Demokracija traži etiku

Demokracija traži etiku

S obzirom da živimo u doba moralne krize i rasapa etičkih vrijednosti, dužnost je filozofa i znanstvenika da ne ostanu u akademskim okvirima, nego da se uključe u raspravu o suvremenim problemima društva

Dvanaestu godinu za redom na Cresu se održava filozofski simpozij posvećen najpoznatijem hrvatskom renesansnom filozofu Frani Petriću. Ove godine uz stalnu temu Petrić — platonizam — aristotelizam glavna tema bila je posvećena odnosu demokracije i etike. Kako navodi Pavo Barišić, predsjednik programskog odbora simpozija, središnje pitanje oblikovanja demokratskog društva polazi od dvojbe »da li je moguće izgraditi pravno dobro uređeno društvo pod vidom etičke neutralnosti — bez ethosa«. Težnja za etičkim modelom demokracije, zasnovanu na načelima pravednosti, trebala bi biti ideal moderne političke organizacije društva. Stoga je i namjera simpozija, odnosno programskog odbora, bila upravo ukazati na probleme demokracije i etike u kontekstu globalizacijskih procesa, odnosno osvijetliti poteškoće pred kojima su se našla društva u postkomunističkim zemljama kojima tek predstoji izgradnja demokratskih institucija.

Valja odmah napomenuti da aktualnost teme nije u potpunosti rezultirala zanimljivošću izlaganja, jer se određen broj izlagača odlučio ili za akademski statičan pristup ili se pak bavio generalno široko aplikabilnim temama. Simpoziju je prisustvovalo šezdesetak referenata iz čak četrnaest zemalja, pa su izlaganja stoga bila podijeljena u dvije sekcije koje su se održavale istodobno. Zbog opsežnosti i velikog broja sudionika nije moguće dati detaljan osvrt na izlaganja, no moguće je u njima prepoznati određene problemske cjeline i teme. Politička i pravna teorija bila je razumljivo jedan od dominantnih pristupa temi demokracije i etike. Druga problemska cjelina bila je više usredotočena na procese globalizacije i medijsku prezentnost etičkih problema. Posljednju skupinu referata moglo bi se nazvati metadisciplinarnim, jer su orijentirani na raznolike pristupe temi demokracije i etike.

Etika i politika

Za razliku od prethodnih Dana Frane Petrića, kao i onih održanih godinu prije, kad su glavne teme bile znanstveno-etičke naravi (Filozofija tehnike i Bioetika i znanost u novoj epohi), ovogodišnji je skup više pozornosti posvetio upravo problemu etike i politike. Dijelom je to posljedica rastućeg interesa za etička pitanja, a dijelom reakcija na sveprisutni kaos u suvremenom svijetu koji se — kako zapadni tako i onaj koji putem tzv. tranzicije još pokušava implementirati demokratske tekovine — našao u moralnoj i političkoj krizi. Ne treba dakako smatrati da je ovaj simpozij potaknuo pitanja koja već nisu prisutna u javnoj raspravi, ali je nedvojbeno pridonio njihovoj artikulaciji. Jedan od prigovora sudionika odnosio se na činjenicu da na simpoziju gotovo da i nije bilo pristalica ili zagovornika liberalne demokracije, čime je nedvojbeno nedostajala druga strana u dijalogu. Prigovori su se odnosili i na nedovoljno terminološko razgraničenje, a taj je prigovor čini se ipak utemeljen: u većini izlaganja općenitost i apstraktnost trebale su ustupiti mjesto jasnoj i točnoj kontekstualizaciji i definiranju političkih pojmova koji se rabe. U tom smislu paradigmatskim se čini izlaganje Igora Primorca, koje je potaknulo zanimljivu raspravu. On smatra da patriotizam nije etički obvezujući te da nije predmet moralne obveze: njegova anglosaksonski jasna argumentacija kreće se prema preciznu razgraničenju patriotizma koji promiče prizemne interese i onog koji skrbi za pravednost i solidarnost. Upravo takvih izlaganja koja potiču na raspravu na ovogodišnjem je simpoziju nedostajalo.

Uz glavnu temu, ove je godine dvanaesti put održana i stalna tema koja se bavi djelima Frane Petrića u kontekstu renesansne filozofije. Ovogodišnja tema Petrić — platonizam — aristotelizam bila je podijeljena na šest tematskih cjelina koje su se bavile Petrićevim koncepcijama vrline, matematike, retorike i odnosa prema Ficinu; bilo je i izlaganja na razmeđi filozofije, fizike i umjetnosti.

Popratni događaji

Osim izlaganja i rasprava, na skupu su održani i popratni događaji. U sklopu simpozija otvorena je izložba o kasnorenesansnim oslikanim dokazima De Dominis vs. Patricius, čiji su autori Ivica Martinović (predsjednik programskog odbora) te akademski grafičar Tomislav Lerotić. Izložba se sastoji od 47 panoa odnosno crteža prezentiranih u kontekstu znanstvene proze kasne renesanse. Drugi kulturni događaj ima iznimno značenje jer je riječ o predstavljanju zbornika Frane Petrić, platonički filozof u sutonu Renesanse, koji je u Ferrari uredila poznata stručnjakinja za Petrićevo djelo Patrizia Castelli. U njemu se nalazi devetnaest tekstova koji iz različitih perspektiva govore o mjestu i značenju Petrićeva djela u suvremenoj filozofiji, znanosti i umjetnosti. Izlaganja su posvećena poetičkim, estetičkim, etičkim, glazbenim, prirodnofilozofskim i kozmološkim konceptima. Zbornik je još važniji zbog toga što se u njemu nalazi i troje hrvatskih autora — Tomislav Petković, Ljerka Schiffler i Vladimir Premec. Nastao u povodu međunarodnog skupa o Petriću održana u Ferrari 1997, ugledao je svjetlo dana tek protekle godine, kada je između ostaloga predstavljen i u Sjedinjenim Državama. Programski odbor odlučio je da će glavna tema idućeg simpozija biti Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, a za stalnu temu predložen je nov naziv Frane Petrić i renesansne filozofske tradicije. Organizatori su izrazili nadu da će se ova manifestacija u svom trinaestom izdanju napokon održati u palači Arsan, Petrićevoj rodnoj kući i budućem muzeju, čija se obnova i restauracija bliži kraju.

Sretan grad

Zaključno govoreći: nakana je ovogodišnjega simpozija, održana na Cresu, između ostalog bila i ukazivanje na poteškoće pri izgradnji demokratskih institucija; s obzirom da živimo u doba moralne krize i rasapa etičkih vrijednosti, dužnost je filozofa i znanstvenika da ne ostanu u akademskim okvirima, nego da se uključe u raspravu o suvremenim problemima društva. Temeljni problem o kojem je ovdje bilo govora zapravo je paradigmatski uočljiv iz Petrićeva spisa Sretan grad, koji ni danas ne gubi aktualnost: na koji se način može organizirati sretan život u zajednici? Upravo ovdje iskazuje se značenje Petrićeve filozofije koja nam iz vremena kasne renesanse progovara o trajnom pitanju kojem još tražimo odgovor. Ovogodišnji Dani Frane Petrića — usprkos spomenutim nedostatcima — potvrđuju se kao važna manifestacija čija je namjera ukazati na položaj filozofije i znanosti te pokazati da je u njih vrijedno i isplativo ulagati. U današnjem svijetu napredak zemlje u mnogome ovisi o položaju znanosti, a konkretne bi zasluge ovog skupa mogle biti dugoročne ukoliko vladajuće strukture prepoznaju znanost kao model izgradnje općega dobra.

Tonči Valentić