Spacijalizam oslobođen tradicije

Spacijalizam oslobođen tradicije

Fontana je napravio putanju koja je dovršena s izloženim djelima, stvar koja ne pripada čistom svijetu i osjećaju. Lucio Fontana bio je ličnost, protuličnost, najveći umjetnik mistifikacije. Bio je čarobnjak koji je znao od stolnjaka napraviti životinjske figure, nezamislive stvari. Pokazao je kulturu djelovanja, ne samo razmišljanja, posjedovanja ideja

U novigradskoj Galeriji Rigo, koja ugošćuje umjetnike svjetskog ugleda, otvorena je izložba priznatoga talijanskog umjetnika Lucia Fontane naslovljena Attesa. U malom, ali vrijednom prostoru za prezentaciju umjetnosti uopće predstavljena su Fontanina umjetnička djela iz razdoblja od 1949. do 1965, inače dio kolekcije priznatog svjetskog umjetnika Getulija Alvianija.

Prigodnom se riječju nazočnim gostima i prijateljima Galerije Rigo obratila povjesničarka umjetnosti Jerica Ziherl, u ime galerije. Ziherl je tom prigodom izjavila da joj je drago što ovogodišnju izlagačku sezonu zatvara upravo izložbom Lucia Fontane. Izložba je, prema njezinim riječima, pripremana oko dvije godine u suradnji s umjetnikom Getuliom Alvianijem.

Ikona moderne umjetnosti

Posebna mi je radost, rekla je Jerica Ziherl, predstaviti umjetnost Lucia Fontane. Fontana je zasigurno jedno od najvećih i najutjecajnijih imena svjetske umjetnosti 20. stoljeća. Za njega je sigurno da je jedan od rijetkih talijanskih umjetnika čiji su radovi doslovno u svim svjetskim prestižnim muzejima i galerijama. Fontaninu umjetničku osobnost od sama začetka prati jedan parametar: istraživanje prostora.

Bilo da li je riječ o skulpturi, slici ili arhitekturi taj je umjetnik svjetskoga glasa uvijek isticao da su vrijeme, prostor i pokret jednako relevantni kao boja, perspektiva i forma. Na tome se i temelji pokret koji je Fontana nazvao Movimento spaciale, istaknula je Jerica Ziherl, koji u nedostatku pravog termina zovemo spacijalizam.

U nekom je zapisu jednom davno Lucio Fontana rekao: »Kao slikar dok radim na nekom prošupljenom platnu ja, zapravo, ne želim napraviti sliku. Želim otvoriti prostor, kreirati novu dimenziju umjetnosti, spojiti je s kozmosom. S one strane usjeklina čeka nas nova slobodna interpretacija, a istodobno i obećanje.« Nakon te Fontanine težnje za otvaranjem prostora, prostorne mogućnosti prema izvanjskom u umjetnosti 20. stoljeća mnogo toga više nije bilo isto, toliko da se slobodno može reći kako postoji razdoblje prije Fontane i nakon Fontane. Fontana je, zapravo, preteča današnjih ambijentalnih instalacija i autor prve ambijentalne instalacije Crnog ambijenta iz 1949. godine.

Prva uporaba neonskog svjetla

Fontana je prvi rabio neon, a bio je jedan od prvih teoretičara konceptualne umjetnosti. Za njega je karakteristično da je prvi probušio obojeno platno, što je rezultiralo poznatim pokretom Concetto spaciale te djelima nazvanim prostorni koncepti. Dakako, ukratko se ne može ispričati sve o jednom poznatom životu i umjetničkom opusu. Fontanina probušena ili rezana platna imaju dramatičan izgled, ali ponajprije u konceptu prostora. Režući i bušeći platno oslobodio ga je zategnutosti. Promatraču je omogućio pogled iza slike. Umjetnik je odbacio tradicionalni pojam slike. Slika je simboličan i stvaran bijeg od uobičajene radne plohe, što nam dopušta da režemo platno. Time je umjetnik dobio jednu dodatnu dimenziju i nagovijestio osjećaj beskonačnosti, zaključila je na kraju Jerica Ziherl.

Getulio Alviani o Fontani je rekao da je postao poznat po svojoj umjetnosti i po pomalo skandaloznu djelovanju. Fontana je napravio putanju koja je dovršena s izloženim djelima, stvar koja ne pripada čistom svijetu i osjećaju. Lucio Fontana bio je ličnost, protuličnost, najveći umjetnik mistifikacije. Bio je čarobnjak koji je znao od stolnjaka napraviti životinjske figure, nezamislive stvari. Pokazao je kulturu djelovanja, ne samo razmišljanja, posjedovanja ideja. Imao je vlastitu skretnicu kao dobru poduku. Posjedovao je i hrabrost da talijansku umjetnost otvori svijetu i učini je međunarodnom. Fontana je, ukratko, bio čovjek koji je polarizirao umjetnički osjećaj u sebi. Svojom figurativnom kulturom i različitim ideologijama postizavao je otvorenost, zaključio je Alviani, čime je otvorio putokaze brojnim mladim umjetnicima: Manzoniju, Castellaniju...

Svijet prostornih koncepata

Iz predgovora Getulia Alvianija izdvojimo neke zaimljive podatke o samom Fontani. Rodom Argentinac, 1922. počeo je raditi u očevu kiparskom atelijeru u Buenos Airesu. U Milanu je 1928. pohađao kolegij kiparstva kod Adolfa Wildta na Accademia di belle arti di Brera. Prvu je samostalnu izložbu priredio 1930. u milanskoj Galeriji Milione, a iste je godine pozvan na Venecijanski bijenale. U rodnu se Argentinu vratio 1940. i počeo predavati na Akademiji Altamira te raditi kao kipar. Sa svojim je studentima 1946. sastavio Manifesto blanco, temelj teorije spacijalizma. Izlagao je na bijenalima u Sao Paolu, Veneciji, u New Yorku u galeriji Marthe Jackson. Posljednji je put izlagao 1968. u Galeriji Malborough u New Yorku te u Galeriji Hannover. Nakon njegove smrti u Milanu je osnovana zaklada Lucio Fontana.

Umjetnički ciklus Lucia Fontane u ovom prisnom prostoru aktivno komunicira s okolinom (ne)izrečenim suodnosom s konzumentima umjetnosti. Njegov se Concetto spaciale razastire prostorom galerije. U svojim slikama u različitim tehnikama: gvaš na papiru, vodene boje na platnu, serigrafijama na foliji u boji, skulpturom te probijenim kartonom tihim dijalogom uspostavlja diskretnu neverbalnu komunikaciju eksponata s prostorom galerije i konzumentima njegovih umjetničkih specijalnosti.

Koncept izložbe osmislili su Jerica Ziherl i Getulio Alviani, glavna i odgovorna urednica kataloga je Jerica Ziherl, fotografije su djelo Paola Vandrascha, Salvatorea Licitra, Renca Kosinožića te iz arhiva Getulija Alvijanija. Dizajn kataloga, tiskana uz potporu Turističke zajednice Grada Novigrada, potpisuje Đ anino Božić.

Izložba Lucia Fontane može se razgledati do 5. listopada 2003.

Ante Kovač