Nostalgični podbačaj

E. N. I., Da Capo, Dallas Records

Ideja za najnoviji album riječke skupine E. N. I., pod naslovom Da Capo, prilično je zanimljiva: složiti kompilaciju obrada klasika pop-glazbe iz nekoliko posljednjih desetljeća sa cijeloga područja bivše Jugoslavije. Već sam pogled na izbor pjesma, koje se u žanrovskim odrednicama kreću od zabavne glazbe, preko alter-rocka, pa do pop-mainstreama, zainteresirat će čak i površna glazbenog konzumenta. Naslovi poput Retko te viđam sa devojkama Idola, Runjićeva Ne žuri djevojčice, Samo jednom se ljubi Ive Robića te Sama Cacadou Looka uistinu su hitovi ili, u ovom slučaju bolje rečeno, provjerena roba koja ne može zatajiti na našem, u velikoj mjeri i dalje nostalgično raspoloženu diskografskom tržištu. Izdavanje takva nostalgična glazbenog koktela rezultat je zacijelo želje da se podigne ugled riječke vokalne skupine E. N. I., koja je u posljednje vrijeme pala u zaborav. Ovaj album, ali možda čak i više suradnja s Letom 3, pomogao je zgodnim curama iz Rijeke, da ponovno uspostave dobru komunikaciju s publikom.

Ipak, Da Capo nudi samo razočaranja. Pjesme se nižu, ali jedini je suvisli zaključak da su originali bili mnogo, mnogo bolji. Teško je dokučiti što točno nije u redu, jer djevojke znaju pjevati. Logično, nameću se problematični aranžmani. Čini se da se pod svaku cijenu dobro poznate klasike željelo odjenuti u neko novo, ekstravagantno ruho. Na neki način ono što je trebalo biti miran ulazak u novo poglavlje karijere, k tome dobar mamac za proširivanje publike, ispao je čisti promašaj. Igra na sigurno u ovom slučaju rezultirala je bolnim podbačajem, pa se iz ove perspektive čini da bi rizik novoga običnog autorskog albuma bio mnogo isplativiji i kvalitetniji.

Goran Jovetić