Izvrsno i bez vibrafona

Izvrsno i bez vibrafona

Naš istaknuti sastav žičanih instrumenata Hot Club Zagreb, koji je osnovao bard zagrebačke gitare i veliki štovatelj legendarnoga gitarista swinga Djanga Reinhardta, Aleksandar Bubanović, koncertom održanim u prostoru Amadeo na zagrebačkom Gornjem gradu, 27. kolovoza promovirao je svoj prvi CD u novoj postavi. Proizvodnju tog vrlo luksuzno opremljenog diska potpisuju etiketa Dinaton i njezin vlasnik Krešimir Petar Tkalec.

Predavši prvobitnu verziju sastava s tri gitare i kontrabasom nasljedniku Mati Matešiću, dolazi ubrzo do redukcije te tako nastaje trio s dvjema gitarama i kontrabasom, ali i nadalje s temeljnom odrednicom sastava žičanih instrumenata i njegovanja swinga Djanga Reinhardta. Matišić je pronašao nove suradnike u iznenađujućem talentu iz Siska, gitaristu Damiru Kukuruzoviću i magistru kontrabasa, Varaždincu Jurici Štelmi. Nakon prvih više negoli uspješnih predstavljanja na 8. međunarodnom festivalu tradicionalnog jazza u Varaždinu 2002. fotografijama s kojeg je CD i opremljen, na slušaonici Hrvatskoga jazz-kluba u povodu pedesete obljetnice Djangove smrti, te na još nekim relevantnim nastupima, Hot Club Zagreb smatrao je da je došlo vrijeme za realizaciju prvoga studijski snimljenog CD-a. Za to je u prvom redu valjalo odabrati primjeren program, što su članovi i učinili, odlučivši se za petnaest, mahom s njihovih nastupa već poznatih skladbi. Slušamo tako izvrsne izvedbe tema Dark Eyes, Sweet Georgia Brown, Limehouse Blues, Sheik Of Araby, Dinah, te na kraju i obvezni Reinhardtov hit Nuages. Uz to pet je skladbi iz zajedničke mape Djanga Reinhardta i Stephana Grappellija, što znači iz repertoara legendarnoga sastava Hot Club de France; Django’s Tigar, Tears, Swinging With Django, Swing Guitar te Reinhardtova tema Swing 41 napisana za kvintet na početku Drugoga svjetskog rata. September Song Kurta Weilla i Out of Nowhere Johnnyja Greena standardi su jazza, a u program se ušuljala i jedna popularna melodija, Mr. Sandman, obrađena također primjereno sastavu koji je izvodi. Na kraju tu je skladba Mate Matišića Kako je počeo rat na mom otoku s uvodom Johanna Sebastiana Bacha.

Narušena koncepcija

Hot Club Zagreb, koji ovaj projekt potpisuje i kao producent, za pojedine se izvedbe pojačao i gostima. I dok su violinist Marko Ramljak i izvrsni slovenski gitarist Primož Grašić svojim žičanim instrumentima primjereni zvuku sastava takva stilska profila, nazočnost se vibrafona Boška Petrovića može u takvu zvukovno-stilskom kontekstu već teže prihvatiti, budući da u izvedbama skladbi September Song i Out of Nowhere narušava temeljni koncept projekta, iako su uhu ugodne. Prepoznatljiva je to već nagodbenjačka praksa nekih naših jazz-sastava, no Hot Club Zagreb vrstan je i predobar sastav da bi mu bili potrebni takvi eventualni komercijalni ustupci. Usprkos njima ovaj diska Hot Cluba Zagreb valja preporučiti svakom iole profiliranu ljubitelju europskoga swinga koji je još davno utemeljio glasoviti Ciganin Django Reinhardt.

Mladen Mazur