Uložiti u sebe i proslikati

Uložiti u sebe i proslikati

Organizatori natječaja koji je bio vezan uz veliku izložbu Matisse — Picasso dali su kao temu jedan Picassov citat u kojem on razmišlja o predmetu ili objektu koji ga može nadahnuti da napravi umjetničko djelo. Trebali smo napraviti nešto u tom duhu, ali nikako reproducirati, kopirati, citirati ili nešto slično, nego poslati vlastiti kreativni rad. Moj je rad nastao početkom godine, gotovo slučajno

Janko Matić, dvadesettrogodišnji apsolvent nastavničkog odsjeka zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi Ante Rašića, otišao je u Pariz na dodjelu LVMH Young Artists’ Award. Nagrada, koju već deveti put dodjeljuje grupacija Louis Vuitton Moët Hennessy, ove je godine vezana uz veliku svjetsku izložbu Matisse — Picasso održanu u pariškoj Grand Palais, Londonu i New Yorku. Među više od 420 prijavljenih sa 130 akademija u trideset i pet zemalja dodijeljene su tri nagrade mladim francuskim umjetnicima Simonu Boudvinu, Etiénne Chambaudu i Pauli Perrier te tri nagrade mladim umjetnicima izvan Francuske. Uz našega Matića, nagrade su osvojili Čehinja Elena Kupčikova i Švicarac Andréas Widmer. Prije odlaska u Pariz kratko smo porazgovarali s mladim zagrebačkim umjetnikom.

Kako si došao do informacija o natječaju LVMH Young Artists’ Award?

— Veliki plakat koji je najavljivao izložbu Matisse — Picasso bio je obješen na ulaznoj ploči u Akademiji i uz njega su bile napisane važne pojedinosti u vezi s natječajem te nagrada koja se sastoji od tromjesečnog boravka na pariškoj École Nationale Superi#re des Beaux Arts, stipendije, uz novčanu nagradu i izložbe. Prijava na natječaj bila je u ožujku, rad sam prijavio u svibnju. Žiri, u kojem su sjedili članovi poput Jean-Michel Alberole, Isabelle Monod-Fontaine, zamjenice direktora Centre Georges Pompidou, kustosice Musée Picasso Anne Baldassari, ravnatelja pariške akademije Henri-Claudea Cousseaua i drugih sastao se potkraj svibnja. Poslan mi je e-mail, a ja sam pomalo zaboravio na natječaj i nisam ga pročitao. Sljedeći su me dan nazvali iz Pariza i objavili da sam one of the award winners.

Kako je Akademija prihvatila vijest o nagradi LVMH?

— Profesor Rašić bio je oduševljen kao malo dijete. Budući da kolegama nisam mnogo pričao o svojoj prijavi, mislio sam ako bude — bude, ako ne bude — ne bude. Nisam htio raditi veliku famu oko toga, no ljudi su oko mene usmenom predajom doznali za nagradu. Primio sam iskrene čestitke od dekana, sve u svemu ispalo je dobro.

Koja je bila tema natječaja? Koji si rad poslao na natječaj?

— Organizatori natječaja koji je bio vezan uz veliku izložbu Matisse — Picasso dali su kao temu jedan Picassov citat u kojem on razmišlja o predmetu ili objektu koji ga može nadahnuti da napravi umjetničko djelo. Trebali smo napraviti nešto u tom duhu, ali nikako reproducirati, kopirati, citirati ili nešto slično, nego poslati vlastiti kreativni rad. Moj je rad nastao početkom godine, gotovo slučajno. To su moje crne košarkaške tenisice Converse koje nosim dok slikam, a baš su u to doba u Zagrebu svi živi počeli kupovati adidasice. Kad sam u atelijeru počeo preparirati platno, palo mi je na pamet napraviti adidasice. Kako se približavao deadline za prijavu, nisam znao što bih poslao. Imao sam i slike i crteže, ali sam tražio nešto strogo vezano uz temu i vidio tenisice. To je to, iz conversica sam napravio adidasice, promijenio im identitet, iz jednog objekta napravio drugi. U posljednje se vrijeme bavim različitim medijima. Kombiniram konceptualu s figurom, apstrakcijom, drugim slikarstvom. Ne ograničavam se samo na ulje i platno. Pitanje medija u slikarskoj klasi profesora Rašića uvijek je otvoreno.

