Antonia Blasina, Hrvatska komedija 17. stoljeća

Antonia Blasina, Hrvatska komedija 17. stoljeća, prev. Dubravka Zorić, Biblioteka Inozemni kroatisti, knj. 7, gl. ur. Jelena Hekman, ur. Stjepan Damjanović, Matica hrvatska, Zagreb, 2003.

207 str., bibliografija, kazalo imena; broširano, ISBN 953-150-689-2

Knjiga Antonije Blasine studiozno je djelo o desetak hrvatskih komediografskih tekstova nastalih pretežito u Dubrovniku i Dalmaciji tijekom 17. stoljeća. Proučavajući probleme autorstva, datiranja, strukture, scenografije, tipologije likova i gledateljstva tih komedija, uočavajući njihove zajedničke tematske, jezične i komične elemente, pronalazeći dodirne točke s renesansnom i onovremenom talijanskom komedijom, autorica iznosi posve nove i nepoznate detalje o hrvatskoj komediji 17. stoljeća, umnogome revalorizirajući dosadašnju negativnu recepciju toga dijela hrvatske dramske književnosti.

Antonia Blasina rođena je 1960. u Goriziji u Italiji. Roditelji su joj iz Istre. Diplomirala je na Sveučilištu u Udinama slavistiku i anglistiku. Poslijediplomski studij kroatistike pohađa na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Njezina nova knjiga uvelike obogaćuje skromnu literaturu o hrvatskoj komediji 17. stoljeća: konačni je autoričin zaključak kako je raznovrsna i dragocjena baština što ju komedija 17. stoljeća nudi obogatila hrvatsku i opću europsku kulturu važnim kazališnim projektom koji i danas može hraniti kazališnu suvremenost Hrvatske.

Zvonimir Remeta, Zadnji časovi: iz dnevnika/Moja obrana, bibl. Koloplet hrvatske proze, svezak prvi i drugi, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, 2003.

2 sv., 243, 173 str., naslovnice Milivoj Uzelac; broširano, ISBN 953-150-690-6/953-150-691-4

Zvonimir Remeta (Klobuk, BiH, 1909? Sarajevo, 1964) pripada nizu imena žrtava komunističkoga kulturocida neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Diplomirao je pravo u Zagrebu: odgojen je i školovan među isusovcima u travničkoj gimnaziji. Ta će činjenica bitno utjecati na Remetin svjetonazor i književno djelo, u kojemu prevladava složena naracija i moralističko-etički diskurs. Do svršetka rata objavio je brojne novele i pripovijetke u hrvatskoj periodici, ponajviše u katoličkome tisku, te tri romana: Grieh (MH 1942), Tako svršava (MH, 1943) i Sentimentalna reportaža (HIBZ, 1944). Nakon dolaska komunističkoga režima na vlast, Remeta je pred Narodnim sudom osuđen na smrt zbog obavljanja sudačkoga posla u Endehaziji. Presuda mu je ipak preinačena, pa je Remeta u jugoslavenskim zatvorima proveo petnaest godina teške robije, da bi 1960, bolestan i duševno dotučen, napokon izašao iz zatvora.

Sve do kraja devedesetih godina prošloga stoljeća Remetino se ime i književno djelo prepustilo zaboravu. Tek se u ovoj prilici prvi put objavljuju rukopisi iz autorove književne ostavštine, proze Zapis o Nađi Jakšić i drugima i Iz dnevnika u prvome svesku, te proza Moja obrana u drugome svesku. Matica hrvatska na taj način upozorava hrvatsko čitateljstvo i kritiku na opus toga vrsna romanopisca i novelista, kojega književni rad tek treba biti iznova predstavljen i prosuđen.

Darko Vlahović, Maritimna turistička Hrvatska, ur. Jelena Hekman, naslovnica Josip Botteri Dini, Ogranak Matice hrvatske Split i Matica hrvatska, Split — Zagreb, 2003.

347 str., bibliografija, imensko i pojmovno kazalo; broširano, ISBN 953-6159-59-7

Analiza turističke zbilje hrvatskoga Jadrana u prvih deset godina hrvatske samostalnosti i vizija njegova razvoja i ozdravljenja temeljne su preokupacije iznimno sadržajne i znanstveno temeljite knjige Darka Vlahovića (Postira na Braču, 1938), dugogodišnjeg analitičara hrvatske turističke problematike, pionira promicanja otočnoga turizma i vrijedna turističkog radnika, koji je za svoj rad dobio brojna domaća i međunarodna priznanja. Stanje i perspektive turizma maritimnih područja jadranske regije, teorijsko raščlanjenje pojma turistička ponuda, ratne i tranzicijske neprilike, revitalizacija hrvatskih otoka te kulturni i zdravstveni aspekti turizma u globalističkome okružju samo su neki od problema koje autor na svjež i izvoran način tumači i predočava, predlažući naposljetku povratak hrvatskoga turizma korijenima, mediteranskome duhovnom prostoru i tradiciji.