Glazbena baština

Antun Dobronić, Pastirska muzika — za obou i engleski rog (Hirtenmusik für Oboe und Corno Inglese), Ogranak Matice hrvatske Jelsa, 2003.

Objavljeni notni zapis Pastirske muzike za obou i engleski rog u tri stavka Antuna Dobronića hvale je vrijedan potez Ogranka Matice hrvatske Jelsa, gradu u kojem su od 20. srpnja do 20. kolovoza ove godine održane i XI. večeri Antuna Dobronića. Skladatelj, glazbenik, pisac i pedagog — Dobronić (1878-1955) poznat je i kao sakupljač, proučavatelj i obrađivač pučkih napjeva, skladatelj više stotina djela, počesto temeljenih upravo na pučkim glazbenim motivima (tako i pastoralni profil predstavljenog djela, čvrsto vezan uz povijesne domaće, nikako ondašnje moderne težnje, ukazuje na fasciniranost autora pučkom prošlošću). Težnja mu je, po vlastitim riječima, uvijek bila »dovesti u sklad dva naoko suprotna elementa, europski glazbeni artizam s našom glazbenom primitivom, europski glazbeni intelektualizam s našom senzibilnošću«. Na taj je način Dobronić, koji se uvrštava među tvorce i najdosljednije djelatnike nacionalnoga smjera u hrvatskoj glazbi, jedan od najplodnijih i najvažnijih hrvatskih skladatelja prošloga — 20. stoljeća.

Zvuci pjesničkih slika

»Vitko«, časopis Matice hrvatske Široki Brijeg, ur. Blanka Kraljević, god. II, br. 2, Široki Brijeg, svibanj 2003.

Drugi broj širokobriješkog »Vitka« donosi obilje tema, kao i novih, svježih autorskih imena suradnika. Časopis se otvara tekstom Dragane Nuić VučkovićZvuci kolorizma pjesničkih slika A. B. Šimića, koji s udivljenjem prati izrazit smisao za kolorizam pjesnikovih riječi; a nastavlja životopisom prešućenog pisca Ivana Softe (Sopte) iz pera Ivana Alilovića.

Jedan od zanimljvijih tekstova pak donosi Ivan Dugandžić — Groblje — spomenik (ne)kulture, razmišljajući o zapuštenu i neurednu stanju tih spomenika ljudske prošlosti, po kojima se proučavala povijest i kultura življenja. Autor nas upoznaje s razvojem groba na našim prostorima, koji je tjekom povijesti imao nekoliko faza, opisujući obrede sprovoda odnosno finalno upućujući na načine održavanja grobišta danas.

Treba spomenuti i tekst Ante Ćužića Duhovni obzor Tome Akvinskog te zaključiti da »Vitko« još jednom, nanovo, donosi obilje raznovrsnosti — za svakoga ponešto.

Bol sazrijevanja

Sanja Nenadov, Kao dijete, Matica hrvatska — Ogranak Vis, srpanj 2001.

Mlada pjesnikinja (rođena 1980) Sanja Nenadov predstavila nam se drugom zbirkom pjesama (prva — Tvoje sam boje pretočila u plavo, objavljena je 1999) — Kao dijete. Tri dijela zbirke — Ti si čovjek bez duše, Moj Rim je otok, Ti si ponekad kao malo dijete, donose šezdeset i šest pjesama (Kako sam voljela voljeti te, Dobrodošao si, Znaju li olimpijski bogovi, Tebe gledam, Daleko su mi odlutale misli — samo su neke od njih).

Studentica u Rimu, Sanja Nenadov u svojim se stihovima pretežito i rado vraća zavičaju — moru, kamenu, škoju zavičajnoga Visa; a time i vlastitoj osamljenosti i mjestu u svijetu, odnosno čežnji za ljubavlju — posebice kroz obitelji i majke, na što implicira i sam naslov zbirke (postavljajući autoricu u dvostruki kontekst — i djeteta i majke istovremeno), baš kao i o neibježnoj boli sazrijevanja.

Zbirka je opremljena i neobičnim ilustracijama Marte Caricchioni, a njezinih osamdesetak stranica svakako može privući i zadržati pozornost potencijalnih čitatelja.

Granice znanosti

Zdravko Nikić, Radiestezija — zrnce božjeg dara, Matica hrvatska — Ogranak Čitluk, Čitluk, 2003.

Radiestezija (ili rabdomantija) granična je znanost koja s pomoću osobite darovitosti i senzibiliteta pojedinaca utječe na otkrivanje raznoraznih vrsta zračenja (primjerice iz tla — u svrhu pronalaska vode, ili ljudskog organizma — u svrhu otkrivanja žarišta bolesti itd.) pomoću instrumenta u obliku slova Y — takozvanih (vilinskih) rašlji — ponajčešće rađenih od određenih vrsta drveta.

Već je Paracelsus govorio o mjestima (zonama, predmetima ili ljudskom tijelu) iz kojih isijava zla bolesna energija, a zadaća rašljara — u ovom slučaju autora knjige — Zdravka Nikića, jest njezino prepoznavanje, lociranje i dijagnosticiranje. Na taj način (suradnjom i savjetom) osoba može pomoći osim običnim, i brojnim ciljanim skupinama ljudi — liječnicima, biolozima, geofizičarima, hidrolozima, klimatolozima ili seizmolozima, samo kad bi oni bili voljni prihvatiti usluge toga još neistražena područja. Stoga knjiga Radiestezija — zrnce božjeg dara pokušava demistificirati radiesteziju te je približiti kako znanstvenim krugovima, tako i običnom čitatelju.

Katarina Marić