Mediteranske minijature

»Književna Rijeka«, br. 2, god. VIII, gl. ur. Darko Gašparović, DHK Rijeka, 2003.

U svom ljetnom izdanju »Književna Rijeka« nudi dva solidna eseja, dramu, pjesništvo, desetak kraćih priča, prikaz kazališnoga festivala i poveći broj književnih kritika, koje se ovdje zovu prikazi i prosudbe.

Esej Claudija Magrisa jedan je od boljih priloga u broju: poznati talijanski pisac u njemu se bavi prijepornim točkama deklarativne multikulturalnosti: polazeći od sjećanja na sajam tolerancije u nizozemskom Haagu, autor započinje priču o mnogoboštvu vrijednosti u kojem su sve one jednakovrijedne, no upravo zato i pogubne. Proces obogaćivanja kulture istodobno je proces strahovanja za gubitak vlastita identiteta.

Magrisov esej isprepleće stvarne i plemenito retoričke odgovore na problem tolerancije te problem identiteta među ostalim razmatra i na primjeru svog slavensko-romanskog Trsta. Đ uro Vidmarović u svom se eseju bavi nastankom cionizma. Istodobno donoseći povijesni osvrt na židovsku povijest, analizira položaj cionizma na prekretnici između nacionalne epike i političke pragmatike. Nastanak i razvoj židovskoga nacionalno-preporodnog pokreta on drži u nas nedovoljno proučavanim fenomenom. Dramski temat donosi dramu Simpozij Ivana Bakmaza, koja uspijeva s ironijskim odmakom ukazati na sterilnost i ozbiljnost fikcionalne akademske zajednice.

Narativni kroki

Od poezije u ovom broju ističu se radovi Marija Kezića sakupljeni pod naslovom Splitske pjesme. Kezić svoje urbano-mediteranske minijature bilježi kao gorko-ironične narativne krokije u kojima se oporost miješa s toplinom, a pripovijedanje s neobično prisnom meditativnošću. Vesna Prešnjak Miculinić piše dijalektalnu poeziju, usredotočenu također na mediteranske motive, fiksiranu na jednostavnost i izražajnost jezika. Tin Kolumbić izabire klasičnu formu soneta, a Roman Karlović u obliku haikua sadržajno se poigrava s njegovom formom. Prozni prilozi sastoje se od desetak kratkih priča i najmanje su zanimljivi dio u ovom broju.

Pogled u kazalište donosi tekst Kim Cuculić o Desetom Međunarodnom festivalu malih scena, a sastoji se od sedam kraćih priloga odnosno kritika. Prilozi su vrlo informativni i ujedno analitični pa stoga na malom prostoru nude dobar prikaz festivala s detaljnim, ali ne preopširnim kritičkim stajalištem o svakoj predstavi posebno. Tu su još i prikazi i prosudbe, tj. kritike recentnih izdanja: u nekima od njih ponekad se osjeća višak poetičnosti, a nedostatak informacija. Osnovna zamjerka tiče se opreme, jer svaka književna kritika trebala bi sadržavati i fotografiju knjige o kojoj se piše: ako su taj standard uvele već i dnevne novine, pogotovo bi trebali i časopisi koji u sebi već sadrže različite likovne priloge. Bilo bi dobro kad bi »Književna Rijeka« ubuduće povećala prozni blok i uvrstila veći broj autora, pogotovo domaćih, te poboljšala grafički izgled koji je inače vrlo pregledan i čitak, ali pomalo monoton i neinventivan.

Tonči Valentić