Konfrontacije i Dijalog

Konfrontacije i Dijalog

Lublin, Wroclaw Dva su zanimljiva festivala obilježila prvu polovicu listopada u Poljskoj. Na lublinskim Kazališnim konfrontacijama stranim gostima Koršunovasu, La MaMi, japanskom majstoru buta Takenouchiju, ruskom Derevu i drugim poznatim stranim skupinama i imenima suprotstavljene su poljske manje produkcije, one koje ne dolaze iz velikih institucija. Četiri zanimljiva kazališna dana kulminirala su Koršunovasovim Kraljem Edipom i sjajnom produkcijom Poljskog kazališta iz Poznana, Koljadinom Mrtvom princezom u režiji Pawela Szkotaka, dobro poznata iz grupe Biuro Podrozy. Vroclavski bijenalni festival Dijalog s nešto jačim budžetom u ovom je trenutku sigurno najvažniji poljski kazališni festival, koji dovodi najjače poljske institucionalne produkcije, stavljajući ih u kreativni dijalog sa zanimljivim inozemnim ostvarenjima. Osam poljskih i isto toliko stranih produkcija djelovale su kao who is who suvremenoga teatra. Nove produkcije Lupe, Warlikowskog, Grzegorzewskog suprotstavljene su predstavama Tuminasa, Araujoa, Kambareva, Schillinga, de Voldera, Martinellija, Percevala, Pollescha i Hermanisa u odličnom dijalogu velikih kazališnih dostignuća i različitih estetika.

Ispovijedi svjedoka otmice

London Najveće uzbuđenje londonske scene ovih dana dolazi iz malo poznata kazališta Arcola. Naime, u neposrednoj blizini kazališta prošlog se Božića odvijala prava životna drama, izvjesni Eli Hall naoružan pištoljem s taocem se zabarikadirao u stanu. Policija je blokirala cijelu ulicu, stotinjak je stanara evakuirano, a opsada je završila tako da je Eli zapalio stan i na kraju se ubio. Alecky Blithe nakon događaja anketirala je desetke svjedoka, okolnih stanara i policajaca stvorivši iz njihovih priča dramu Come Out Eli (Izađi, Eli), za koju londonska kritika tvrdi da će promijeniti način na koji publika sluša kazališni dijalog. Montirane ispovijedi kroz slušalice slušaju glumci imitirajući ih, a rezultat takva kazališta čini i najsuvremenije pisce blijedima i nedovoljno zanimljivima, kaže kritika. Odavno u Londonu tako skromna produkcija nije izazvala toliko dobre reakcije.

Vrijeme je MESS-a

Sarajevo Jesen je važno vrijeme kazališnih festivala u Europi, a onaj najbliži Hrvatskoj događa se u Sarajevu, gdje će se od 17. do 31. listopada održati 43. po redu Internacionalni teatarski festival MESS. Glavni gosti MESS-a, koji okuplja ukupno šesnaest predstava iz dvanaest zemalja, jesu Peter Brook s predstavom Smrt Krišne, Koršunovas s Kraljom Edipom, bugarski los Paranoias, Stemannov Hamlet u produkciji Schauspielhanover, Katonin Getting Horny Bacchae, Škola za žene Mateje Koležnik i ljubljanske Drame, poljski Prizori iz srednjoeuropskog života u režiji J. Oprynskog i W. Mazurkiewicza i Martinellijevi Poljaci. Hrvatsku predstavlja Kamov, smrtopis Branka Brezovca, a uz te će predstave biti prikazane i četiri bosansko-hercegovačke produkcije, Mjera za mjeru Aleša Kurta sarajevskoga Narodnog pozorišta, Čežnja i smrt Sylvije Plath, koprodukcija sa slovenskim Kulturnim društvom B-51 u režiji Jerneja Lorencija, a status festivalskih premijera imaju Prosjačka opera (red. Branko Šimić) i McDonaghov Poručnik od Inishmorea kojeg na scenu Kamernog teatra 55 postavlja Jean-Willem vad den Bosch.

Tit Andronik za hip-hop generaciju

Stratford Shakespeaereov Tit Andronik pripada najmanje omiljenim bardovim dramama i onima koje se najrjeđe produciraju. Krvav i brutalan kao nova europska drama, Tit Andronik očito nije miljenik ni redatelja ni publike. Međutim Bill Alexander režirajući komad u produkciji Royal Shakespeare Company u Stratfordu osjetio je u drami ono što može zanimati mlađu publiku. Generacija odrasla na hip-hopu i estetici Quentina Tarantina u Shakespeareovoj brutalnoj drami prepoznaje mnoge elemente suvremene pop-kulture, ali i života u brutalnom svijetu. Alexander međutim nije napravio jeftinu adaptaciju, njegov je Tit Andronik ostao i Shakespeareov, ali u njemu nema ublažavanja okrutnosti. U odličnoj glumačkoj podjeli dominira Lavinija Eve Myles na kojoj se temelji cijela produkcija. Umjesto koketiranja sa crnim humorom Alexander cijelu produkciju zasniva na psihologiji, što joj daje uvjerljivost. Bez ikakva prenaglašavanja i preglumljivanja nalazeći u Shakespeareu ono suvremeno ova produkcija u svom užasu pronalazi ljudskost, učeći kako osveta nije rješenje za nasilje.

Jasen Boko