Što očekuješ od tri mjeseca boravka u Parizu i čime se predstavljaš?

— Prije dvije godine boravio sam mjesec dana kod tete u Parizu i upoznavao grad. Sve me zanimalo, ali teško je bilo biti sâm u tako veliku gradu. Drugi mi je tjedan već nedostajalo društvo, ali sam na koncu prelomio to u sebi i iskreno se nauživao vlastitog društva i grada. Tih mi je dva tjedna bilo kao da sam u raju i Pariz mi je ostao pod kožom. Kako se dogodila ova nagrada, idem u Pariz na jednoj drugoj razini. Sada će me dočekati na Akademiji, živjet ću u studiju HDLU-a u Cité Internationale des Arts, koji mi je omogućio sam HDLU u pokroviteljstvu Ministarstva kulture, upoznat ću gospođu Chirac koja će nam svečano uručiti nagrade u Musée Picasso, a njezina udruga L’Association Le Pont Neuf će nama dobitnicima organizirati izložbu u Galerie Pont Neuf, koja se otvara 10. listopada i traje mjesec dana. Osim tenisica, postavit ću još tri instalacije. Isto bih tako volio izvidjeti situaciju sa stipendijama za poslijediplomski studij.

Kako si zadovoljan vlastitim studijem, pa i u svjetlu ove nagrade?

— Ova je nagrada kruna mog studija. Kako studij na likovnoj akademiji kreće, sve je ispunjeno zadacima, crtanje, slikanje prema modelu. Na trećoj godini sve se preokreće, nema više zadataka i smiješ raditi što hoćeš. Studenti tako jedva čekaju treću godinu zbog te slobode i odjedanput dolaze pred zid, imaju blokadu. To je užasno čest slučaj pa ni ja nisam bio imun. Radio sam jako malo, većinom sam razmišljao i uz potporu profesora i kolega iz klase uspio sam prijeći zid. Akademija organizira višednevna studijska putovanja u Beč, München i na tim se putovanjima i upoznavanjima student može osloboditi strahova. Vizualno je iskustvo bitno za studij i Akademija se zaista trudi studentima omogućiti slična putovanja.

Hoće li ti pariška iskustva pomoći u Zagrebu?

— Ja sam kao neznanac dobio priznanje u Parizu, dok je čini se u nas to malo teže. Volio bih da se to iskristalizira i da se ne moramo toliko mučiti kao manadžeri, nego samo da naš rad, ulaganje u sebe i kontakti donesu sve ostalo. To je nekakav idealistički pogled, za razliku od najgorega, gdje se uvjetovanjem rada i očekivanjem gubi i prestaje svaka umjetnost. Stoga u Parizu mislim proslikati, u smislu da se koncentrirano posvetim radu i da mi ništa ne remeti koncentraciju.

Kako je započeo projekt Cash & Carry?

— Inicijativa nas nekolicine studenata Nastavničkog odsjeka, Hrvoja Majera, mene i drugih, rezultirala je akcijom na Jabukovcu koja se dogodila u drugoj polovici svibnja, a riječ je o svojevrsnu danu otvorenih vrata Akademije u studentskoj organizaciji, gdje bilo tko može doći i kupiti studentske radove nastale tijekom godine u atelijerskim uvjetima, bez izložbe. Voljeli bismo da Cash & Carry postane tradicija, tim više što nas profesori, ali i pojedini sponzori, podupiru. Budući da je ministar Vujić posjetio Cash & Carry, dobar dio studentskih radova bio je izložen na otvaranju nove zgrade Ministarstva kulture u Runjaninovoj.

Razgovarao Marko Kružić