Te šlagerske godine

Te šlagerske godine

Pred nama je još jedno, slobodno možemo reći, kapitalno izdanje Perfekt Musica. Dvostruki CD posvećen pedesetogodišnjem radu Nikice Kalogjere, prigodno obilježen sa pedeset pjesama, zaista je važna i nezaobilazna kompilacija. Skladateljski, aranžerski, svirački, dirigentski, ali i producentski i urednički rad, kao i onaj utemeljitelja i vođe sastava, nesuđenoga liječnika, jedan je od najvažnijih doprinosa razvoju naše lakoglazbene scene. Ako tomu pridodamo i njegove velike festivalske uspjehe iz šezdesetih i prve polovice sedamdesetih godina, njegov status, kako u umjetničkim krugovima, tako i kod masovne publike, poprima obilježja legende.

Lakoća pisanja

Započevši svoju glazbenu karijeru zahvaljujući površnu poznanstvu s Ivom Robićem, kojega je tek čekao međunarodni uspjeh, Kalogjera se, svojom svestranošću, brzo snašao u šlageraškim vodama. Temeljitim glazbenim obrazovanjem i lakoćom pisanja ubrzo je, u našim još poluamaterskim uvjetima, stao postavljati nove standarde. Vještina koju je stekao inventivnim aranžerskim radom u malim sastavima bila mu je od neprocjenjive važnosti za skladateljski rad. Njegovo je vrijeme brzo nadolazilo. Kako to u knjižici ove zbirke piše Dražen Vrdoljak: »Prijelaz pedesetih u šezdesete u hrvatskoj je zabavnoj glazbi bio obilježen smjenom generacija na dvije razine: autorskoj i izvođačkoj. Nikica Kalogjera je, s izuzetkom Pere Gotovca, najstariji iz grupe skladatelja koji su naslijedili tradicionalne zadane formulare prethodnika iz četrdesetih i pedesetih...«.

Ta bogata zbirka Kalogjerinih skladbi ne ukazuje samo na izvođače koje je, nije pretjerano reći, Kalogjera stvorio, već i na njegovu iznimnu prilagodljivost vrlo različitim glazbenim usmjerenjima, koja su nametali vladajući trendovi tijekom njegove karijere. Jednako kao u domaćim, snalazio se u u meksičkim zvukovima (Sombrero), vestern-glazbi (Prodaje se konj), a da se kameleonski znao sljubiti s tradicionalnom glazbom, dokazuju skladbe Vratija se Šime i Ćakule, koje su vremenom dosegle uvjerljivost pučke pjesme. Slično vrijedi i za evergrinski status Maškara, Vesaj, veslaj, kao i neslužbenu splitsku himnu Nima Splita do Splita, odnosno zagrebačku Serbus Zagreb moj.

Kalogjera je redovito surađivao s našim najkvalitetnijim tekstopiscima — Dedićem, Jurasom, Britvićem, Fiamengom i Krajačem, dok su njegove skladbe najčešće izvodili Ljupka Dimitrovska, Tereza Kesovija, Ivica Šerfezi i Miro Ungar. Pritom se savršeno znao prilagoditi stilu i afinitetu izvođača. Krećući se u granicama dobra ukusa s devizom — manje je više, Kalogjera je popularnim klasicima poput Nono, dobri moj nono, Mi smo dečki i Tvoja barka mala, ali i zavidnim dometima skladbi poput Izmijenila si se, Ana, dokazao da je riječ o umjetniku s osjetom za populističko, ali i senzibilnu autoru koji se zna snaći i u svijetu ugođaja i intime.

Uho za komercijalno

Tko bi mu onda mogao zamjeriti banalnost jednog od favorita emisija po vašim željama, Godine nisu važne ili, primjerice, Čibu čiba, koja je u svijetu objavljena u više od dvadeset verzija. Autoru čije su se skladbe pojavile na više od petsto etiketa u interpretacijama svjetski poznatih izvođača, mora se priznati uho za pamtljivu i, samim time, komercijalnu pjesmu.

Na kraju, svakako treba pohvaliti luksuznu opremu kolekcije koju prati knjižica s vrlo informativnim i analitičnim tekstom Dražena Vrdoljaka, obilje zanimljivih arhivskih fotografija, omotnica ploča i, što treba posebno istaknuti, iznimno zanimljivim Kalogjerinim komentarima svih pedeset skladbi s obiljem informacija i anegdotica.

Velimir Cindrić