Stare obitelji

»Matica glinska«, glasilo udruge Matice hrvatske Glina, ur. Katica Gašljević Tomić, god. VI, br. 12, rujan 2003.

Tijekom ljeta (i požara) pripreman, ovaj opsežan i raznovrsni dvanaesti broj »Matice glinske«, dvije početne stranice posvećuje upravo glinskim vatrogascima, koji su proslavili 125. godinu postojanja; dok je tema broja predstavljanje grada Gline, i to od strane rođene Glinjanke — gospođe Marije Salečić.

Na temu se uspješno naslanja prilog podsjećanja na stare glinske obitelji — ovaj put obitelji Jurjevića, koju detaljno podastire jedan od njezinih potomaka — gospodin Branko Vujasinović. Tekst je upotpunjen i autentičnim fotografijama, baš kao i onaj iznimno zanimljiv iz pera same urednice — Katice Gašljević Tomić, o iseljavanju u Ameriku potkraj 19. i početkom 20. stoljeća s područja župe Viduševac; pridodan je i pregled iseljenika po selima i imenima odnosno drugim podacima koji su prikupljačici bili dostupni.

O glinskim kupalištima izvješćuje Ivan Rizmaul, dok Branko Vujasinović tekstom iz povijesti glinskih obrtnika, birajući zanatlijsko pomoćničko društvo, zaključuje ovaj broj Matice glinske.

Iz života Višana

»Hrvatska zora«, glasilo Ogranka Matice hrvatske Vis, ur. msgr. Andrija Vojko Mardešić, god. XII, br. 35, kolovoz 2003.

Duhovno obojeno glasilo »Hrvatska zora« ovim brojem ponajprije slavi blagdan Uznesenja Majke Božje. Osim što pola stranica posvećuje literarnim prilozima, kako poetskim tako i proznim, »Hrvatska zora« donosi i opsežan prilog Ane Linčir iz života Višana, kojim obilježene događaje na Visu kazuje u kratkom i preglednom obliku osvrta; a tu su i dva zanimljiva priloga iz znanosti. Jedan od njih već je poznat, šesti nastavak vodiča po antičkoj Issi Borisa Čarge, ovaj put usredotočn na muzejski prostor u Gospinoj batariji. Drugi je tekst onaj urednika glasila — msgr. Andrije Vojka Mardešića, o Antunu Matijaševiću Karamaneu — svećeniku učenjaku (1658-1721).

Da je ipak nešto više ovakvih priloga (u kombinaciji s produbljivanjem primarnih duhovnih orijentacija-tendencija), a manje onih literarnih, Hrvatska zora bila bi mnogo kvalitetnija i bolja. A sigurno je da ima potencijal za to, pogotovo ako se u obzir uzme činjenica da izlazi svega tri puta godišnje.

Katarina Marić