Vijenac 250

Glazba

CD pop-rock

Svježe promiješani dragulji

Verve Remixed 2, razni izvođači, Vereve/Aquarius

CD pop-rock

Svježe promiješani dragulji

Verve Remixed 2, razni izvođači, Vereve/Aquarius

slika

Pozitivan primjer. Vratimo se godinu unatrag. Prošloga ljeta na svim mogućim glazbenim top-ljestvicama vladao je remiks manje poznate pjesme Elvisa Presleyja Little Less Conversation u izvedbi i aranžmanu DJ-a Junkie XL-a, od te pjesme niste mogli pobjeći ni uz najbolju volju i trud. Svi su, usto, mislili da je taj remiks bolji od originala. Jasno, jer je Junkie XL shvatio bit Elvisova glazbenog izričaja, naglasio najbolje trenutke skladbe i dodao nešto vlastite imaginacije pazeći da ona prije svega bude kompatibilna s osnovnom linijom i ugođajem originala.

Dakako Junkie XL DJ je s velikim darom, znanjem i vještinom, a sve su to specifične vrline poželjne za svakoga tko je povezan s glazbom. Ukratko, bio je to ključan trenutak, jer je čak i tvrdokornim pravovjernim rockerima postalo jasno da pojam remiksa u njihovu rječniku više ne može značiti najgoru uvredu. DJ-e su počeli priznavati kao glazbene umjetnike najširi slojevi publike. Naravno, i ne manje bitno, čitav je slučaj pozitivno utjecao u smjeru proučavanja diskografije Kralja rocka.

Negativne primjere na vrijedi nabrajati jer ih ima previše, odnosno svakodnevno smo svjedoci upropaštavanja popularnih rock i pop klasika u nemuštim remiksevima, nedarovitih, nadobudnih lažnih DJ-a.

Malo blata — malo sjaja

I, evo, došli smo do glavne teme recenzije, svježe izdane kompilacije Verve Remixed 2, a riječ je o remiksiranoj zbirci glazbenih dragulja iz kataloga jedne od najvažnijih jazz-etiketa svih vremena. Pitanje je da li se tako baca blato na klasike u želji za lakom zaradom? A pitanje je i može li takav diskografski projekt pozitivno utjecati na afirmaciju jazza u šire, a pogotovo mlađe publike. I na jedno i na drugo pitanje odgovor je da, u prvom slučaju odgovor je da, ako se remiksiranja prihvati neki diletant, a u drugom slučaju da vrijedi ako je taj posao obavio vrsni DJ.

Budući da je na spomenutom albumu četrnaest dragulja jazza miksalo četrnaest različitih DJ-a, može se lako predvidjeti da su neki od njih obavili odličan posao, dok su drugi zakazali.

Verve Remixed 2 otvara se remiksom Mantece Dizzyja Gilespiea. The Funky Lowelivels obavili su odličan posao — od prvoga su takta shvatili bit Dizzyjeva temperamentnog stila i na hvalevrijedan način uspjeli ubaciti jednu džezističku poslasticu na plesne podije diskoteka diljem svijeta. Slabije se snašao Felix Da Hoscat, inače jedan od vrlo popularnih DJ-a, koji je pjesmu Sinnerman nedavno preminule Nine Simone nespretno remiksirao. Na štetu istančane desetminutne dramatike, za koju je zaslužan izniman glas Nine Simone u originalu, Felix Da Housecat odlučio je učestalim ponavljanjem vokalnih odsječaka naglasiti zanosnu boju glasa slavne pjevačice i ponešto instrumentalnih bravura pratećeg benda.

I tako sve ostale pjesme, još jedna Nine Simone, dvije Elle Fitzgerald te po jedna Sare Vaughan, Oscara Browna Jr. Archieja Sheppa, Ramseyja Lewisa, Carla Tjadera, Willieja Boboa, Betty Carter, Hugha Masekela i Astrud Gilberto, prošle su ovisno o tome koliko je određeni DJ razumio pjesmu i znao joj odjenuti moderno ruho kroja dostojna vrijednosti originala. U svakom slučaju Verve Remixed 2 zanimljiva je, šarolika i na mahove vrlo uzbudljiva ploča svakako vrijedna pozornosti kako pravih jazzera, tako i plesno raspoložene publike, koja bi se možda u budućnosti mogla ozbiljnije zainteresirati za jazz.

Riječi su suvišne

slika

Leut Magnetik, B612, Aquarius

Prošlo je nešto više od godinu dana od kada je Leut Magnetik posve zasluženo pobijedio na Inkubatoru, jednom od naših uspješnijih festivala demo-bendova. Pobjeda je okrunjena izdavanjem debitantskog albuma B612 u nakladi Aquariusa.

Zvuk splitsko-zagrebačkoga benda uistinu je poseban. Dovoljno je reći da je riječ o osmeročlanom duhačko-perkusionističkom sastavu (akustični i električni bas, bubnjevi, saksofon, flauta, klavijature, udaraljke i vokal), pa je već iz toga razvidno da se Leut Magnetiku na domaćoj sceni ne može naći odgovarajući parnjak. U njihovim skladbama na zanimljiv se način miješaju jazz, funk i filmska glazba, a sve to rezultira uglavnom razigranim i lepršavim zvukom, koji je glavni adut albuma B612.

Prvoloptaški stihovi

Članovi Leut Magnetika mahom su školovani i vrlo talentirani instrumentalisti. Ali s druge strane, kada se tim instrumentalnim skladbama pridodaju vokali, rezultat nije uvijek dobar. Za vokale je u Leutu zadužen Saša Anić iz TBF-a, te njegov glas iz korijena mijenja originalnu zvučnu sliku benda, koja tada postaje vrlo nalik glazbenoj paleti kakvu koriste TBF. Na svu sreću na albumu B612 ima dosta instrumentala, a oni su u ovom slučaju mnogo kvalitetniji od vokalnih izvedbi.

Već prva pjesma na albumu, Uskočki boj, mogla bi Leutima osigurati ponude za skladanje filmske glazbe. Naime, spomenuta kompozicija idealno bi se uklopila kao podloga kakvoj napetoj akcijskoj sceni. Vokalna hip-hop metrika Saše Anića vrlo je solidna i ponajbolja na našoj sceni. Međutim, koliko god Leuti bili dobri instrumentalisti, toliko su i slabi pjesnici. Stihovi su im mahom prvoloptaški, prečesto izlizani, dok su teme na njihovu pjesničkom repertoaru ponekad čak i dječje naivne. Sve u svemu šteta, jer Leut Magnetik sjajan su instrumentalni bend, kojem su riječi uistinu nepotrebne.

Goran Jovetić

Vijenac 250

250 - 2. listopada 2003. | Arhiva

Klikni za povratak